Petar nestao prije 15 godina, bio je prijatelj Kikija i Gilje.
Nedavno se navšilo čak 15 i pol godina od kad je splitskoj policiji prijavljen nestanak tada 24-godišnjeg Petra Gilića iz Stobreča čije se lice i danas nalazi na službenom MUP-ovu popisa nestalih osoba.
Istragu o njegovom nestanku vodi i Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, no bez većih pomaka sve ove godine te je očito da se radi o još jednom "hladnom slučaju" za kojeg je pitanje da li će ikada biti razriješen i da li će se ikad dobiti odgovor na pitanje što se dogodilo s tim mladićem 17. veljače te 2011. godine kada je oko 17 sati posljednji viđen nakon što se udaljio iz obiteljske kuće u Stobreču odjeven u svijetle jeans hlače, modre tenisice i tamno sivu jaknu s kapuljačom. Njegov nestanak policiji je tada prijavio njegov otac.
Pisali smo tada da ga je tog četvrtka oko 19 sati do rampe kod hotela “Zagreb” automobilom dvezao njegov stari prijatelj iz školskih dana kojem je Petar kazao kako se ide naći s nekim muškarcem jer da mora isprobati nekakav motocikl. Sa sobom je ponio tek motociklističku kacigu i rukavice.
Sumnjala je policija tada da se bavio preprodajom narkotika te da je zbog toga nosio tog dana veću količinu novca, no pretragom njegove kuće i motocikla kojeg je imao nije pronađeno apsolutno ništa što bi potvrdilo te policijske sumnje. Isto tako, niti članovi obitelji niti prijatelji koje je policija detaljno ispitala nisu, ili su bar tako kazali, znali za takve njegove poslove. Nakon nekog vremena, kad je postalo jasno da policija "tapka u mraku", Gilićeva obitelj pokrenula je i privatnu istragu, no niti to nije dovelo do bilo kakvih rezultata.
Kod sebe imao veću količinu novca
Naknadno je, kad je prijavljen nestanak i kad je policija počela "kopati" otkriveno, a što je bilo vrlo neuobičajeno, da tada sa sobom nije ponio mobitel pa je zato bilo jako teško otkriti njegovu lokaciju i kretanje. Navodno je sa sobom u trenutku nestanka imao veću količinu novca.
Njegov nestanak povezivao se i sa ubojstvom njegovog tada vrlo dobrog prijatelja, tada 22-godišnjeg Ive Stipetića čije je tijelo pronađeno početkom prosinca 2010. godine, dakle koji mjesec prije na Kočinjem brdu pokraj Klisa. Stipetić je ubijen u pravoj “mafijaškoj maniri”, likvidiran je s dva metka u glavu, a za njegovo ubojstvo tri se puta sudilo Kristijanu Stojanoviću Kikiju koji je na prvom suđenju bio nepravomoćno osuđen na 14 godina zatvora, a potom je dva puta nepravomoćno oslobođen. Naposljetku je Vrhovni sud u travnju 2022. godine pravomoćno oslobodio Stojanovića bilo kakve odgovornosti zbog nedostatka dokaza.
Svakakve su bile priče oko Gilićevog nestanka; od toga da je ubijen negdje na području BiH, pa onda da je obitelj zapravo organizirala njegov nestanak kako bi ga makli od kriminalnih narko krugova u koje je upao do naposljetku toga da se posljednjih nekoliko godina čule pričalo da je navodno čak viđen po nekim trgovinama u Stobreču. Jedna od verzija njegovog nestanka bila je i da se, trgujući narkoticima, zamjerio narkodilerskoj bandi iz Trebinja koje je navodno "zavidao" za veću količinu "trave", ali se i taj trag koji je policija tada slijedila pokazao se "slijepim".
Dakle, sve ovo je, naglašavamo, nepotvrđeno i u sferi špekulacija jer se službeno još uvijek ne zna je li živ ili mrtav!
Četiri godine nakon Stipetićevog ubojstva i pola godine nakon što je zbog optužbi za to završio u istražnom zatvoru, Stojanović je za Slobodnu Dalmaciju početkom studenog 2014. godine govorio i o Gilićevom nestanku.
- Vrlo je zanimljivo kako nitko ne istražuje kako je to dva mjeseca nakon Ivina ubojstva nestao i naš zajednički prijatelj Petar Gilić, a četiri mjeseca poslije i na mene pucaju želeći me ubiti, ali ne uspijevaju, pa to opet ponavljaju za dva mjeseca... - govorio je tada Stojanović.
Kiki neprestano u pancirki
O tome da je Stojanović tada bio "u paranoji jer je u to vrijeme nestao i Petar Gilić Gile, naš zajednički prijatelj" i da je zato Kiki i tijekom ljeta neprestano nosio pancirku, svjedočio je svojedobno na suđenju Stojanoviću i Ivan Giljanović zvani Giljo.
Iako se splitska policija i nadležno ŽDO još uvijek, nakon više do deseteljeća i pol, nadaju da će nešto doznati o Gilićevoj sudbini i tako zatvoriti jedan od svojih otvorenih "hladnih slučajeva", sve to ostaje u sferi nadanja. Barem zasad!
Posljednje informacije koje su se, kako doznajemo, činile koliko toliko "obećavajućim", ŽDO i policija dobili su prije šest godina godina, u listopadu 2020. godine. Tada je dvojici splitskih policijskih inspektora jedan od tada "iskusnijih" kriminalaca sa splitskog područja, dok je bio na odsluženju zatvorske kazne u jednoj od hrvatskih kaznionica, ispričao priču.
Obzirom da ti podaci, koliko nam je poznato do danas nisu potvrđeni kao istiniti, ovdje nećemo navoditi imena spominjanih aktera. No, baš zato što je on tada vrlo precizno, navodeći imena i detalje, pričao policiji, bitno je za spoznaju svih mogućih okolnosti koje bi mogle rasvijetliti 15 i pol godina dug nestanak.
Dakle, taj je tada 38-godišnjak ispričao da mu je, dok su bili zajedno u ćeliji, jedan tada "razvikani splitski kriminalac osumnjičen za ubojstvo", 2016. godine ničim izazvan, iz njemu nepoznatih razloga tijekom razgovora, rekao da je on organizirao Gilićevo ubojstvo kako bi od njega naplatio dug koji je nastao prodajom "droge". Taj je dug, po riječima tog zatvorenika, već duže vrijeme pokušavao naplatiti od Gilića, no ovaj se uvijek pravdao da trenutno nema novaca te tvrdeći da će mu dugovanje podmiriti nakon što odradi još koju kupoprodaju i slično.
Naveo je dalje da je, kako bi naplatio svoja potraživanja, ovaj navodno Giliću predložio pomoć oko organiziranja i nabave veće količine kokaina i heroina. Po pričama tog zatvorenika, znao je da je Gilićeva obitelj dosta imućna i da mladiću neće biti problem doći do veće svote novaca te da će se sigurno "zakačiti na tu priču jer je pohlepan". Navodno je bilo dogovoreno i da, ako dođe do kupoprodaje, Giliću "otpadne" dotadašnji dug.
Po toj priči ispričanoj splitskoj policiji, kad je Gilić pristao kupiti drogu u vrijednosti 400 tisuća eura za iznos od 250 tisuća eura, navodni naručitelj ubojstva i onaj kojem je mladić dugovao novac, organizirao je fiktivnu kupoprodaju droge na području Bosne i Hercegovine kod jednog od tada "moćnijih" bosansko-hercegovačkih narkodilera koji je bio osuđivan u Splitu zbog trgovine heroinom, a u BiH je u kolovozu 2015. godine bio osuđen na pet i po godina zatvora kao šef zločinačke organizacije koja se bavila međunarodnom trgovinom kokaina i heroina.
U planinu Velež...
Dakle, splitski je kriminalac, kako Gilić ne bi posumnjao u cijelu priču, angažirao još dva svoja prijatelja kojima je zadatak bio da pruže zaštitu u slučaju da se nešto nepredviđeno ne dogodi prilikom same kupoprodaje. Jedan od te dvojice kasnije je preminuo je zatvoru dok je čekao presudu po kojoj je naposljetku pravomoćno bio osuđen na 10 godina zatvora za pomaganje u ubojstvu na području Omiša.
No, nastavimo dalje o tome što je policiji ispričao "cimer" navodnog naručitelja ubojstva. Prema dogovoru, nakon što je Gilić nabavio novac i odlučio kupiti drogu, sa vozilom navodnog naručiitelja ubojstva su prvo došli do benzinske postaje "Smokovik" gdje su im se s drugim vozilom kao pratnja pridružila gore spomenuta dvojica. Nakon toga su preko Trilja, otišli do mjesta Cista Provo gdje su ostavili vozila, da bi se nakon toga trećim vozilom sva četvorica skupa odvezla do mjesta Aržano. Tamo su ostavili i taj auto, pogasili su mobitele da ih se ne bi moglo po signalu pratiti te su pješke ilegalno prešli preko državne granice kod mjesta Mala Vinica u susjednu Bosnu i Hercegovinu gdje ih je s vozilom prema dogovoru sačekao tamošnji narkodiler.
On ih je, po toj priči, prevezao na područje Mostara, u neko mjesto u planinu Velež gdje se navodno trebala odigrati dogovorena kupoprodaja droge. Kako su znali da Gilić kod sebe ima 250 tisuća eura za kupnju droge, odlučili su ga prema prethodnom dogovoru ubiti i tako doći do novca.
Zatvorenik je policajcima rekao da mu je navodni naručitelj Gilićevog ubojstva rekao da su u toj "nedođiji" sva četvorica pucali u njega iz pištolja, a nakon toga da su ga zakopali u već zato pripremljenu raku dok su novac podijelili između sebe na četiri dijela tako da je svaki dobio po 62 tisuće eura.
Logično, policajci su ga upitali zato je baš tad, četiri godine nakon tih "zatvorskih ćakula", odlučio istražiteljima govoriti o svojim saznanjima vezanim za Gilićev nestanak, a on im je rekao da je to napravio jer je (tad bio) u lošim odnosima sa bivšim zatvorskim cimerom, njegovim odvjetnikom i trojicom tada visokopozicioniranih splitskih policijskih šefova koji su mu, kako je tvrdio, "namjestili ubojstvo" zbog čega se tada i nalaziou kaznionici. Tvrdio je da će sve reći USKOK-u jer da je "besmisleno iskaz davati djelatnicima PU SD" jer se to stopira.
No, sve je to, barem zasad, ostala "prazna priča".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....