‘mesečev konak‘

Pečeno, violina i DJ! Debeljakova fešta u Nišu za 400 uzvanika, a mali dioničari u Svrljigu i dalje čekaju svoje novce

Piše:

Damir Tolj

Objavljeno: 12. prosinca 2025. 12:02

Kakva će to biti fešta za 400 uzvanika: jela i pića svih vrsta, živa muzika i DJ, a čujemo da je Tomislav Debeljak sebi naručio i violinu...

Cropix; Ilustracija SD

"A ne cveta cveće ni u naše preduzeće..."

Adresa je laka, Topličkog partizanskog odreda 150. Odmah uz cestu, teško možete promašiti, pred objektom je golemo parkiralište. Ljudi često u tom lokalu organiziraju velike svadbe. Smješten je između Južne Morave i Nišave, a do centra grada nema ni 15 minuta autom.

Ovako kaže pozivnica: "Poštovani partneri i prijatelji. Pozivamo vas na svečanu proslavu naše firme koja će se održati 12. 12. 2025. godine, sa početkom u 20 h u restoranu Mesečev Konak u Nišu. Dobrodošli na veče druženja. Slavlja i dobrih trenutaka!"

Kakva će to biti fešta za 400 uzvanika: jela i pića svih vrsta, živa muzika i DJ, a čujemo da je Tomislav Debeljak sebi naručio i violinu. Tiho da mu gudi na uho.

Ne biste vjerovali, javili nam ljudi s juga Srbije da rijetko uspješni hrvatski poduzetnik, vlasnik samoborskog DIV-a i zagrebačkog "Brodosplita", saziva u Nišu pravu zabavu.

Pečeni vol i janjčići s ražnja

Onako, u njegovu stilu, sjetit ćete se kako je 9. ožujka 2013. godine u Splitu, postavši novi vlasnik brodogradilišta, premijerno pozvao Splićane na obilje fažola, čitavo stado janjčića s ražnja i jednog vola pečenog. Obećavši im novu brodograđevnu eru. Desetljeće kasnije, vidjeli smo kako je to završilo. Nije bio zaboravio ni na detalje – mnogima je i danas u glavi slika one volovske glavine na kojoj je lucidan netko velikim tiskanim slovima ispisao akronim DIV. Debeljak(ova) izrada vijaka!

Uglavnom, kažu nam ljudi iz Srbije da se o fešti u "Mesečevu konaku" naveliko priča u tom lijepom kraju – a i ugostitelji iz restorana potvrdili su nam održavanje korporativne proslave u njihovu objektu u petak, može se i prespavati – dok je istodobno organizator zabave, naš Debeljak, ostavio kratkih rukava mnoge radnike, odnosno male dioničare iz obližnjeg Svrljiga, općinice s desetak tisuća stanovnika gdje hrvatski poduzetnik ima proizvodne pogone.

U Svrljigu su Debeljakovi 2006. godine, još je bio aktivan Tomislavov otac Božidar, o kojemu ljudi dobro govore, u privatizaciji, na međunarodnom natječaju kupili pogon MIN Svrljig, dio nekadašnjeg velikog metaloprerađivača, Mašinske industrije Niš. Firma proizvodi željezničke pragove i razne metalne proizvode pružnog i vijčanog asortimana.

Kupnjom velikog dioničkog paketa, DIV je bio dužan javnom ponudom otkupiti i dionice malih MIN-ovih dioničara. Slično je i kod nas. Privatizacija svrljiškog metalurga ocijenjivana je svojedobno kao jedna od najuspješnijih u Srbiji. Radnici se ne bi složili.

‘Umrlo ih je barem sto‘

– Bilo ih je ukupno oko 250 ili 300, tih malih dioničara, redom radnika, bivših radnika, čak i njihovih nasljednika. Sve je čisto i jasno, postoji i pravomoćna sudska presuda, ovršni dokument, da je DIV bio dužan otkupiti sve dionice svrljiškog MIN-a, čiji je postao većinski vlasnik. Morao je objaviti javnu ponudu još koncem 2009. godine, takvi su propisi i u Hrvatskoj, svuda, ali nije...

Teško je i u Srbiji pronaći ljude koji bi javno govorili o načinu na koji posluje Debeljak pa su naši dobro upućeni sugovornici molili za diskreciju. Mnogi su stari radnici do danas već umrli, barem sto njih, neki su i odustali od tjeranja pravde, neki se umorili, neki opet sve ostavili djeci u nasljedstvo. Nije bilo druge nego sudskim putem tražiti svoja prava u brojnim parnicama:

– Rasteglo se to kroz godine, mislim da je dosad ipak riješen veći dio, ali ostalo je još 50 ili 60 malih dioničara koji ni danas nisu riješeni. Iako su slušali stalna obećanja, kao, važi, hoćemo, nema problema, platit ćemo, a onda – ništa! Iako je sve to skupa, što krpe, što konca, možda pola milijuna eura, neka je i čitav milijun...

Pokušavali su radnici na razne načine, među ostalim, svoje su tražbine bili prijavili i u predstečajnom postupka samoborskog DIV-a koji se vodio na zagrebačkom Trgovačkom sudu prije tri godine. Priložili su bili i pravomoćnu presudu Privrednog apelacijskog suda iz Beograda iz veljače 2021. godine, kao i prethodnu presudu niškog privrednog suda za skupinu od 86 malih dioničara svrljiške tvrtke. Bilo je još tih presuda, a bilo je i nekoliko skupina radnika koji su tražili pravdu u Hrvatskoj.

‘Komisija za hartije od vrednosti‘

Debeljakovu obvezu otkupa dionica u Srbiji, kažu naši sugovornici, utvrdio je bio i regulator, "Komisija za hartije od vrednosti", a na stranicama "Centralnog registra, depoa i kliringa hartija od vrednosti", za tvrtku MIN DIV iz Svrljiga i danas stoji:

"Akcionar DIV Grupa, na osnovu Rešenja Komisije... od 16. 07. 2014. godine, ima privremenu meru zabrane prava glasa na 792.002 komada akcija izdavaoca."

Tu se vidi da tvrtka ima ukupno 948.000 dionica.

– Knjigovodstvena vrijednost svrljiških dionica iznosila je više od 700 dinara 2010., a danas je smanjena za skoro sto puta, na 9,29 dinara. Ta je vrijednost utvrđena na temelju bilančnih pokazatelja s kraja 2024. godine, tako što je ukupni kapital podijeljen s ukupnim brojem dionica – kažu naši sugovornici iz Beograda.

Po današnjem tečaju, 700 dinara vrijedi nešto manje od šest eura, a za 9,29 dinara dobije se 0,079 eura. Ni osam centi!

– Obezvrijedili su firmu kroz godine, ovu u Svrljigu, zaduživali je kreditima i zalozima kod više banaka, opterećivali imovinu, vidi se to iz odluka Skupštine dioničara iz 2010. godine: zalog za kredit Komercijalne banke, pa za kredit Raiffeisen banke, OTP banke, Intesa banke... – nižu naši sugovornici iz Srbije, ističući da je tvrtka nekada brojila 500 zaposlenih, a podaci iz javnih poslovnih servisa govore da je koncem prošle godine priča bila spala tek na njih troje.

Car Konstantin Veliki

Na stranicama srbijanske "Komisije za hartije od vrednosti" stoji da je taj organ dvaput odbacio ponudu samoborskog DIV-a za preuzimanje dionica, jednu u siječnju 2019., drugu u siječnju 2024. godine, iako su tu ponudu bili dužni objaviti deset, odnosno 15 godina ranije.

– Razlog odbacivanja nije naveden, ali on je uvijek proceduralne prirode, primjerice, zahtjev ne sadrži sve što je zakonom propisano, i ja vjerujem da predstavlja tek imitiranje volje da se postupi po zakonu – navodi jedan od naših stručnih sugovornika.

Iz javnih podataka vidljivo je i da svrljiški MIN-DIV nije uspio održati Skupštinu dioničara više od deset godina. Zadnji pokušaj bio je koncem prošlog mjeseca. Nije bilo kvoruma! Iz materijala je vidljivo da je tvrtka od 2017. do 2024. godine nabrala gotovo desetak milijuna eura gubitaka.

Odjavljujemo se – užežin tuluma u "Mesečevu konaku – u revijalnom tonu: u antičkom Nišu, nekoliko stoljeća prije nego što će Slaveni udariti na ove strane, rođen je budući rimski car Konstantin Veliki, jedan od najvažnijih vladara starog svijeta, a sam grad, odnosno njegovo urbano područje, danas ima oko 180.000 stanovnika (u administrativnim granicama, 250.000).

Četiri tvrtke u Srbiji i 300 radnika

Samoborski DIV, obiteljska tvrtka Debeljakovih, u Srbiji ima četiri tvrtke, koje ukupno zapošljavaju oko tristo radnika, sudeći po javnim izvorima:

– TVIK-DIV, Valjevo, za proizvodnju i prodaju vijaka, osnovan 2004. godine, čiji direktor je Tomislav Debeljak, ima 24 zaposlenika i dobro posluje, bez dugova i kredita. Lanjska dobit je oko 200.000 eura, a ona iz prethodne dvije blizu 450.000

– DIV Betonski pragovi, Svrljig, za proizvodnju željezničkih pragova, osnovani su 2001., imaju 276 radnika, robu izvoze i na područje EU-a, lani su imali dobit od oko 400.000 eura, a godinu prije gotovo dva milijuna eura

– DIV Proizvodnja betonskih proizvoda, Svrljig, osnovana u prosincu 2024. godine, direktori su Tomislav Debeljak i sin Željko Debeljak

– MIN-DIV, Svrljig, za proizvodnju željezničkih pragova, vijaka i druge opreme, lani su, po javnim izvorima, imali tek tri zaposlena, isplata svih malih dioničara još nije riješena, vlasničkom DIV-u blokirano pravo glasa po dionicama

Operacije u Srbiji i BiH, ruski pregovori...

Kako čujemo od naših sugovornika, Tomislav Debeljak posljednjih mjeseci gotovo stalno boravi u Srbiji, gdje je sebe postavio za direktora u Valjevu i Svrljigu, a sve češće se u poslovnim krugovima govori da bi na čelnu poziciju u "Brodosplitu" mogao postaviti sina.

Naši sugovornici kažu da Debeljak vjerojatno prebacuje mnoge poslovne operacije u Srbiju, gdje navodno, o čemu nema službenih potvrda, pregovara s jednom bankom u ruskom vlasništvu za financiranje nekog posla u Bosni i Hercegovini, budući da samoborski poduzetnik posluje i u toj zemlji, prije svega u Konjicu i Sarajevu. Na primjer, Debeljakova firma obnovila je most "Bitke na Neretvi" u Jablanici.

Arif Hadžini: Jednostavno, nije htio platiti...

Arif Hadžini, direktor beogradske tvrtke "Sachs", koja se bavi ulaganjima na burzi, jedini nam je bio spreman javno govoriti o iskustvima s Debeljakom u Srbiji:

– Jednostavno nije htio platiti, iako mu je komisija za vrijednosne papire izdala rješenje prema kojemu mora otkupiti dionice malih dioničara, pa smo morali pokrenuti parnicu na sudu, jedna grupa nas, a sličnih je bilo mnogo. Potrajale su te parnice dugo...

Na kraju je stigla presuda u našu korist, a on nije želio ni primiti rješenje o presudi. Nije nam bilo druge nego ići na izvršenje, kao na prisilnu naplatu od njegove druge firme u Srbiji, zove se TVIK-DIV iz Valjeva. Kad je shvatio da bi mogao izgubiti tu firmu, onda nam je uplatio cijeli dosuđeni iznos.

Jedno ne razumijem: pa on je kroz godine dao puno više para advokatima, potrošio na njih – a angažirao je najskuplje – kao i na sudske troškove, nego što bi potrošio na otkup dionica od malih dioničara. Nikako ne mogu shvatiti zašto je to radio, mogao je proći mnogo povoljnije. Čudno neko iskustvo, umjesto da završi posao i ispuni svoju obavezu po jednoj cijeni, on se razvlači po sudovima i poslije tri-četiri godine plati triput više!

Prema Hadžinijevim riječima, hrvatski poduzetnik je od srbijanske vlade dobivao i financijske poticaje, navodno po 10.000 eura za svakog zaposlenog u svrljiškom pogonu:

– On je poslije iz MIN-DIV-a prebacivao radnike u svoju novu firmu u Svrljigu, zove se DIV Betonski pragovi, a opremu i strojeve iz MIN-a iznajmio je novoj firmi za jedan dinar. Svega je tu bilo...