- Nisam tu odluku donijela preko noći, ali kada mi se otvorila prilika kakvu sam zamislila odluka je bila laka. No, tko god je radio u informativnom televizijskom programu zna koliko se navikneš na taj specifičan adrenalin od kojeg se kasnije nije lako maknuti, priča nam Nikolina Ćosić (32) u svom prvom intervjuu za medije nakon što je odlučila otići s HRT-a. Rođena Osječanka na Prisavlju je radila od svibnja 2019. i u kratkom razdoblju prošla put od reporterke do TV voditeljice, a slovila je i za jednu od najljepših voditeljica na HRT-u osvojivši gledatelje šarmom i ugodnom bojom glasa. Ipak, Nikolina je odlučila da je došlo vrijeme za nove izazove, a samo za Slobodnu Dalmaciju otkriva svoje razloge odlaska s Prisavlja kao i to gdje će nastaviti karijeru.
Što vam je bio glavni motiv da odete s HRT-a?
Iako ih većina ljudi izbjegava – ja iskreno volim promjene. Pomalo sam se osjećala kao da stojim u mjestu, a to mi više nije odgovaralo. Dugoročan cilj mi je bio nakon određenog novinarskog iskustva prijeći na drugu stranu, u PR ili nešto slično, što su učinili i mnogi prije mene..
Je li jedan od razloga vašeg odlaska i ponuđena otpremnina koju su ovih dana prihvatili mnogi sada već bivši djelatnici televizije?
Otpremnina za mene nije bila razlog odlaska s HRT-a. Mislim da je to više motiviralo neke kolege s više godina staža ondje, kojima otpremnine prvenstveno i jesu ponuđene.
Recite nam ono što sada sve zanima: gdje ćete dalje raditi?
Radit ću u relativno mladoj, ali vrlo uspješnoj brzorastućoj drone tech firmi - Orqa. Ljubiteljima tehnologije dobro poznata kao jedna od najuspješnijih u tom području u svijetu. Bit ću zadužena za evente i PR.
Kada počinjete s novim poslom?
Od 1. travnja. Jako se veselim novom radnom okruženju mladih ambicioznih ljudi koji imaju visoke ciljeve i redovno ih ostvaruju. Veseli me i nova pozicija, jer obožavam organizaciju, evente, konferencije, ali i putovanja kojih neće nedostajati.
Kako to da nećete nastaviti karijeru u medijima?
Svoje dosadašnje novinarsko i voditeljsko iskustvo, kao i do sada nastavit ću razvijati kao moderatorica konferencija i drugih događanja u Osijeku, Zagrebu i gdje god bude prilike. Dobila sam ponude za još neke projekte u medijima, no o tome kada dođe vrijeme.
Dakle, ovo ipak nije vaše zbogom s novinarstvom?
Trenutačno mislim da je za mene bolji smjer u kojemu sam krenula, no trudim se nikad ne govorit nikad i niti jedna vrata ne zatvarati potpuno.
Po čemu ćete sve pamtiti ovih sedam godina na HRT-u?
Tri potresa, pandemija, nekoliko poplava, uhićenja ministara i sedmero izbora. Upoznala sam i razgovarala s mnogo ljudi, od predsjednika i premijera, do primjerice bivših ovisnika. Sve to mi je dalo iskustvo zbog kojega sada mogu stati pred bilo koga svjesna da je nasuprot mene samo čovjek ove ili one profesije, školovaniji ili manje školovan, s nešto više ili manje sreće u životu. Mislim da se takvo radno i životno iskustvo rijetko gdje može steći.
Na koju ste priču najponosniji u smislu da ćete je jednog dana pričati i svojim unucima?
Prilozi i reportaže koje sam radila broje se u tisućama. Mnogo je onih koje ti se urežu u pamćenje. Zanimljivo je što sam uz posao imala priliku za nesvakidašnja iskustva, pa ću tako sigurno jednog dana prepričavati kako sam prisustvovala predsjedničkoj inauguraciji. Najviše ljudskih priča sam donijela s potresom pogođenih područja, zbog čega sam bila nominirana za prestižnu medijsku nagradu na što sam vrlo ponosna.
Tko vas je prilikom odlaska najviše raznježio?
Definitivno moja kolegica i jako dobra prijateljica Lucija Judnić. Svi na poslu, pa i kolege s drugih televizija doživljavaju nas kao nerazdvojni duo što i jesmo, jer smo provodile jako puno vremena i na poslu i van njega. Ona se potrudila da mi i odlazak s HRT-a ostane jedna od najljepših uspomena.
Je li vas iznenadila tolika podrška kolega?
Znala sam da oko mene ima vrlo kvalitetnih ljudi, ali iznenadilo me koliko njih me cijeni kao osobu i novinarku. Zaustavili bi me na hodnicima da mi kažu kako im je žao što idem ne štedeći riječi hvale za moj rad. Posebno mi je to bilo drago čuti od onih koje sam kao mlađa godinama gledala na televiziji kao uzore. Od nekih urednika i snimatelji dobila sam i poneki znak pažnje koji su sami za mene izradili što jako cijenim.
Kako ste se osjećali posljednjeg radnog dana kad ste izašli iz zgrade televizije na zagrebačkom Prisavlju?
Taj dan neću nikad zaboraviti. U redakciji me dočekalo nekoliko desetaka kolega s poklonima, suznih očiju i hrpom emocija. Priredili su mi video koji su osmislile, snimile i montirale kolegice Lucija Judnić i Matea Mikić. Nema tko nije istovremeno plakao i smijao se dok ga je gledao. Ostavili su me bez teksta što se jako rijetko događa. Ali punog srca. Kad sam počistila svoj stol stvorila se knedla u grlu, a na samom izlasku iz redakcije kolega Šime Vičević je viknuo „Hajde još jedan pogled!“ i tu više nisam mogla suspregnuti suze. Iako rastanci nikad nisu laki, osjećala sam se istovremeno i sretno, jer sam očito ostavila svoj trag ondje pa mirna idem u nove izazove.
Novost nije samo novi posao već i to da ste se vratili živjeti u rodni Osijek. Što ste prvo napravili kad ste došli?
Tu večer kad sam stigla u Osijek u stanu me dočekalo iznenađenje koje su mi priredili moji prijatelji i dečko. Prvi dan po povratku sam provela s mamom, sestrom i nećakinjom.
Kako su vaši reagirali na povratak? Kome je bilo najviše drago?
Svi su bili oduševljeni, posebno moja obitelj. Mama mi prvo nije vjerovala, a sestra Josipa se doslovno rasplakala od sreće.
Duša i srce su vam sada na mjestu, što se kaže.
Kažu da oni koji tijekom života žive u više od jednog grada - više se nikad ne mogu osjećaju potpuno doma. Tako je i meni. Važan dio života sam provela u Zagrebu i tamo ima ljudi bez kojih sada ne mogu zamisliti svoj život. I do sada sam živjela na relaciji Zagreb - Osijek pa će to tako biti i dalje. S vremenom sam naučila ne vezati se za mjesta već za ljude, a i tko zna gdje ću za koju godinu završiti.
Jeste li tipična Slavonka ili ipak rušite neke predrasude o Slavoncima?
Bude mi simpatično kad čujem kakve predrasude ljudi imaju o Slavoncima. Zamišljaju nas kao da svi živimo u malim sokacima s velikim dvorištima i zimi pravimo kobasice (smijeh). Ja nisam imala bake i djedove na selu pa su me nažalost zaobišle neke slavonske tradicionalnosti. Odrasla sam u osječkom naselju Jug II i zapravo nisam posebno tradicionalno odgojena pa ne bih rekla da sam tipična Slavonka. Iako imam tipičnu slavonsku staloženost i smirenost, a i volim tamburaše!
Kako se nosite s komplimentima da ste jedna od naših naljepših novinarki i da je HRT s vašim odlaskom itekako na gubitku?
Uvijek je lijepo dobiti komplimente, a kad kažu da je firma na gubitku mojim odlaskom pokazuju da me profesionalno cijene što mi iznimno imponira.
Jeste li zbog svog izgleda ikad bili meta tračeva, ogovaranja i ljubomore?
Vjerojatno kao i mnoge druge žene, no s vremenom sam naučila ne zamarati se previše time. Ono što me uvijek više mučilo je što sam se u raznim životnim situacijama morala duplo dokazivati da bih razbila predrasude o sebi i da bi dokazala da sam vrijedna i sposobna. Zanimljivo je kako mi je više ljudi, nakon što su saznali da odlazim s HRT-a, čestitalo jer su zaključili da sam trudna ili da se udajem. Ne smatram da je to loše, no sigurna sam da ni za jednog mog muškog kolegu ne bi pomislili isto.
Kako se dečko kojeg ste prije spomenuli nosi s vašom medijskom eksponiranošću?
Rekla bih da nikad nisam bila sretnija i više svoja s velikim vjetrom u leđa. Marko je vrlo ambiciozan, organiziran i samosvjestan pa ga moja medijska eksponiranost čini ponosnim.
Posljednji put kad smo razgovarali, bilo je to prije dvije godine, rekli ste mi da vam je velika želja intervjuirati Doris Dragović. Jeste li je imali u međuvremenu prilike upoznati?
S obzirom na to da sam pratila politiku, intervjui su se uglavnom odnosili na ministre, zastupnike, odvjetnike, liječnike, analitičare. Nažalost Doris još nisam imala priliku upoznati, ali možda mi je baš ova promjena posla trebala da mi se otvori i ta prilika, voljela bih to.
S obzirom da volite Doris pretpostavljam i da volite doći u Split. Kako izgledaju vaši dani kad ste u Dalmaciji? Biste li se jednom voljeli tu preseliti?
Obožavam Split i Dalmaciju. S tatine strane imam dalmatinske krvi pa valjda to objašnjava moju fascinaciju obalom i morem. Kao dijete, više sam puta bila na Poljudu nego u Gradskom vrtu, jer je tata bio veliki Hajdukovac. Mogla bih se zamisliti da živim u Splitu ili nekom drugom našem gradu na obali.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....