Bogme se naradio Makaranin Skender Nuhiji na svom biokovskom imanju, tijekom desetljeća svojim je rukama provrtio više od tisuću kvadrata raznoraznog kamenja.
Brački kamen, oblutak s plaže, riječni s Neretve, svaki pa i onaj najmanji makar tri puta je svojom rukom pogladio. Ali već kada je kupio komad zemljišta u biokovskom masivu, malo iznad Makarske, taman ispod sela Kotišina, odlučio je kako će tu napraviti kućicu. Ne odveć veliku.
Taman koliko treba za gušt i odmor, taman u gabaritima one koje je nekada tu postojala. Prvo je zapuštenu šikaru prokrčio, maknuo podivljalo grmlje, borovinu. Pa je palio, sadio masline. Onda je počeo nabavljati građu za buduće imanje.
Kada ga mi gledamo, u ovisnosti od kuta gledanja izgleda uvijek drugačije. Od gore je kao plava kap, kao malo jezero u planinskom masivu. Sa zapadnog kuta po bijelom uredno složenom kamenu nekako baš podsjeća na otočne svjetioničarske kuće. A s istočnog smjera zbog nadstrešnice s trskom i raznobojnim kamenčićima vuče na plažu, ljeto, vrući dan koji se provodi u lješkarenju i ispijanju osvježavajućih cocktaila.
- Mene podsjeća na prirodu jer sam u nju utkao sve prirodno. Kamen jer samo u kamenom masivu. Oblutke iz morskih uvala i riječno žalo jer smo Dalmacija, more, obala... Trsku zato što taj materijal diše. Mnogi su me pitali zašto nisam napravio drvenu nadstrešnicu. Nisam jer kada upeče zvizdan u danu bez vjetra, sva se vrućina zadrži pod drvenim krovom. A trska diše, ona pušta žegu kroz svoju građu.
U stupove nadstrešnice sam utkao kamenje s obale, davno sam ga već počeo skupljati. Puno prije same gradnje. Jedan, drugi, treći sjedinio se s maslinama, ogradicama, donio je miris mora u brdo. Kamen za kuću, ovaj lijepi, bijeli, kupio sam na Braču.
To vam je takozvani Sveti Petar antique. Iskusni kamenjar ga je stavljao, a ja pomagao. Od jednog kamenjara sam jednom i naučio kako se to radi, pa sam mogao i sam dati ruke – veli Skender.
A radi se strpljivo. Polako. Svaku kamenu ploču treba isjeći, pa je otuknuti na rubovima. Onda se napravi prvi red, mora biti točno u livelu, pa se uturi daščica koja označava i osigurava mjesto za fugu.
Onda dolazi gornji red koji se, kaže Skender, križa. Hoće reći postavlja tako da kamen ne ide ravno na kamen, nego tako da zahvaća dva. Tako se dobije ovakav izgled. Kuća je površine 60 kvadrata, iznutra je prozračna, puna svjetla. Po danu bez oblačka ono kao da je ušlo u nju.
- Zapravo je vanjski dio onaj centralni. Tu se nalazimo, roštiljamo, okupljamo oko stola, oko bazena. U okućnici se odvija sve. A kako smo još uvijek u kraju koji nije građevinski devastiran, nemam puno ni susjeda, ni radoznalih pogleda. To mi je najdraži dio. A što je bilo najteže?
Možda ulaganje svih tih silnih kamenčića u prostor oko kuće. Pogledajte koliko ih je, znate li koji je to posao svakog uhvatiti u ruku i staviti ga na svoje mjesto. Ali šta da vam kažem, dok hodate po njima, onako oblima, glatkima imate dojam kao da ste na plaži. Plaža, ali u srcu Biokova – kaže Skender.
E kako smo se prevarili. Bili smo uvjereni kako je osim drvenih škura, Skender drvo u obliku brodskog poda postavio i u unutrašnjost kuće. Ma kakvi. Prevarile su nas keramičke pločice takvog dezena. Na sreću nismo baš jedini krivo procijenili.
- Nema onoga tko na prvu ne promisli kako je to brodski pod ili laminat. Nitko ne kaže vidi zanimljive pločice. Ne, ne, želio sam baš keramiku jer se puno lakše održava. Posebno kada bosih nogu, mokrih od bazena uđeš u kuću. Da vi vidite koji je to gušt bosih nogu hodati po ovom žalu – veli Skender.
Više fotografija možete vidjeti na web stranici, Facebook i Instagram profilu Vice Rudana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....