Dok se u posljednjih tridesetak godina bilježi konstantan pad brojnosti postojećih vrsta, uz opasnost nestanka pojedinih autohtonih, u Jadranu se sve više pojavljuju i udomaćuju nove vrste organizama. Većina ih je stigla prirodnom migracijom, neki su zalutali, a neki u naše more dospjeli bijegom iz akvarija i uzgajališta. Dio njih je stigao prateći brodove, a dio u njihovim balastnim vodama.
Kao slijepi putnici stigli su i plavi rakovi. Najpovoljniji uvjeti su ih dočekali na ušću Neretve, tako da su nakon prvog nalaza 2006. godine u njoj brzo uspostavili populaciju i namnožili do te mjere da su počeli ugrožavati mnoge domoroce. Čak i jegulju, koja je od pamtivijeka sinonim za Neretvu, pa ako se što dramatično i brzo ne promijeni, doskora će to umjesto jegulje biti - plavi rak! Što zbog sve ubrzanijeg nestanka jegulje, a što zbog još bržeg razmnožavanja novog stanovnika.
Osvajački pohod
- U delti Neretve je znatno smanjena brojnost autohtonog estuarskog zelenog raka, koji je u direktnoj kompeticiji s plavim rakom, ali kao značajno manji i slabiji, lagan je plijen pridošlici. Značajno su smanjene i populacije bentoskih školjka, poput vongole i prnjavice, ali se dio ovih šteta može pripisati i jakoj populaciji orade. Osim toga, u ribarskim vršama plavi rak potpuno uništava ulovljene ribe, od cipala do jegulja.
U Jadranu nema prirodnih neprijatelja, a kako je izuzetno brz, agresivan i jak, čak je i ribarima problematično s njim rukovati! Na potezu od luke Ploče do Gradca, iz kamenitih skloništa je u potpunosti istisnuo autohtonog raka kosmelja. Preferira i naseljava morska područja pod utjecajem slatke vode, a preko rijeka i vrulja, takva je skoro cijela istočna obala Jadrana. Na putu je da postane pravi filmski alien predator duž cijele obale - objašnjava dr. sc. Branko Glamuzina s Odjela za akvakulturu Sveučilišta u Dubrovniku, koji se bavi istraživanjem populacije i eksperimentalnim lovom, te korištenjem plavoga raka.
Postoji li rješenje za uklanjanje plavog raka iz Jadrana i ako ne, kako spriječiti da on ne ugrozi ostale vrste?
- Za sada nema biološkog rješenja za smanjivanje populacije duž jadranske obale. Jedino rješenje je njegovo komercijalno iskorištavanje koncesioniranjem njegova izlova u područjima gdje je brojan, poput delte Neretve, ili pokretanje sanitarnog izlova u zaštićenim područjima, poput Parka prirode Vransko jezero. Slične metode se već uspješno provode u Grčkoj i Turskoj, gdje je plavi rak još brojniji nego u Jadranu. Glavni problem u početku predstavlja što je nepoznat na tržištu, ali se kroz dobar početni marketing plavi rak u Grčkoj već uobičajeno nudi u restoranima - odgovara profesor Glamuzina.
Koncesije za izlov
Treba li zakonodavac i što propisati vezano uz lov plavog raka?
- Treba! Kao rezultat tekućih istraživanja u delti Neretve, prema nadležnim ministarstvima (ribarstvo, zaštita okoliša) bit će upućen prijedlog raspisivanja koncesija za izlov plavog raka na nekim područjima delte s preporučenim ribarskim alatima. Na ostalim dijelovima obale trebalo bi dozvoliti neograničeni ciljani izlov plavog raka, jer je to jedini način kontrole njegove populacije.
Ministarstvo okoliša trebalo bi pokrenuti sanitarni izlov plavog raka preko županijskih javnih ustanova za zaštitu prirode u zaštićenim morskim područjima, gdje je gospodarski ribolov zabranjen ili strogo kontroliran.
Kakve su mogućnosti komercijalnog iskorištavanja plavog raka?
- Moguće je komercijalno iskorištavanje samo brojnih populacija, kakva je 2019. zabilježena u delti Neretve. Po preliminarnim podacima moguće je koncesioniranje dva područja delte s posebnim vršama za rakove, uz broj dozvoljenih vrša do 50 po koncesiji. Za ostala područja ne postoji dovoljno podataka za ovakve mjere.
Što se tiče komercijalizacije, zadnjih godina vidljiv je trend sve bolje prihvaćenosti živih rakova na nekim tržnicama, ponajprije u Pločama, a već je i niz restorana zainteresiran za njihovu nabavu. Naravno, temeljni preduvjet je legalizacija ulova preko koncesioniranja, te izgradnja manjeg otpremnog centra i bazne prerade s kuhanjem i ekstrakcijom mesa iz ljušture i kliješta, uz kvalitetan hladni lanac skladištenja i opskrbe, makar na razini obrta ili OPG-a.
Problem u ovom planiranju predstavlja činjenica da su trendovi populacija teško predvidljivi. Primjerice, za razliku od prethodne i iduće godine, 2017. je plavi rak bio vrlo rijedak u delti Neretve.
Osim kao hrana, postoji li još koja mogućnost komercijalne upotrebe raka?
- Da. S kolegama sa rumunjskog Sveučilišta u Cluju uspješno istražujemo i upotrebne vrijednosti ljušture, koja čini oko 85 posto težine raka, a danas uglavnom završava kao otpad. Analize ukazuju na izuzetni komercijalni potencijal samljevenih ljuštura, primjerice zbog bogatstva karetenoidnim pigmentima koji ljudskom organizmu osiguravaju zaštitu kože i sluznica, potiču rad imunološkog sustava i smanjuju upalna stanja, a upotrebljavaju se i kao prirodna boja u prehrambenoj industriji.
Također, otkrili smo jako zanimljivu nano i mikro strukturu pora u čvrstom kalcitnom materijalu ljuštura. Naš rad o značajkama strukture ljušture plavih rakova upravo je prihvaćen za objavljivanje u prestižnom znanstvenom časopisu ACS Sustainable Chemistry & Engineering.
Daljnje istraživanje bit će usmjereno prema potencijalima korištenja mljevenih ljuštura kao prirodnog nosača aktivnih supstanci, bilo kao bio-stimulatora rasta u poljoprivredi, dodataka prehrani ili u farmaciji.
Američkog raka najlakše je proučavati uz pomoć Amerikanaca. Upravo zbog toga profesor Glamuzina za svojeg je prvog pomoćnika u projektu izabrao prezimenjaka Stanka, povratnika iz SAD-a u Rogotin, prvog ribara na Jadranu koji je tog raka počeo ciljano loviti.
Američke vrše
- U delti Neretve plavi rak se masovnije pojavio 2012., a ja ga lovim od 2013. godine - kazuje Stanko, koji je o plavom raku naučio sve u New Orleansu, gdje je više od tri desetljeća živio od skupljanja školjki.
- Projekt provodimo na ušću Neretve, najviše u laguni Parila, glavnom neretvanskom mrijestilištu svih vrsta riba i rakova. Koristim posebne vrše napravljene po uzoru na one koje se koriste uzduž američke atlantske obale. Izrađujem ih uz pomoć susjeda Velimira Glamuzine, vlasnika obrta Špurtil, najpoznatijeg neretvanskog proizvođača mreža i vrša za lov jegulje.
- Ovdašnji se ribari već nekoliko godina sreću s ovim rakom koji im pričinjava velike probleme, jer jakim kliještima uništava mreže namijenjene ulovu ribe u zonama do 30 metara. Zato je za ciljani ulov ove vrste potrebno koristiti vršu, ne samo posebne konstrukcije nego i od jačeg materijala - čelične mrežice. Zakonodavac bi trebao odrediti minimalnu veličinu oka vrše kako bi se izlovljavale samo krupnije jedinke, koje se jedine mogu kulinarski valorizirati.
Također, dobro bi bilo što prije odrediti i minimalnu lovnu dužinu, zapravo širinu oklopa raka, jer se on lovi i drugim načinima. Naime, plavi rak napada i varalice, a lovi se i bez udice, potezanjem po dnu komada mesa, najčešće bataka kokoši - kazuje Velimir i dodaje da plavi rak spolno sazrije kad mu je širina oklopa nešto manja od 13 cm, pa bi to trebala biti njegova minimalna dopuštena lovna širina, kao što su odredili i Turci.
Izazov za sladokusce
Kakve su mu kulinarske vrijednosti?
- Sladokusci će sigurno brzo prihvatiti plavog raka jer je prava delicija, neki tvrde u rangu jastoga. Meso mu je bijelo, slatkasto i može se pripremiti na milijun načina. Radi se kao salata, s manistrom, s rižom, poha se, njime se pune paprike (bez riže)… Meso kraka s malom štipaljkom se poha i jede kao predjelo. Kuhani krak se jede s kečapom i hrenom - govori nam Stanko dok obrađuje netom ulovljene rakove.
- Za hranu se pripremaju samo živi ili tek usmrćeni rakovi, kako bi se spriječilo širenje bakterija koje mogu biti opasne. Zato je raka najbolje ubijati kuhanjem. Stavi se u uzavrelu vodu, i kad voda ponovno baci ključ, kuha se još 5 minuta. Zatim se prestaje s grijanjem vode, ali se rak ostavi u njoj još 10 minuta. Nakon toga rak vadi i stavlja u zamrzivač ili, još bolje, prije toga očisti.
Čišćenjem se uklone noge, ali ne i kliješta čiji donji dio treba razbiti i iz njega zajedno s gornjim izvući meso. Zatim se otvara oklop, uklanjaju škrge, spolni organi i probavni sustav tako da ostanu samo mišići, koji zajedno s onim iz kliješta čine oko petinu ukupne težine raka.
Pohanje u svibnju
- Od kraja svibnja do kraja ljeta ovaj rak se mitari, presvlači. Tada je spužvast i ne treba ga čistiti. Najbolje ga je pohati cijeloga - objašnjava Stanko dok pokazuje kako se plavi rak čisti, te napominje da se uz plavog raka pije bijelo vino.
Baš kao za tarpune i druge velike ribe u Atlantiku, plavi rak je odličan mamac i za neke jadranske ribe, ponajprije komarču, zubaca, pagra…
Mali primjerci s tankim oklopom mogu se mamčiti probadanjem kroz tijelo. Krupnije, tvrdo upakirane najbolje je nadijevati tako da se udica ubode u mekani dio iza ili između zadnje noge - vesla.
Zatim je treba izvesti kroz gornji dio oklopa. Njegovo probijanje treba obaviti pažljivo - mrdanjem i vrtnjom udice kako ne bi došlo do loma ili napuknuća oklopa, što bi uzrokovalo ispadanje mamca pri odbacivanju i napadu ribe na njega. Veliki primjerci mogu se mamčiti uzdužno prerezani.
Prije nadijevanja živog raka, zbog osobne sigurnosti dobro mu je otkinuti kliješta. Također je dobro ukloniti i koplja s bokova raka kako bi ga riba manje oprezno uzela.
KAKO GA OČISTITI
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....