Ovo je godina Miljenka Smoje (1923. - 1995.), neponovljivog novinara "Slobodne Dalmacije", književnika i televizijskog scenarista.
Prije nekoliko dana jedan prijatelj iz Splita nam je poslao kopiju članka naslovljenog "Štorija o čoviku i vinu", pisao je još u ono doba o muzeju u Pitvama, a snimao je kolega fotoreporter Feđa Klarić. Valjda zato što je baš u tom malom hvarskom mjestu premijer Andrej Plenković (HDZ) nedavno otvorio novi stalni postav Vinogradarske zbirke u nekadašnjoj zgradi osnovne škole koja je tamo djelovala do 1965. godine.
- Muzej revolucije je osnovan još pri šest-sedam godin, a ovi vinogradarski je novi, frišak, otvoren je tek pri dva miseca. U dvorani jednostavnoj svega je desetak eksponata, ako sve te fotografije pali boraca koje su pokrile glavni zid dvorane računamo kao jedan eksponat.
Prid rat Pitve su jemale oko tri stotine stanovnika. Pedesetak nji, odnosno cila mladost sela digla se u borbu – pisao je Smoje tada i naglasio da ih se "trideset nji nije vratilo doma, među njima i dvi divojke".
Bard hrvatskog novinarstva o tome je prema svemu sudeći pisao 1989. godine, kada je zgrada bivše škole zapravo i dobila muzejsku funkciju, jer je Spomen dom boraca NOR-a u njoj bio otvoren osam godina ranije. A u ratu protiv okupatora ginula su i po dva, čak i tri brata, nestala je cila jedna generacija.
- Na stolu ka na oltaru prid slikan pali boraca devet lovački pušak, sa kojima se u borbu krenulo. Uz puške je pisaća makinjeta i starinski radio-aparat. Talijanci su pokupili sve radio-aparate s otoka da se ne slušaju vijesti Moskve i Londona, a Pitovljani su tajno poveli akciju i kupili ti aparat.
Slušali su vijesti, štampavali biltene i letke. Tehniku su jemali. U vitrinan čuturica, kape partizanske originalne, pečat partizanske čete "Matija Ivanić" – dodao je Smoje, navodeći da je "tu i slika kuće Frane Dubokovića u kojoj je četrdeset i druge održano savjetovanje farski učitelja na kome se raspravljalo o potrebi podučavanja i odgoja dice u duhu NOR-a".
- U tu aktivnost se bija uklkjučija i Marin Franičević – Pločar, no što se vinogradarske zbirke tiče tu su se mogle vidit motike, mašklini, srpi, kosiri, stare makinje za prskanje i polivanje loze, alat za pravjenje bačvi. Nasrid dvorane je bi veliki crni turanj, do njega mali kotal za rakiju i prošek. Pletene sprte za grozje, tikve, potkove za mule, jedne ka cokule za odit u poje. Tu bijaše izložen svakidašnji život težaškog, vinogradarskog sela i fotografije osnovnih vrst grozja koje se uzgajalo na škoju.
S ovin eksponatima upotpunjuje se slika pali pitovski borac i revolucionari. Vidiš ko su bili u svakidašnjem životu, čime su se bavili, koje su posle obavljali. Nisu bili avanturisti, jebivjetri, nego težaci čvrsto vezani uz svoju zemlju.
Samo godinu-dvije nakon oibjave Smojina teksta došli su kada će i zbirku i muzej napasti neki ljudi koji su očito više išli oko škole, nego u školu, vandali i mrzitelji pale mladosti, oni koji ne poštuju ni svoje pretke, a kamo li koga drugoga.
Dogodilo se to početkom devedesetih - u zgradu bivše osnovne škole uđoše provalnici te dio eksponata odnesoše, a dio uništiše, satraše nogama. Ipak, nešto je ostalo barem od Vinogradarske zbirke, što je bilo privremeno smješteno u nekadašnjoj zgradi "Mašinoprojekta" u Jelsi ili dano na posudbu privatnim ugostiteljima.
Ali sve to nije bilo dovoljno, godine 2012. u do kraja zapuštenoj i devastiranoj pitovskoj "ljepotici" izbio je požar, a onda su "nove snage" Muzeja općine Jelse, uz pomoć Općine i Ministarstva kulture uzele stvar u svoje ruke krenuvši u obnovu zgrade i formiranje novog stalnog postava Vinogradarske zbirke.
Obnova je potrajala gotovo 10 godina i koštala blizu 1,4 milijuna eura. Naravno, građani su prigovarali zašto se išlo žbukom na prelijepu kamenu zgradu, ali dobili smo objašnjenje da taj postojeći kamen nije pogodan za dodatnu obradu.
Nekima je na početku valjda bilo neugodno reći da od Spomen sobe boraca NOR-a više neće biti ništa, pa su i nju spominjali u kontekstu novog postava. No, onda su se javili drugi koji su pokušavali upozoriti da "bombama i puškama" nije mjesto tamo gdje se nudi priča o hvarskom težaku, o vinu...
Kako bilo, tako se i dogodilo, dio izuzetno vrijedne povijesne baštine hvarskog čovjeka otišao je u zaborav.
- Muzej svakomu tko će ovamo doći na najzorniji način prikazuje koliko su ljudi ovdje bili radišni i koliko su se trudili i koliko su stvarali te koliko je život bio zahtjevan prije turizma - rekao je Plenković prigodom otvaranja te ustanove koju su praktično osmislili projektantica Vanja Ilić, ravnateljica Muzeja općine Jelsa Marija Plenković i kustos Duje Dorotka, a kada su u premijerovoj pratnji bili ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek (HDZ), ministrica poljoprivrede Marija Vučković (HDZ), ministar zdravstva Vili Beroš (HDZ), župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban (HDZ)...
Nazočnima su se obratili i ravnateljica Plenković, predsjednica udruge "Hvarski vinari" Ivana Krstulović Carić i općinski načelnik Nikša Peronja (SDP), gotovo bez riječi o nekadašnjem Spomen domu boraca NOR-a. Dakle, naglasili su radišnost i mukotrpan život hvarskog čovjeka, a ništa o njegovoj antifašističkoj orijentaciji, kao da, prema povijesnim izvorima, u NOB-u nisu sudjelovala čak 2124 Hvaranina, a nažalost njih 418 nije dočekalo slobodu domovine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....