Zovu ga “tihim ubojicom vida” i drugim uzrokom sljepoće u svijetu, nakon mrene. U literaturi se može pronaći i podatak kako otprilike dva do tri posto populacije starije od 40 godina boluje od neke vrste glaukoma, a procjene su da je čak 50 posto slučajeva neprepoznato.
Stručnjakinja za glaukom i specijalistica oftalmologije i optometrije u zagrebačkom KBC-u Sestre milosrdnice dr. Rašeljka Tadić u prošlom je broju naših novina govorila o akutnim i kroničnim bolestima oka te oštećenjima vida, od staračke dalekovidnosti (prezbiopije), kratkovidnosti (miopije) do konjunktivitisa, mrene (katarakte), senilne makularne degeneracije i dijabetičke retinopatije. Sada razgovaramo o glaukomu, bolesti koja bi, prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, sa sadašnjih 76 milijuna oboljelih u svijetu mogla do 2030. godine pogoditi njih čak 95,4 milijuna.
Jedna od zanimljivih tema vezanih za bolesti oka također je i sindrom tzv. suhog oka, bolesti koja se najčešće javlja u žena u perimenopauzi i menopauzi, ali, dakako, ne samo kod njih. O uzrocima, načinima liječenja i prevenciji ovih bolesti pitamo dr. Rašeljku Tadić:
Postupno propadanje
- Glaukom je, pojednostavljeno rečeno, kronična multifaktorijalna bolest vidnog živca, koja svojim napredovanjem dovodi do njegova oštećenja, a ono rezultira karakterističnim postupnim propadanjem vidnog polja. Nažalost, neliječena bolest dovodi do nepovratnoga gubitka vida -upozorava specijalistica oftalmologije dr. Tadić. Struka danas prepoznaje različite vrste glaukoma, kaže ona, koje se razlikuju prema uzrocima i složenim patofiziološkim mehanizmima nastanka.
- No, kada govorimo o najčešćem obliku, tada je to primarni glaukom otvorenog kuta. To je bolest koja dugo nema simptome, zbog čega se i naziva “tihim ubojicom vida”, a koja, neliječena, može dovesti do sljepoće. Tek u kasnijim fazama bolesti oboljeli počinju primjećivati mutniji vid (pacijenti to znaju opisivati kao da im “nedostaje piksela”), slabljenje vida po noći, otežano raspoznavanje kontrasta. Tužno je što se, unatoč svim dostupnim informacijama, čak trećina pacijenata javlja tek u uznapredovaloj fazi bolesti, kada je oštećenje vida već veliko i nepovratno, a kvaliteta života poput mogućnosti čitanja, kretanja u prostoru, samostalnosti u obavljanju svakodnevnih zadataka, hodanja po stepenicama, vožnje automobila, ozbiljno narušena, što može dovesti i do depresije - upozorava dr. Rašeljka Tadić. Time je riječ o bolesti koja ne pogađa samo oboljelog, već i čitavu njegovu obitelj i širu zajednicu, ističe ona.
- Rizični čimbenici za razvoj primarnoga glaukoma otvorenog kuta uključuju stariju životnu dob, pozitivnu obiteljsku anamnezu, miopiju, nereguliran krvni tlak. No, najvažniji čimbenik na koji se danas može utjecati liječenjem jest povišen očni tlak. Budući da se povišen očni tlak može otkriti isključivo kompletnim oftalmološkim pregledom, želim posebno naglasiti važnost redovitih pregleda, osobito kod osoba s pozitivnom obiteljskom anamnezom - naglašava dr. Tadić. Također, dodaje, važno je istaknuti i da nisu sve metode mjerenja očnog tlaka jednako pouzdane, primjerice, metode poput “air puff” mjerenja koje se često koriste u optikama ne daju uvijek precizne rezultate.
- Točno mjerenje očnog tlaka provodi se Goldmanovom aplanacijskom tonometrijom, isključivo kod oftalmologa. U dijagnostici glaukoma, osim mjerenja očnog tlaka, neizostavni su i pregled glave vidnog živca, pregled prednjeg segmenta oka i očnog kuta, snimanje vidnog polja, OCT (optička koherentna tomografija) vidnog živca. Sve to čini standardnu glaukomatološku obradu. Pravovremenim odlaskom na pregled, a to je već nakon 40. godine života, bolest se može na vrijeme otkriti, a današnjim metodama liječenja uspješno držati pod kontrolom, očuvanjem kvalitete života pacijenta kroz njegov očekivani životni vijek - kaže dr. Rašeljka Tadić.
Ne boli
Ona podsjeća i kako je tema ovogodišnjeg međunarodnog kongresa “Glaucoma Codes” - koji se već deset godina tradicionalno održava u Zagrebu u sklopu Svjetskog tjedna glaukoma te u organizaciji Referentnog centra za glaukom Ministarstva zdravstva RH i Glaukomske sekcije Hrvatskog oftalmološkog i optometrijskog društva, a posljednjih godina i u suradnji s Europskim glaukomskim društvom (EGS) - bila upravo dijagnostika glaukoma, s naglaskom na ključne dijagnostičke postupke važne za svakodnevnu kliničku praksu te u cilju poboljšanja ranog otkrivanja bolesti.
- Iako su danas dijagnostičke metode vrlo razvijene, da bi bile učinkovite ključno je da se ljudi javljaju na preglede, osobito oni s povećanim rizikom, poput osoba s pozitivnom anamnezom i komorbiditetima. Cilj liječenja glaukoma je očuvanje zatečenog vida, usporavanje ili zaustavljanje daljnjeg propadanja vida i time očuvanje pacijentove kvalitete života -nema dvojbi za dr. Tadić. To se, kako kaže, postiže raznim metodama snižavanja očnog tlaka, koje uključuju medikamentoznu terapiju (najčešće kapi), lasersko liječenje i kirurške zahvate. U Referentnom centru za glaukom Ministarstva zdravlja RH, pri Klinici za očne bolesti KBC-a Sestre milosrdnice, koji je ujedno akreditirani edukacijski centar Europskog oftalmološkog društva za subspecijalizaciju iz glaukomatologije, provode se svi suvremeni dijagnostički i terapijski postupci za pacijente oboljele od glaukoma.
Kao centar izvrsnosti, navodi ona i te informacije, u Referentnom centru se izvodi i najveći broj kirurških glaukomatoloških zahvata u Hrvatskoj, s posebnim naglaskom na najteže i najkompleksnije slučajeve, uključujući i operacije djece oboljele od glaukoma.
- Zaključno možemo reći da glaukom ne boli i ne daje simptome dok nije već kasno. Zato su preventivni pregledi ključni. Ako se otkrije na vrijeme, vid se može sačuvati cijeli život. Za već oboljele od glaukoma važno je istaknuti da kad je jednom otkriven glaukom i dana terapija, to ne znači prestanak dolaska na preglede jer se samo redovitim kontrolnim pregledima vida, tlaka i vidnog polja, čiju učestalost određuje vaš odabrani oftalmolog/glaukomatolog, može očekivati najbolji ishod terapije - preporuka je dr. Rašeljke Tadić.
Sindrom suhog oka
Bolest o kojoj smo također željeli doznati više jest sindrom suhog oka, koja se, navodi se u literaturi, najčešće javlja u žena u perimenopauzi i menopauzi. O čemu je riječ i kakvi su njezini simptomi te način liječenja?
- Da, točno je. Sindrom suhog oka (keratoconjunctivitis sicca ili dry eye disease) jedna je od najčešćih oftalmoloških dijagnoza, odnosno problematika zbog koje ljudi dolaze na preglede, osobito žene u perimenopauzi i menopauzi. Sindrom suhog oka je kronično stanje u kojem se ili ne proizvodi dovoljno suza, ili suze nisu kvalitetne, a najčešće je riječ o kombinaciji navedenog - objašnjava dr. Rašeljka Tadić. Suze su, ističe ona, iznimno važne za zdravlje očiju. Osim što imaju zaštitnu ulogu u podmazivanju površine oka, također sudjeluju u stvaranju jasne slike, odnosno vida.
- Zbog toga je dobra kvaliteta suznog filma jedan od preduvjeta dobre vidne oštrine. Da bi suze bile kvalitetne, moraju imati optimalan sastav, što znači ravnotežu vodene i lipidne komponente, kako bi se duže zadržale na površini oka. Ako taj sastav nije uravnotežen, suze brzo isparavaju, ne ispunjavaju svoju zaštitnu funkciju, što dovodi do iritacije, upale i oštećenja površine oka, a time i do simptoma - govori dr. Tadić.
- Uobičajeni simptomi sindroma suhog oka uključuju osjećaj grebanja, kao da je pijesak u oku, peckanje, žarenje, povremeno crvenilo oka, krmeljanje, umor očiju i zamagljen vid, osobito nakon duljega gledanja u ekran. Pacijenti se često žale na mutan vid nakon rada na ekranima ili tijekom vožnje, koji se razbistri nakon intenzivnijeg treptanja. Nerijetko se, na podražaje poput vjetra, hladnoće ili boravka u klimatiziranom prostoru, javlja pojačano suzenje, što može djelovati paradoksalno, ali je tipično za sindrom suhog oka. U tim slučajevima, oko se “brani” prekomjernom proizvodnjom suza, no one su loše kvalitete i prelijevaju se s površine oka, ne zadržavajući se gdje su potrebne pa se stvara začarani krug - objašnjava oftalmologinja. Ističe i kako hormonalne promjene u perimenopauzi i menopauzi, osobito pad estrogena i androgena, utječu na smanjeno lučenje suza i promjene u sastavu suznog filma, što pogoduje razvoju suhog oka.
Nije bezazleno
- No, to nije jedini rizični čimbenik. Drugi čimbenici uključuju stariju životnu dob, boravak u suhim i klimatiziranim prostorima, nošenje kontaktnih leća, dugotrajan rad na ekranima, neke autoimune bolesti, uzimanje određenih lijekova i operativne zahvate na očima. Najčešće ovi čimbenici djeluju sinergijski, međusobno pogoršavajući stanje - doznajemo od dr. Rašeljke Tadić. Također navodi kako učestalost sindroma suhog oka varira među populacijama i ovisna je o zemlji, načinu života i klimi.
- Važno je naglasiti da, iako se na prvi pogled može činiti kao bezazleno stanje, suho oko to nije. Osim što značajno utječe na kvalitetu života i radnu sposobnost, može dovesti i do ozbiljnijih komplikacija na rožnici te negativno utjecati na ishod oftalmoloških zahvata, poput operacije mrene -upozorava ona.
Kada je riječ o liječenju, ono ovisi o uzroku i težini simptoma. U blažim oblicima najčešće uključuje korištenje umjetnih suza bez konzervansa.
- Ono što volim reći pacijentima jest da to nije niti “umjetna” niti “suza” u pravom smislu te riječi, već kapi koje sadrže sastojke koji obnavljaju i poboljšavaju suzni film, čime ublažavaju simptome. Dugotrajno korištenje (najmanje četiri puta dnevno tijekom tri mjeseca) može pomoći i u dugoročnoj kontroli bolesti - podučava nas o ovome specijalistica oftalmologinja. Kako kaže, danas na tržištu postoji velik broj različitih vrsta umjetnih suza - s hijaluronskom kiselinom, dekspantenolom, lipidnim slojem i drugim dodacima - ali je važno odabrati onu koja odgovara vašem tipu suhoće oka, a što također zahtijeva konzultaciju s oftalmologom.
- U težim oblicima bolesti propisujemo protuupalne kapi (npr. kortikosteroide ili ciklosporin A), serumske kapi (autologne - dobivene iz vlastite krvi), a u posebnim slučajevima i zatvaranje suznih kanalića (punctal plugs) - navodi dalje dr. Tadić.
Ali, pacijenti sami također mogu učiniti mnogo.
- To uključuje izbjegavanje pogoršavajućih faktora klimatiziranih prostora, dima, vjetra, prilagodbu dugotrajnog rada na ekranima primjenom pravila 20-20-20: svakih 20 minuta gledati 20 sekundi u daljinu od 6 metara (20 stopa), potom pravilnu higijenu vjeđa: topli oblozi i blaga masaža vjeđa. Danas postoje i dodatne terapijske metode koje provode oftalmolozi uz pomoć specijaliziranih uređaja. Liječenje sindroma suhog oka postoji i učinkovito je, osobito ako se stanje prepozna na vrijeme - zaključuje dr. Rašeljka Tadić, još jednom naglašavajući i važnost prevencije, ali i pravovremenog djelovanja koje umnogome može biti presudno u borbi s ovim bolestima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....