Vlada nam je pod novogodišnju jelku stavila hrpu poreznih darova za koje je upitno koliko će građana obradovati. Možda bi bilo bolje da nismo dobili ništa nego neke od darova.
Tako nam je Ministarstvo financija ispeklo novi porez, onaj na nekretnine, ali ga je umotalo u reciklirani ukrasni papir da bi nam lakše pao u živote. Novi porez stvorili su promjenom postojećeg poreza na kuće za odmor koji su pretvorili u porez na sve stambene nekretnine koje su prazne ili su u kratkoročnom najmu. Statistika iz posljednjeg popisa stanovništva kaže da je u Hrvatskoj prazno 600 tisuća stambenih nekretnina.
Iz Sinja su poručili da neće uvoditi porez na nekretnine, ali je novim pravilima predviđeno da je taj namet obvezan za sve gradove i općine za razliku od poreza na kuće za odmor. Ako lokalne vlasti same ne odrede visinu poreza, tada će se na njihovim područjima razrezivati najmanji predviđeni porez od 60 centi po metru četvornom.
Novi porez na nekretnine ima isti najniži startni iznos od 60 centi po svakom metru četvornom, kao i sadašnji porez na kuće za odmor, ali maksimalni raste s pet eura na osam eura po kvadratu. Gradovi i općine koji sada imaju najveći porez na kuće za odmor, vlasnicima stanova i kuća koje se koriste povremeno ili sezonski, površine od stotinu kvadrata, naplaćuju 500 eura poreza, a dogodine će moći naplatiti 800 eura svim vlasnicima praznih nekretnina ili onih koje nisu u dugoročnom najmu.
Logika i nepravda
Jedan od razloga za uvođenje poreza na nekretnine jest, kako navode iz Vlade, potreba da se promijeni neujednačenost statusa poreznih obveznika koji ovisno o odlukama lokalnih vlasti (ne) plaćaju porez na kuće za odmor pa neki vlasnici nekretnina jesu, a neki nisu porezni obveznici.
Sada se to mijenja za vlasnike stanova i kuća svih 555 gradova i općina jer im se izjednačava porezni status, tako da svi postaju porezni obveznici.
Od svih tih lokalnih jedinica, njih 95, među kojima su Solin, Sinj, Metković, Dicmo, Osijek, Valpovo i Varaždin, uopće nisu uvodili porez na kuće za odmor. Ostali su propisali iznos poreza na kuće za odmor, ali u nekima je bio samo slovo na papiru jer ga nisu naplaćivali, dok je to činilo 262 grada i općine.
Ono što je sada stvar njihove volje, silom zakona postaje obveza od iduće godine. Porezno izjednačavanje statusa će se provesti tako da se na jedan kvadrat plati porez od 60 centi u jednom gradu, a osam eura ili 13 puta više u susjednoj općini ili gradu. Tako vlasnici sličnih nekretnina od 70 kvadrata u dva susjedna grada mogu platiti i 42 eura poreza na nekretnine, a mogu i 560 eura.
I s porezom na nekretnine nastavlja živjeti stara nepravda iz poreza na kuće za odmor. Tako čovjek koji ima dvije nekretnine, koje nemaju zajedno ni stotinu kvadrata površine, plaća porez za nekretninu u kojoj ne živi, a plaća ga i podstanar za naslijeđenu djedovinu na selu, ali ga ne plaća vlasnik nekretnine od više stotina kvadrata zbog toga što u toj kući stalno stanuje.
– Ako vlasnik ima staru kuću na selu u kojoj ne stanuje ili se dugoročno ne iznajmljuje, bit će obveznik plaćanja poreza na nekretnine, ali ako se stara kuća ne može koristiti za stanovanje jer nema, primjerice, priključak za struju, vodu ili je kuća privremeno neuseljiva radi prirodnih nepogoda, tada se ne plaća porez na nekretnine. Isto tako, vlasnik kuće na selu može odlučiti dati kuću u dugoročni najam pa neće plaćati porez na nekretnine – odgovorili su iz Ministarstva financija jednom građaninu na pitanje o djedovini tijekom savjetovanja s javnošću.
Jasna je njihova optika u kojoj ih zanima da svi dobiju uplatnicu za porez čija će "težina" ovisiti o volji gradova i općina jednako, ali im očito nije jasno da iz mnogih kuća koje su prazne godinama i desetljećima nitko ne bi otišao da se na tim područjima moglo živjeti i da je bilo ikakve perspektive. Te kuće dugoročno nastanjuju jedino stanari koji su zainteresirani za takve nekretnine. Pauci i šišmiši.
Tko sve (ne)plaća porez na nekretnine
Porez na nekretnine plaćaju domaće i strane tvrtke i građani, vlasnici stambenih nekretnina na 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez, a ako se ne može utvrditi vlasnik, porez plaća korisnik nekretnine određen prema odredbama propisa kojim se uređuje komunalno gospodarstvo.
Oporezive nisu gospodarstvene i poslovne zgrade, a porez se neće plaćati za nekretnine koje služe stalnom stanovanju vlasnika i članova njegove obitelji, nekretnine koje se iznajmljuju najmanje deset mjeseci u godini na temelju ugovora o najmu za stalno stanovanje, nekretnine javne namjene i za institucionalni smještaj osoba, nekretnine koje se u poslovnim knjigama trgovačkih društava vode kao nekretnine namijenjene prodaji, nekretnine preuzete u zamjenu za nenaplaćena potraživanja, nekretnine u vlasništvu države, gradova i općina na teritoriju tih jedinica lokalne samouprave, nekretnine koje se ne mogu koristiti zbog prirodnih nepogoda i one za koje se utvrdi da je onemogućena stambena namjena nekretnine. Gradovi i općine mogu od plaćanja poreza oslobađati socijalno ugrožene osobe.
Oslobođeni plaćanja novog poreza na nekretnine bit će i "domaćini", osobe koje malo turističko iznajmljivanje imaju kao dodatnu djelatnost u objektu u kojem stanuju.
Osim toga, porezom na dohodak, propisani su i novi rasponi za utvrđivanje paušalnog poreza od iznajmljivanja stanova, soba i kreveta turistima. Gradovi i općine će tako moći razrezati paušale u iznosu od 100 do 300 eura za turistički najrazvijenije do raspona od 20 do 100 eura po krevetu u turistički najnerazvijenijim područjima.
Rokovi
Gradovi i općine će morati do 28. veljače 2025. odlučiti o visini poreza na nekretnine ili postojeći porez na kuće za odmor uskladiti s novim propisima. Građani će biti dužni do 31. ožujka poreznicima dostaviti podatke o promjenama površine nekretnine, njene namjene ili ispunjenju uvjeta za porezno oslobođenje. Stambena namjena nekretnine utvrđuje se na temelju postojanja infrastrukture ili opreme ili uređaja koji zamjenjuju priključak na infrastrukturu i porezni obveznik dužan je dokazati da je onemogućena stambena namjena nekretnine.
Porez na nekretnine plaća se u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o utvrđivanju poreza, bez obzira na to prihvaća li to obveznik ili se žali na rješenje.
Dokazivanje
U obrazloženju poreza na nekretnine posebno se napominje da se prijava prebivališta na adresi nekretnine ne smatra dokazom stalnog stanovanja ako porezno tijelo iz drugih dokaza dokaže da se obveznik nije stvarno i trajno naselio u predmetnoj nekretnini.
Općim poreznim zakonom propisano je da u poreznom postupku teret dokaza za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez snosi porezni obveznik. Tako porezni obveznik snosi teret dokazivanja svih činjenica i okolnosti prema kojima se utvrđuje da se nekretnina koristi za stalno stanovanje, pri čemu se uzima u obzir središte životnih interesa osobe, osobne i gospodarske veze.
Navodi se također da se sama prijava prebivališta na adresi nekretnine ne smatra utvrđenom činjenicom stalnog stanovanja na nekretnini, jer samo po sebi ne znači da se nekretnina koristi za stalno stanovanje i ne oslobađa osobu od obveze plaćanja poreza na nekretnine, već se sveobuhvatno promatraju cjelokupni dokazni materijali koji upućuju na središte životnih interesa osobe.
Masne kazne
Od iduće godine su predviđene masne kazne od tisuću do 6630 eura za građane, obrtnike i pravne osobe koji poreznom tijelu ne dostave podatke bitne za oporezivanje. Takvi se prekršaji sada kažnjavaju s najviše 3310 eura, dok se građanima izriče od 10 do 660 eura kazne. Dogodine svi upadaju u isti raspon za odsijecanje kazni, čime Vlada želi povećati poreznu disciplinu.
Kome ide ubrani porez
Iz Ministarstva financija su bili naveli da računaju da će ukupni prihodi od poreza na nekretnine u idućoj 2025. godini iznositi 66,4 milijuna eura. Tu matematiku grade na pretpostavci o 600.000 nekretnina koje su trenutačno identificirane kao prazne, njihovoj prosječnoj površini od minimalno 80 kvadrata i iznosu poreza od 60 centi po svakom metru četvornom.
Prihod od poreza na kuće za odmor pripada gradovima i općinama, a dogodine se s porezom na nekretnine to mijenja pa gradovima i općinama pripada 80 posto prihoda, a državi ide svaki peti ubrani euro ili 20 posto. Taj će novac država usmjeriti za pomoć jedinicama lokalne i regionalne samouprave.
Porez na dohodak
Oni koji se nadaju da će im dogodine s promjenama u oporezivanju dohotka ostati novca za plaćanje poreza na nekretnine, svoje nade polažu na vrlo nesiguran teren sve kad bi im općine i gradovi u kojima žive porez na nekretnine odredili po najnižoj tarifi od 60 centi.
Malo je onih kojima će promjene u oporezivanju dohodaka napuniti džepove. Dogodine osobni odbitak raste sa sadašnjih neoporezivih 560 eura na 600 eura. Osim toga, propisani su novi rasponi za nižu i višu stopu poreza na dohodak zbog čega će 83 grada i općine morati spuštati porezne stope, od čega ih je 20 u Dalmaciji. Većina gradova i općina oporezuje svoje stanovnike s 20 i 30 posto poreza na dohodak i ne moraju mijenjati te stope.
Najmanje razine tih dviju stopa ostaju na razinama kakve jesu, a promijenjeni su samo njihovi maksimalni iznosi te će svi gradovi i općine koji sadašnjim stopama izlaze iz novih okvira do kraja veljače iduće godine morati uskladiti stope s novim rasponima. Ovisno o veličini, gradovi i općine dogodine mogu propisati nižu stopu od 15 do 23 posto umjesto dosadašnjih 23,6 posto, dok višu stopu mogu propisati u rasponu od 25 do 33 posto, umjesto dosadašnjih 35,4 posto.
Stope za bogate
Jedan od gradova s najvećim stopama poreza na dohodak u Hrvatskoj je Supetar koji nakon Zagreba i Siska dohodak oporezuje poreznim stopama od 22,40 i 33,60 posto, a dogodine će građanima smjeti udarati nižu stopu od najviše 21 posto, a višu od maksimalnih 31 posto.
S novim odbitkom i novim najvišim stopama, ako ih taj grad spusti na predviđenu najvišu razinu, neto plaća od 1500 eura porast će iduće godine za 16,36 eura osobi bez uzdržavanih članova obitelji koja živi u Supetru. Stope će u Dalmaciji morati spuštati Vrgorac, Posedarje, Makarska, Knin, Stari Grad, Omiš, Trogir, Jelsa, Klis, Lastovo, Mljet, Primošten, Sutivan, Dicmo, Milna, Podgora, Ston, Tučepi i Split.
Malo i nimalo koristi
Split će morati malo spustiti višu stopu od 32,25 posto koja sada smije iznositi 32 posto što je maksimum za veliki grad. Lani je Split mogao odsjeći 34,50 posto, dok trenutačna niža stopa od 21,50 posto ulazi u nove Vladine okvire od maksimalnih 22 posto.
Tako će Splićani bez uzdržavanih članova obitelji na poreznim karticama i neto plaćama od 4500 eura dobiti povećanje od 99,18 eura u koje ulazi povećanje osobnog odbitka, pomicanje granice za oporezivanje većom stopom na 5000 eura, kao i smanjivanje veće porezne stope s 32,25 na 32 posto. Za 8,6 eura će porasti dogodine sve mjesečne neto plaće Splićana bez uzdržavanih članova obitelji, što iznosi od 600 do 3000 eura.
Svi samci u Hrvatskoj i osobe bez uzdržavanih članova obitelji na poreznim karticama neće dobiti ni centa više iduće godine za plaće od 560 eura i manje, a isto vrijedi i za zaposlene s jednim djetetom i plaćama do 840 eura, za one s dvoje djece koji zarađuju više od 1233 eura.
Razlog je jednostavan: porez na dohodak ne plaćaju zbog malih plaća pa im nema koristi sve da se taj porez i potpuno ukine. Dogodine oni neće dobiti ni centa više, samo što će im društvo činiti nešto više ljudi jer se podiže osobni odbitak s 560 na 600 eura pa će samcima biti neoporezivo 600 eura plaće, onima s jednim djetetom 900 eura, a 1320 eura zaposlenima s dvoje djece na poreznoj kartici.
Doprinosi
Od iduće godine poslodavci više nemaju pravo na pet godina oslobađanja od plaćanja zdravstvenih doprinosa za nove zaposlene do 30 godina starosti. Poslodavci koje su te olakšice dobili, moći će ih i dalje koristiti do isteka prava.
Za te je olakšice lani iz državnog proračuna isplaćeno 844,8 milijuna eura. Ostale olakšice se ne ukidaju pa poslodavci i dalje imaju pravo na oslobođenje od obveze doprinosa na osnovicu za osobu koja se prvi put zapošljava do jedne godine, a i dalje ostaju porezne olakšice za mlade do 30 godina u sustavu poreza na dohodak od 50 do 100 posto umanjenja tog godišnjeg poreza.
Useljenici
Nova porezna olakšica oslobađanja plaćanja poreza na dohodak tijekom pet godina namijenjena je hrvatskim državljanima koji su neprekidno boravili u inozemstvu najmanje dvije godine te se zaposle u Hrvatskoj.
U Vladi navode kako hrvatski iseljenici ionako ne plaćaju porez na dohodak dok su u inozemstvu i njihovo oslobađanje poreza na pet godina u poreznom smislu ne predstavlja gubitak, a povratkom i zapošljavanjem, iseljenici mogu pridonijeti gospodarstvu i državnom proračunu kroz plaćanje PDV-a, mirovinskih i zdravstvenih doprinosa, kao i popravljanju demografske slike.
Na olakšicu bi imali pravo iseljenici u prekomorske i europske države koji su boravili u inozemstvu neprekidno najmanje dvije godine pod uvjetom da su u Hrvatskoj trajno odjavili prebivalište ili prijavili privremeni odlazak, a nisu po nalogu tuzemnog poslodavca izaslani na rad u inozemstvo, kao i oni hrvatski državljani koji nikada nisu imali prijavljeno prebivalište u Hrvatskoj.
PDV i kiosci
Od iduće godine mijenja se prag za ulazak u sustav PDV-a sa sadašnjih 40 tisuća eura na 50 tisuća eura. Time bi oko 7500 obveznika moglo izići iz sustava PDV-a dok će proračun ostati kraći za oko 4,6 milijuna eura godišnje. Uvodi se obveza izdavanja računa i fiskalizacije za sve prodajne subjekte i na svim prodajnim mjestima pa će trebati izdavati račune i u maloprodaji dnevnog tiska, duhana i duhanskih prerađevina, maraka i drugih poštanskih vrijednosnica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....