Plenković još nikada nije bio u ovakvoj situaciji. Izvukao je asa iz rukava, ali to mu neće biti dovoljno za pobjedu

Umjesto glasanja, uslijedila je – odgoda.

A s njome i novi zaplet u sagi o odlasku dvojice hrvatskih časnika u NATO-ovu bazu u njemačkom Wiesbadenu. U petak se Sabor trebao izjasniti o tome hoće li pripadnici Oružanih snaga sudjelovati u NSATU aktivnosti. Vladajući HDZ, suočen s činjenicom da za ovu odluku nemaju dvotrećinsku većinu od stotinu i jednog zastupnika, odlučio je glasanje prolongirati poslije blagdana Svih svetih. Oporba je tu vijest dočekala likujući. Računajući da je Andrej Plenković, političar koji ih je četiri puta uzastopce tako uvjerljivo pobijedio na parlamentarnim izborima, upravo kapitulirao.

Hrvatski premijer izvukao je pak asa iz rukava. Na sjednicu saborskog Odbora za obranu vladajuća većina planira pozvati v. d. zamjenika glavnog tajnika NATO-a, Nijemca Borisa Rugea. Kako bi on zastupnicima objasnio što NSATU jest, a što nije. Predsjednik HSLS-a Dario Hrebak objavio je da je, kao predsjednik izaslanstva Hrvatskog sabora pri Parlamentarnoj skupštini NATO-a, inicirao da se pošalje poziv Rugeu na zajedničku sjednicu Odbora za obranu i Odbora za vanjsku politiku. No predsjednik tog parlamentarnog tijela, SDP-ovac Arsen Bauk, u petak je jasno poručio da ne namjerava "pozivati nikoga izvan Hrvatske da dođe tumačiti što napraviti".

– Ako će idućeg tjedna u Saboru i biti organizirana sjednica na koju će doći zamjenik glavnog tajnika ili netko drugi iz NATO-a, ona će se odvijati u organizaciji Odbora za vanjsku politiku i izaslanstva, ali ne i Odbora za obranu. Rasprava je bila na odborima, završena je u Saboru i očekujemo glasanje. To je to, za nas je to od danas netema – ustvrdio je Bauk.

Sudačka nadoknada

HDZ ima opciju pozvati Rugea na sjednicu Odbora za vanjsku politiku. I tu će mogućnost vjerojatno iskoristiti. Njima je važno ono što će Ruge reći, a ne gdje će to učiniti.

A svi u HDZ-u očekuju da će zamjenik glavnog tajnika NATO-a potvrditi ono što je u svojem pismu rekao načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH Tihomir Kundid. Da NSATU nije aktivnost kojom se NATO uključuje u rat u Ukrajini, kao što to već tjednima tvrdi predsjednik Republike Zoran Milanović. Da NATO već deset godina ima službeno predstavništvo u Kijevu. I da hrvatski časnici neće biti u Ukrajini, nego samo na teritoriju država članica NATO-a.

– Vjerujem da će dužnosnik NATO-a pojasniti ono što je ključno i bitno, činjenice i istinu, a nakon toga građani će imati priliku svojim glasom zaustaviti to što ne čini ništa dobro Hrvatskoj, njenom međunarodnom položaju, ali ni EU-u ni NATO-u – ustvrdio je HDZ-ovac Nikola Mažar.

Hrvatski vojnici u okviru NATO-a išli su u misiju u Afganistan, no u Njemačku - ne mogu

Davor Pongraćić/Cropix

Pozivom u vrh NATO-a Plenković pokušava u sudačkoj nadoknadi izboriti ono što nije uspio u regularnom dijelu ove političke utakmice. No to je istovremeno i manevar koji za njega predstavlja opasan hod po tankom ledu.

Jer s visokim dužnosnikom NATO-a ili bez njega, oporba neće glasati za odluku o slanju hrvatskih časnika u Njemačku. Dijelom zbog toga što su većina njih – a ponajprije SDP – taoci Milanovićeve predsjedničke kampanje. A dijelom zbog toga što Plenkoviću iz dišpeta ne žele "dati gušta". Zato su i glasanja o dvojici časnika pretvorili u glasanje o premijeru Plenkoviću. Pa i po cijenu da ih on idućih sto godina proziva da su Putinovi pijuni.

– Nikakav časnik iz NATO-a nama neće promijeniti mišljenje. Andrej Plenković ponaša se kao ukrajinski, a ne hrvatski premijer. Vrijeme je da se bavimo našim građanima. Ovo je ratna misija i izravno uplitanje u rat – poručio je Mostov kandidat za predsjednika Republike Miro Bulj, naglašavajući da nije na strani Putinovih, nego hrvatskih interesa.

Putinovi pijuni

Plenković se nikada do sada nije nalazio u sličnoj situaciji. Da ima dosta čvrste argumente na svojoj strani, a ne uspijeva provesti svoju volju.

Hrvatski premijer u izazovnim se situacijama znao pokazati kao dosta dobar strateg. Kad mu je Most počeo ići na živce, vješto ih je zamijenio SDP-ovim partnerom HNS-om. Jedan je mandat vladao pomoću "žetona", drugi uz podršku manjina. Kad se činilo da je vrag odnio šalu, i da su posljednji parlamentarni izbori zavezali ruke HDZ-ovu premijeru, on je opet izašao kao pobjednik. Navukao je Domovinski pokret u koaliciju s HDZ-om a da tu podršku nije morao preskupo platiti. I da kurs svoje Vlade nije morao politički recentrirati.

Ugrožava li Hrvatska svoj status u NATO-u ako odbije poslati časnike u njemački Wiesbaden?

Davor Pongračić/Cropix

No ovo je za njega sasvim nova situacija. Uspio je dokazati da njegov arhetipski protivnik Milanović nije govorio istinu kada je tvrdio da će hrvatski vojnici završiti u Ukrajini. Riječi generala Kundida to su jasno demantirale. Ali to Plenkoviću nije pomoglo da iz ove bitke izađe kao pobjednik.

Više nema žetona niti rezervnih igrača s klupe koji bi iz oporbe pretrčali u vladajuću većinu i podržali njegovu odluku. Bar ne dok ne prođu predsjednički, a potom i lokalni izbori. S Milanovićem se niti može niti želi dogovarati. Pa se suočava s mogućnošću da na koncu ne bude po njegovom.

Naravno, HDZ i njegov premijer uvijek mogu pustiti da se o odluci o slanju časnika u Wiesbaden glasa. Da ona u Saboru ne prođe. A da onda oporbi nabijaju na nos što su podržali Rusiju, a ne NATO.

No to je, realno govoreći, poraz, ne pobjeda.

Hrvatska bi tako, uz Mađarsku Viktora Orbana, mogla postati jedna od rijetkih država u Europi koja će se usprotiviti ovoj NATO-ovoj akciji. A to ne izgleda nimalo dobro za Vladin proeuropski i prosjeveroatlantski kurs. Kao ni za njezina premijera.

Plenković više od svega nije naviknuo gubiti.

A sada bi se mogao suočiti sa svojim prvim porazom.