Sigurno ste već čuli za Miljenka Mrkonjića, momka koji je prije tri godine vožnjom biciklom od Frankfurta do Imotskog prikupljao novac za pomoć djeci oboljeloj od raka. Vozio je ukupno 11 dana, prešao 1500 kilometara i prikupio 25 tisuća eura.
Uz njega je još bio rođak Tomislav Mrkonjić, inače bivši nogometaš, te Marko Marić, a dečki su sav prihod donirali splitskoj udruzi "Sanus" – Klubu roditelja djece oboljele od malignih bolesti, te njemačkoj bolnici u kojoj se Miljenko sa 16 godina liječio od raka limfnih žlijezda.
Pred njim je sada novi cilj! Zajedno s prijateljem iz Splita Dragom Jukićem uputio se 10. rujna u izazov "Putovanje dobrote". Opet biciklom i opet iz Frankfurta, u kojemu je rođen (tata mu je iz Zmijavaca kod Imotskog, mama iz Mostara).
No ovaj put destinacija mu je drugačija, jer mu je konačni cilj španjolski grad Santiago de Compostela, a biciklira čuvenom hodočasničkom rutom Camino Frances, koju godišnje prijeđe na stotine tisuća ljudi iz cijelog svijeta (ponajviše pješice, dobar dio njih je na biciklima poput Miljenka i prijatelja, a neki čak idu i na konjima).
Kao i prošli put, tako i sada ovaj momak hrabrog srca i prijatelj mu Drago imaju plemenitu misiju. Njih dvojica upoznali su se kada je Drago pristupio Miljenku preko društvenih mreža vidjevši da se bavi dobrotvornim radom, te mu je ponudio da se priključi njegovoj sljedećoj akciji.
Svakodnevno uporno pedaliraju ne bi li skrenuli pažnju na djecu iz udruge "Maestral" u Splitu, koja se brine za više od 160 djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Želja im je prikupiti sredstva za dječje igralište "Maestrala", a donirati možete i vi preko platforme "Čini pravu stvar", koja je specijalizirana za akcije s dobrotvornom pozadinom.
Sve novosti o tome kako sudjelovati u njoj mogu se pratiti preko društvenih mreža Cycling for good i preko Dragine platforme Projekt Njemačka. Igralište će biti prilagođeno osobama s posebnim potrebama kako bi se sva djeca mogla igrati. OVDJE možete i sami donirati novac.
– Nadamo se da ćemo uz Božju pomoć stići do Santiaga unutar dva tjedna. Vjerujem da će se mnogo divnih ljudi pridružiti akciji te da ćemo kao Hrvati još jednom pokazati koliko smo u stanju dobroga učiniti kad se držimo zajedno kao jedan. Rekao bih da je naše zajedničko veliko srce možda čak i unikat u svijetu – kaže nam Miljenko.
Dosad je prikupljeno oko 2800 eura, no broj donacija svakodnevno raste. U trenutku kad smo razgovarali s Miljenkom već je iz Njemačke prešao u Francusku vozeći prema Pirenejima i gradiću Saint Jean Pied De Portu, početnoj točki Camina. Ukupno će prijeći 2300 kilometara, svakodnevno vozi oko 135 kilometara i ima desetak kilograma opreme (hrana, piće, nešto odjeće, lanac za bicikl u slučaju kvara, šator...)
– Moja je motivacija zapravo vrlo jednostavna. Svi znaju da dobro rađa dobro, pa je stoga sasvim prirodno da uvijek nanovo pronalazim motivaciju da zajedno s mnogim drugim divnim ljudima činim dobra djela. Moram napomenuti da djelujem samo kao neka vrsta posrednika. Gledam gdje ima potrebe za dobrim djelima, i divni ljudi angažiraju se u mojim projektima – govori nam.
Kako je došlo do ideje da krene biciklom od Frankfurta do Santiago de Compostele, pitamo ga.
– Prošli put sa mnom je vozio rođak Tomislav, koji je oduvijek sanjao da ide na Camino i, kako stvari stoje, ovih će dana krenuti pješice. Prenio je taj izazov i na mene, nije me trebalo puno nagovarati. Ovo će putovanje sasvim sigurno utjecati na moj psihički i fizički razvoj. Poput neke vrste duhovne obnove – kaže ovaj suprug i ponosni otac 15-mjesečne kćeri.
– Vidim velike promjene u sebi otkad sam postao otac. To relativizira sve oko vas. Ona je preveselo dite, pomalo tepa, živa je. Kad gledam nju, razmišljam o tome kako smo na početku manje-više savršeni i onda se kvarimo. Ja mogu više naučiti gledajući nju nego ona mene. I onda se zapitaš kako mora biti teško djeci koja nemaju roditelje – kaže.
Uvjeti na cesti su sve samo ne idealni, ali to momcima ne predstavlja prepreku da nastave sa svojim putovanjem života. Najviše se muče s Google mapama, koje im često znaju zagorčati život i navesti ih na krivi put, pa onda sami kreiraju svoju rutu.
– Sad sam stari vuk, već otprilike znam što nas čeka. Drago mi je da su nam Pireneji po rasporedu tek 11. dan, kad se uhodamo. Zadnji put smo već treći dan na rasporedu imali Alpe, i to je bilo vrlo naporno – prisjeća se.
Njegov oporavak od raka trajao je osam mjeseci. Osjećaja kad mu je naglo prekinuto normalno odrastanje i danas se dobro sjeća. Bili su to dani tjeskobe, straha, ali i vjere u bolje sutra.
– To je potpuno promijenilo moje poglede na život. Nikad ne znaš postoji li sutra i treba iskoristiti svaki dan. Bilo je teško, pogotovo u to vrijeme, vršnjaci se druže i odrastaju, a ja odvojen od svijeta u četiri zida, na kemoterapijama i zračenjima. Srećom, imao sam podršku u obitelji i prijateljima. Po prirodi sam pozitivac i nisam ni sumnjao da se neću oporaviti. Dapače, jedva sam čekao vratiti se normalnom životu. Zahvaljujući roditeljima, u Hrvatsku sam dolazio svake godine kako ne bih izgubio svoje korijene. Kad sam u Dalmaciji, osjećam se kao kod kuće. Puno mi je pomogla i vjera, u čijem sam duhu odgajan. Ona me bodri u životu i daje nadu – zaključuje Miljenko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....