Na krovu zgrade u Šimićevoj 11, na splitskim Blatinama, blista prva fotonaponska elektrana postavljena na stambeni objekt u cijeloj Dalmaciji. Neboder sa 64 stana postao je pionir među višestambenim zgradama – proizvodi vlastitu električnu energiju i ostvario je energetsku samodostatnost, status koji su do sada imale tek rijetke obiteljske kuće.
Na prvi pogled zgrada izgleda poput mnogih drugih iz šezdesetih godina – betonski blok, balkon do balkona, običan splitski neboder. No na njezinu se krovu danas odvija energetska revolucija.
Predstavnik stanara Radoslav Đorđević, inženjer strojarstva po struci, stoji gotovo sam iza cijelog projekta. Ideja ga, kaže, vuče još od 2011. godine.
– Tada je bila ona Vlada i počelo se govoriti o solarnim panelima. Mene je to profesionalno deformiralo, kako kažem u šali – jednostavno nisam mogao ne pokušati. Ljudi su me tada zvali čudakom. Govorili su: "Ma tko će to platiti? To se ne isplati." Ali ja sam znao da se mora krenuti – govori Đorđević dok pokazuje aplikaciju na mobitelu kojom prati rad elektrane.
Solarna elektrana snage 10 kilovata, sastavljena od gotovo 20 panela, trenutačno je u probnom radu i radi s oko 20 do 25 posto kapaciteta. I u toj fazi već pokriva sve potrebe zgrade.
– Elektrana zasad radi 24 sata dnevno, ali tek testno. Kad bude službeno puštena u pogon, to će biti dan koji ću posebno obilježiti – zvat ću vas – najavljuje uz osmijeh.
Bez državne pomoći
Projekt je vrijedan 11.500 eura i u potpunosti je financiran iz pričuve, bez ijedne kune državne pomoći.
– Država je donijela zakon o sufinanciranju, ali u praksi – ni centa. Privatne kuće dobiju sufinanciranje, ali stambene zgrade nikada. Grad nas nije financirao, i nikada nisu. Sve smo platili sami iz fonda koji smo godinama punili. Sama elektrana koštala je 8000 eura, na to se nije plaćao PDV, a ostatak su bravarski, potkonstrukcijski i ostali radovi – objašnjava Đorđević.
Stanari su računali hladne brojke; do sada su mjesečno za struju stubišta i dizala trošili između 240 i 270 eura. Sada će ta brojka pasti na nulu, a višak proizvedene energije ubuduće će se plasirati u mrežu. Na kraju godine prihod od HEP-a ići će izravno u pričuvu zgrade.
– Računamo da će se sustav isplatiti najkasnije za tri i pol godine. Nakon toga svaki euro koji dođe čista je zarada – dodaje Đorđević.
Zgrada iz ‘69. s certifikatom A+
Zgrada u Šimićevoj izgrađena je 1969. godine, ali unatoč tome danas nosi energetski certifikat A+, najvišu kategoriju u graditeljstvu. Malo koja stambena zgrada u Splitu može se pohvaliti takvim statusom.
– Rijetki smo koji imamo A+ kategoriju. Sve smo to postigli tijekom godina, sami, bez pomoći. Fasada je obnovljena, instalacije su uređene, sve je plaćeno iz našeg fonda. Od 1998., otkad je stupio na snagu novi zakon o pričuvi, niti jedan suvlasnik nije bio dužan ni jedne tadašnje lipe ni današnjeg centa. To dovoljno govori o ozbiljnosti i odgovornosti naših stanara – ponosno kaže Đorđević.
On je predstavnik stanara već 27 godina, i ne staje samo na ovoj zgradi.
– Vodim još 13 zgrada diljem Splita. U jednoj se obavlja remont dizala, u tri se ugrađuju nova dizala, u jednoj smo već završili, a u neboderu do nas upravo postavljaju fotonaponsku elektranu – po mojem savjetu – govori.
Elektrana ima i napredan digitalni sustav praćenja – Đorđević u svakom trenutku putem aplikacije na mobitelu vidi koliko zgrada troši i koliko proizvodi. Najviše ga je iznenadila teorija prošle gradske vlasti, koja je tvrdila kako na zgradama ne mogu biti postavljeni paneli snažniji od 10 kW.
– Grad je za vrijeme Puljka napokon izradio shemu po kojoj se ovakvi sustavi mogu postavljati. Međutim, ograničili su maksimalnu snagu na 10 kW. A ja znam da bih na našem krovu mogao postaviti još najmanje 7 kW. To je ograničenje besmisleno – doslovno nam ne daju da budemo učinkovitiji – žali se.
Savjeti za druge
Đorđević danas nije samo predstavnik zgrade – postao je savjetnik mnogim drugim stanarima koji ga zovu po savjet kako da i sami krenu u solarne projekte. Kaže da su mu se već javile susjedne zgrade koje žele isto.
– Najvažnije je da su ljudi složni. U svakoj zgradi imate skeptike, one koji misle da sve znaju. Treba im objasniti kako sustav funkcionira, strpljivo. Ako postoji mogućnost potpore države, dobro, ali uvijek treba imati i spreman vlastiti novac. Bez toga ništa.
Dodaje da svaka zgrada treba projekt, da mora imati OIB i jasno definirane obveze.
– Bit je u panelima i u firmi od koje ih kupujete. Samoinicijativa mora poteći od predstavnika i suvlasnika, jer ako čekate državu – nećete dočekati ništa. Kad se krene, sve ide brzo. A kad proradi, osjećaj da zgrada proizvodi vlastitu struju – neprocjenjivo – govori Đorđević.
Zgrada do njegove, kaže, već je pokrenula vlastitu inicijativu.
– Kad sam im pokazao da nam portun više ništa neće plaćati i da će zgrada zarađivati, odmah su rekli: "I mi ćemo!" Eto, jedan po jedan, cijeli bi kvart mogao postati energetski samostalan.
Neboder na Blatinama tako je postao prva stambena zgrada u Dalmaciji koja proizvodi vlastitu električnu energiju. Projekt pokazuje da organiziranost, zajedništvo i odgovorno upravljanje mogu pretvoriti i stare zgrade u moderne, održive objekte.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....