teška zarazna bolest

Panika u Zagori! Antraks više ne stiže poštom već iz tla, danima ubija krave. Hoće li prijeći na ljude?

Piše:

Piše Stanislav Soldo

Objavljeno: 19. srpnja 2025. 07:30

Ante Cizmic/Cropix

Prije desetak godina, svijet je drhtao pred prijetnjom bijelog praha u poštanskim kuvertama, smrtonosni antraks, tada je bio sinonim za bioterorizam, strah i nevidljivu opasnost. Mediji su danima brujali, stručnjaci su upozoravali, a javnost je panično pratila razvoj događaja.

Danas, desetljeće kasnije, ista ta bolest u narodu poznata i kao crni prišt ili bedrenica tiho se vratila. Ne u nekoj dalekoj zemlji već u srcu Dalmatinske zagore, u zaleđu Maovica. Tamo je nedavno uginulo čak pedeset krava, a uzrok je nakon višednevnih analiza konačno potvrđen-antraks.

Mediji su zabilježili vijest. Nadležne veterinarske službe su kratko izvijestile, resorni ministar poljoprivrede je sazvao konferenciju za medije, a javnost olako prelazi preko toga, kao da se ne radi o potencijalno smrtonosnoj bolesti koja se može prenijeti i na čovjeka i koja je ne tako davno izazivala paniku svjetskih razmjera.

Kako se antraks prenosi?

Bedrenica nije neka egzotična bolest već zoonoza, bolest koja se prenosi sa životinja na ljude. Ljudi se najčešće zaraze direktnim kontaktom s uginulim ili bolesnim životinjama, kroz rane na koži, udisanjem spora iz tla ili putem mesa i kontaminiranih životinjskih proizvoda. Spore antraksa mogu preživjeti u tlu desetljećima, čekajući svoju priliku.

Kod ljudi bedrenica dolazi u tri oblika: kožna, plućna i crijevna.

Kožna bedrenica (najčešći oblik) počinje kao bezazlen prišt, ali se brzo pretvara u crnu, bezbolnu krastu — otuda i ime "crni prišt". Bez liječenja, i ovaj naizgled “blagi” oblik može biti smrtonosan.

Plućna bedrenica nastaje udisanjem spora i često se zamijeni s običnom gripom – dok ne bude prekasno.

Crijevna bedrenica javlja se nakon konzumiranja zaraženog mesa i uzrokuje teške gastrointestinalne simptome, često s kobnim ishodom.

Bez brzog prepoznavanja i liječenja, smrtnost može biti i preko 80 posto. S pravovremenim liječenjem, uglavnom jakim antibioticima poput ciprofloxacina, doksiciklina ili penicilina šanse za preživljavanje su dobre.

Antraks (bedrenica) se prenosi prilikom: direktnog kontakta s uginulom ili zaraženom životinjom, obradom mesa, kože, dlake

udisanjem spora (npr. tijekom klanja) kao i konzumacijom zaraženog mesa.

Ne čekajte simptome

Ako je čovjek bio u kontaktu sa zaraženom životinjom (ili sumnja da je bio), ne smije čekati simptome jer antraks (bedrenica) može brzo napredovati i postati smrtonosan. Ako ste klali, doticali, hranili ili bili u blizini zaražene životinje – evo što trebate odmah učiniti:

Prekinite svaki daljnji kontakt s lešinom, opremom, mesom i mlijekom.

Temeljito operite ruke, kožu i odjeću, idealno s dezinficijensom.

Odmah se javite liječniku – antibiotici poput ciprofloxacina mogu spriječiti razvoj bolesti ako se uzmu na vrijeme.

Pratite zdravstveno stanje 7–14 dana: osobito pojavu ranica, groznice, bolova u prsima ili trbuhu.

Obavijestite veterinarsku i epidemiološku službu – obavezno i zakonom propisano.

Bedrenica se u Hrvatskoj posljednji put pojavila prije tri godine u Lonjskom polju, ugibale su krave a bilo je i zaraze među ljudima, na svu sreću samo lakših oblika.

Povijesni slučajevi zaraze antraksom

Sverdlovsk, SSSR – 1979. godine: Plućna bedrenica iza "željezne zavjese"

Jedan od najpoznatijih slučajeva antraksa u modernoj povijesti dogodio se u Sverdlovsku (danas Jekaterinburg) u tadašnjem Sovjetskom Savezu. Zbog curenja spora antraksa iz vojne laboratorijske ustanove za biološko oružje, zarazilo se preko 90 ljudi – a umrlo ih je najmanje 66. Sovjetske vlasti dugo su negirale uzrok, skrivajući podatke i prebacujući krivnju na kontaminirano meso. Tek nakon raspada SSSR-a, zapadni stručnjaci su potvrdili: radilo se o plućnoj bedrenici, najopasnijem obliku bolesti, i najvećoj poznatoj nesreći s biološkim oružjem u povijesti.

SAD – 2001. godine: "Antraks pisma" nakon 11. rujna

Samo tjednima nakon terorističkog napada 11. rujna, SAD je pogodio novi val straha: kuverte sa sporama antraksa poslane su na adrese političara, novinara i državnih agencija. Rezultat: 5 mrtvih, 17 zaraženih, tisuće ljudi preventivno na antibioticima, i panika diljem zemlje. FBI je vodio višegodišnju istragu, a slučaj je i danas predmet rasprava, teorija i strahova od bioterorizma. Ovaj događaj je zauvijek promijenio način na koji se rukuje s poštom u institucijama i pokazao koliko je antraks "idealno" biološko oružje – nevidljivo, smrtonosno, lako prenosivo.

Afrika – stalna prijetnja ruralnim zajednicama

U siromašnijim dijelovima Afrike, antraks nikada nije nestao. Svake godine, osobito tijekom sušnih sezona, bolest izbija među stokom, a ljudi se zaraze klanjem, obradom ili konzumacijom mesa bolesnih životinja. Primjerice, u Ugandi ili Etiopiji redovito se bilježe smrtni slučajevi, često u izoliranim selima, gdje nema pravovremene medicinske pomoći. Radi se o bolesti siromaštva, ali i o podsjetniku koliko su veterinarske službe i edukacija važne.

Engleska – 18. i 19. stoljeće: bolest vunara i mesara

Antraks je bio poznat i kao "woolsorter‘s disease", bolest ljudi koji su radili s vunom i kožama zaraženih ovaca. Prije pojave antibiotika, mnogi radnici u tekstilnoj industriji umirali su od plućne bedrenice jer su udisali spore dok su češljali sirovu vunu. Tako je antraks postao jedna od prvih bolesti za koje su prepoznate profesionalne izloženosti, što je dovelo do razvoja zaštitnih mjera na radnom mjestu.

Jezive scene u Dalmatinskoj zagori, ljudi danima u strahu čekaju, nema odgovora: ‘Jedan je vidio dron iznad pašnjaka...‘