Ovo je selo iz kojeg nitko nije odselio: rađaju se djeca, grade kuće, freze se ne gase... Ipak, nije sve idealno
Selo Šumet broji nešto manje od 300 stanovnika, a nalazi se u općini Proložac. Od 1991. izdvaja se od Krivodola te postaje samostalno naselje. U sedamdesetak kuća živi više od osamdeset djece, a prema riječima Zorana Rake, nitko iz Šumeta nije odselio.
- Samo 2019. rođeno je devetero dice. Grade se i kuće za odmor, a jedini problem koji u selu imamo je slab signal. Već godinama molin načelnika da nam postavi optički kabel. Mreža je katastrofa, internet vrti po pola sata i opet ne možeš se spojit -kaže Zoran.
Sadnja krumpira
Frezu ne gasi jer vrijeme je sadnje krumpira. Pomaže susjedima, a oni će sutra njemu.
- Kuća smo do kuće, šta iman ja, imaju i oni i obrnuto. Niko nikoga ne mora pitat može li ubrat trišnju ili jabuku.
Tara, četverogodišnja djevojčica, također sadi krumpire sa sestrom. Zadužena je za posipanje gnoja i svoj zadatak ozbiljno shvaća. Njena prabaka Anđa Lasić kaže nam kako Tara nije izbirljiva i nema hrane koju ne voli. "Djeca sa sela imaju drugačije prehrambene navike negoli djeca u gradu".
- Kupusa, mesa i kunpira je ručak! - kaže nam Tara, miješajući gnoj. Teta Mirela je nagovara da se skupa slikaju.
- Djeca iz Šumeta su spriječila zatvaranje područne osnovne škole u Mračaju. Selo nije veliko, ali je mnogoljudno. Ja sam se udala u Split prije 35 godina, ali rado dolazim ovdje. Muž mi je umro, otac također, brat (Tarin otac nap.a) je na terenu i da nema Zorana ko bi isfreza njivu? Pomažemo se svi kao da smo rod. U gradu je sve drukčije. Živim u zgradi, a susjedu ako vidim jednom mjesečno - kaže nam Mirela, Anđina kćerka.
- Ja san svake nedilje u Makarskoj, ali ne bi ti da svoju njivu za cilu Makarsku. Di je traktor, tu je dobro - kaže Zoran.
U selu se trenutno radi kanalizacija, ceste su popravljene, a svaka kuća ima uređenu okućnicu. Jedini detalj koji narušava sklad je smeće oko rijeke Sije, koju mještani zovu Jaruga, i donekle zapušten krajolik. Zoran kaže da će osobno urediti taj dio oko rijeke ako institucije ne odrade svoj posao.
Bunari uz Jarugu
- Uz Jarugu ima pet bunara dubine oko 12 metara, koje smo poklopili pločom. Općina je posadila platane, ali sve je zaraslo pa bi trebalo očistiti dio uz rijeku. Voda nije za piće, iako smo svi u njoj naučili plivati. Most iznad rijeke rađen je od dvije vrste kamena, odnosno radi se o dva mosta u jednom. Jedan su zidali Turci, a drugi je nastao za vrijeme Austrougarske.
Pokazuje nam na obližnju farmu konja na kojoj, uz 12 konja, ima gusaka, tuka, pokoja patka i magarac.
- Svega u Šumetu ima! Osim dućana. Imali smo tri, a sad nijedan. Svako vrime nosi svoje. Prije nisi ima jedno, danas nemaš drugo. Ko god bio na vlasti, nama je uvik isto. Ne triba nam puno za život, dobra spiza, dobri ljudi, šta ti više triba? - kaže Zoran.
Šumet je kao mala Provansa. Zelene nijanse pomiješane s cvjetovima voćaka i šarenim poljskim cvijećem idealno su platno za sunce koje dodaje slici svoj žuto-zlatni prah za potpun doživljaj.
Vraćamo se uzbrdicom prema Krivodolu, zadržavajući u sjećanju sve boje Šumeta i ponavljamo stih koji nam je Zoran rekao nadjačavajući frezu: "Oj Šumete lipši od Pariza, ko će u te tribat će mu viza!"
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....