Političku situaciju i njezine glavne aktere u Hrvatskoj od predsjedničkih izbora naovamo pretresli smo s našim vodećim političkim analitičarom, Žarkom Puhovskim. On po običaju nikome ne ostaje dužan i o svemu govori otvoreno.
Je li ovo početak godine iz najgorih noćnih mora Andreja Plenkovića. Gubitak predsjedničkih izbora kakav ipak nije očekivao, ostavka još jednog ministra, nova afera s Hrvatskim šumama ...?
- Lako je moguće da je tako. Na njegovu sreću ima potpuno nesposobnu oporbu pa to neće biti najgora moguća noćna mora. Svakako, sve to je jako loše za njegovu poziciju, uz napomenu da je od početka očekivao poraz na predsjedničkim izborima i lako je moguće da mu to nije mimo plana, jer je njegov duel, kavga s Milanovićem osnovni sadržaj hrvatskog političkog života.
U čemu se ogleda ta nesposobnost oporbe. Ipak su dobili predsjedničke izbore kačeći se za Milanovića...
- U tomu što oni jednako lažno tvrde da su dobili 75 posto kao što Plenković i njegovi jednako lažno tvrde da su dobili istu onu legitimaciju koju su imali nakon parlamentarnih izbora prije osam mjeseci. Tih 75 posto ne postoji kao operativna politička činjenica, već je skup svih onih koji su bili protiv sadašnje vlasti zato što im je previše ili premalo HDZ-a. Oni, ipak, nikako ne mogu zajedno, ne postoje kao realna politička činjenica koja bi se dala stranački organizirati.
S druge strane, ona potpora koju je Plenković imao uz sve manipulacije s DP-om, postojala je trenutku parlamentarnih izbora i pitanje je kako izgleda danas. I jedni i drugi maltretiraju činjenice, s time da Plenković radi više jer činjenice koje mora maltretirati nama su bliže, lakše ih je vidjeti.
Što možemo očekivati do lokalnih izbora? Koliko oporba može profitirati od predsjedničkih izbora i koliko HDZ može preokrenuti te trendove?
- To ovisi opet o toj dinamici Milanović-Plenković. Milanović je konačno, nakon što su mu godinama govorila da je prostakluka dosta, odlučio se ponašati gotovo kao ustavni predsjednik. Istina ne sasvim, ali je tome blizu, za razliku od protekle četiri godine. To je za mene najveći Plenkovićev neuspjeh i nešto što ga dovodi u defanzivu.
Nastavi li se Milanović ponašati u skladu sa svojim mandatom, da predlaže sastanke Vijeća za nacionalnu sigurnost, znači institucijski, a ne da brahijalno napade one koje mu se ne sviđaju, onda je Plenković doista u defanzivi, i to prije svega unutar stranke. On je u neku ruku strano tijelo za HDZ i održava se upravo zahvaljujući Milanovićevim napadima, od kojih on eto hrabro brani svoju stranku. Nastavi li Milanović kao proteklih tjedana, pa čak i ovo s Dabrom, gdje je postupao doslovce koncilijantno, onda je Plenković u poteškoćama.
Izbori u Splitu
Što se tiče lokalnih izbora, stvar je u tome da mi tog dana treće nedjelje u svibnju imamo 575 izbora i praktično je nemoguće da bilo koja od ozbiljnijih stranaka na nekoj točki ne može dokazivati svoj uspjeh. Naravno, postoje neke objektivne činjenice.
Recimo, HDZ bi doista bio gubitnik ako izgubi Zadar, što nije nemoguće, izgubi jednu ili dvije dalmatinske županije i jednu slavonsku, a županije su naravno samo HDZ-u važne, a da SDP istovremeno dobije Zagreb i sačuva Rijeku. To je praktično nemoguće, ali u tom trenutku bi se moglo govoriti da je HDZ doživio težak neuspjeh.
SDP bi, recimo, doživio težak neuspjeh da izgubi Rijeku, jer nešto drugo važno nemaju za izgubiti na nacionalnoj razini, a HDZ sačuva ovo što ima.
To su neke ključne točke i naravno da je 90 posto tih izbora nacionalno irelevantno u općinama i velikom broju gradova. Ovih nekoliko bi se tako moglo tomačiti, ali je pitanje može li SDP preuzeti ovaj momentum, ovu inerciju koja je krenula s Milanovićem za svoje lokalne postupke. Čini se da to nije baš vjerojatno, već je ovo trenutak u kojemu je došlo jasno do znanja da će se SDP s jednom ne baš dobro poznatom ekipom pokušati izboriti protiv Možemo! u Zagrebu. Čini mi se pozitivnim da su konačno u SDP-u shvatili da oni i Možemo! imaju isti birački bazen i da se moraju s njima sukobljavati, a ne s HDZ-om, jer se radi o biračima koji mogu prelaziti između te dvije stranke, ne na treću ili četvrtu. SDP to čini s ekipom koja nije dovoljno jaka protiv Tomaševića.
Kako će se Milanović postaviti za lokalne izbore. Uzmimo primjere Splita i Zagreba, gdje je imao svoje dealove s Puljkom, odnosno Tomaševićem. Koliko su SDP-ovcima tu vezane ruke?
- Mislim da su im ostavili slobodne ruke, ali isto tako mislim da oni nemaju šansu. Puljak se osramotio na nizu razina. Recimo neki dan na RTL-u, kada je tvrdio da je sredio stvar s Milanovićem što se tiče uvreda njegove supruge, što baš nije činjenica.
Pojavila se i Kerumova zastupnica koja ga je u tom pogledu dosta razumno analizirala. Puljak, međutim, i dalje ima prednost, jer ima aparat i ako mu to sa Žnjanom uspije da na nešto sliči u trenutku otvaranja i prije izbora, to bi mogao biti neki element. Da ne govorimo o tome da Hajduk bude prvak ili na korak do titule, što su sve elementi koje treba uzeti u obzir.
Meni se čini da u Splitu ni HDZ ni SDP nemaju šanse. Naravno da bi u ovom općem nacionalnom vidokrugu bio spektakularan uspjeh i za jedne i za druge da dobiju Split, ali ne vidim da nitko od njihovih kandidata može pobijediti.
Što je sa Zagrebom i ima li tu dogovora na relaciji Milanović-Možemo!?
- Pretpostavljam da ima, ali je situacija takva da je Možemo! učinio puno taktičkih grešaka i Tomašević je i dalje favorit. Međutim, gotovo sam siguran da Možemo! niti približno ne može imati skupštinsku većinu i tu će biti različitih pregovora pa će se Milanović naći u situaciji da indirektno posreduje u tim pregovorima ako se kampanja između dviju stranaka toliko zaoštri da bude omraze nakon izbora.
To ne treba očekivati, ali nije nemoguće, jer je Možemo! očito odbio pregovore sa SDP-om, smatrajući se jačim nego što jesu. Mislim da oni gradonačelničku poziciju ne mogu izgubiti, drugo je otvoreno.
DP nestaje ako izgubi Vukovar
Postoji još jedno pitanje koje je naizgled periferno, ali je simbolički važno – Vukovar. Ako DP izgubi Vukovar, oni praktično prestaju postojati kao stranka ovako ili onako. HDZ će ih po tom pitanju podržavati dok oni njima osiguravaju većinu u parlamentu.
Međutim, uvjeren sam da Plenković ima rezervu za većinu u Saboru bez DP-a. S druge strane, Penava je svojevremeno imao i naglašavao dobre odnose s Milanovićem i pitanje je hoće li Milanović tu što odigrati. Ipak mi se čini da je Milanović barem u narednim mjesecima odlučio ponašati se pristojno.
Njegov srednjoročni plan je u tomu da se HDZ iznutra iscrpi lokalnim izborima i čitavim nizom međunarodnih elemenata do te mjere da Plenković i prije parlamentarnih izbora napusti stranku.
Tada bi došlo do prijevremenih izbora i tada se Milanović lege artis kandidira za premijera nakon što je dao ostavku na mjesto predsjednika države. Hoće li se sve to dogoditi, hoće li se SDP u slučaju neuspjeha na lokalnim izborima uspjeti održati iznutra da bude okosnica Milanovićeva djelovanja, zbog čega sada samo postoji, tek ćemo vidjeti. To su svakako opcije koje treba imati na pameti.
Zašto se Plenković toliko ustručava obračunati s barabama u svojim redovima? Kao da se boji HDZ-a, iako taj isti HDZ nosi na svojim leđima i ta je prevaga u odnosu na SDP. Recimo, Hrvatske šume je mogao riješiti prošlo ljeto.
- Plenković pokušava minimalistički reagirati, a postići da drugi čine za njega što treba. Sada DP traži glavu šefa Hrvatskih šuma i da on kaže da je morao zbog koalicijskih razloga. Ponavljam, on jest strano tijelo u HDZ-u.
Ja sam doista uvjeren da bi Milanović bio bolji, prirodniji predsjednik HDZ-a nego Plenković. Govorimo o Milanoviću kakav je danas i za kojeg sam ja još donedavno bio spreman očekivati da će pozvati Thompsona da mu pjeva himnu na novoj inauguraciji i da se konačno zaokruži hrvatska pomirba. Koliko godi bio na krilima trumpizma i suverenizma, svjestan je da idu parlamentarni izbori pa će se na kraju opredijeliti za kakvu klapu.
Plenković je za veliki dio HDZ-a netko tko je briselski ćato. Ljudi koji su otišli od HDZ-a glasali su za Milanovića, koji se pokazao kao suverenist. Plenković to nije, i to u situaciji kada je EU slabija nego što je ikada bila. Na putu je da bude još slabija, što će do nas kao slabije članice doći naknadno.
Plenkovićeva oporba u HDZ-u
U 13 mjeseci ćemo imati saborske izbore, izbore za europski parlament, izbore za predsjednika SAD, izbore za Ustavni sud i izbore za predsjednika RH. Od svit tih izbora samo oni za predsjednika Amerike i parlamentarni utječu na život nas kao pojedinaca, a hrvatski predsjednički i za EU-parlament nas se ne tiču u smislu egzistencije. Tu razliku treba imati na umu, ali nitko ne želi priznati.
Mene je Plenković prije dva mjeseca napao zbog izjave da su ti izbori važniji od predsjedničkih. Sada mu to odgovara pa može reći da je izgubio manje važne. Svakako, on je po mišljenju članica i članova HDZ-a stranku previše odveo prema liberalnom centru i utoliko visi.
Sada kada je prvi put doživio neuspjeh počet će se gomilati oni koji su protiv njega i bili su njegovim uspjesima satjerani u ugao. Pokušat će sada čak sabotirati lokalne izbore na ne baš malom broju izbornih mjesta.
Može li ovo što se danas događa pod utjecajem Amerike, ali i Milanovićeve pobjede, Plenkovića odvesti u smjeru populizma, čak i trumpizma? Imamo situaciju gdje on i ministri mu staju uz bojkot trgovina, protestirajući na neki način sami protiv sebe.
- Pokazao je to i prije par dana iz Davosa, kada je odjednom biranim riječima počeo govoriti o Putinu doslovce istim frazama koje je prije godinu i pol prigovarao Milanoviću. Da Rusija može izdržati, da Putin ima strpljenja...
Stvar se sada utoliko zaoštrila što je Trump suoptužio Zelenskoga za rat u Ukrajini, što je formalno istina, jer da se nije branio, ne bi bilo rata. Pokušajte to prenijeti na ‘91. u Hrvatskoj.
Dakle, tu je situacija neugodna za one koji bi htjeli biti desno, ali ne radikalno desno, jer sada se čini da Trump korespondira direktno s Bujancem, a ne Plenkovićem i HDZ-om.
Trump će, po svemu sudeći, biti spreman pregovarati s Kinom i Sjevernom Korejom, s Grenlandom, samo ne s EU-om. A EU će biti u situaciji da će Trump na ovaj ili onaj način zaustaviti rat u Ukrajini i reći sada sam sve napravio i vi dame i gospodo iz EU-a kontrolirajte situaciju. Govori se, molim lijepo, o 200 tisuća vojnika koji bi čuvali tu liniju razgraničenja, a što bi značila neka tisuća iz Hrvatske.
Tu su stvari jako zaoštrene i Milanović će biti u puno lakšoj situaciji. On će reći da ostaje na svojoj poziciji i ne da vojsku tamo, iako ne znam kako bi branio to da se ne ide u kontrolu primirja, jer je na to pristao, recimo, na Golanskoj visoravni. Ipak, opet mu je lakše nego Plenkoviću.
On je u nekoj vrsti sendviča u između nezadovoljstva tradicionalnog samorazumijevanja velikog dijela HDZ-ovskog biračkog bazena i članstva i ovoga što se događa s promjenama u svjetskoj politici s Trumpom. On nema drugog izbora nego vezati se uz ove ostatke ostataka nekada slavne Europske unije koja pokušava preživjeti Trumpa.
U Hrvatskoj je isto, tako je u sendviču, jer obje strane rade za Milanovića. Plenković nije subjekt, nego djeluje reaktivno, defanzivno. O Milanoviću ovisi što će poduzeti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....