Kraj je zime i ribe koje su živjele usporenim ritmom sada se polako bude.
Među njima je i arbun, većini udičara vrlo draga i čest lovina.
Arbun je riba jata i rijetko se kada odlučuje za samotarski život.
A i kad se to dogodi, to ne traje dugo, već se u kratkom vremenu združi s još jednim takvim novopečenim samotarom ili se jednostavno pridruži prvom jatu na koje naiđe.
U pravilu bira generacijski slične ribe tako da jato čine jedinke manje-više jednake veličine. To je važan podatak, jer nakon izvlačenje prvog arbuna, može se očekivati da su i ostali koji bi se mogli uloviti na toj poziciji sličnih gabarita.
Naravno, iznenađenja uvijek postoje, a stara poslovica govori - gdje su mali tu su i veliki.
Arbun je riba iz obitelji ljuskavki, karakteristično crvenkaste boje, krupne glave i dobro razvijenih peraja. Zadržava se uz pjeskovito-ljušturasto dno i eventualno neposredno iznad njega. Tih nekoliko uistinu osnovnih podataka zapravo govori jako puno o njemu, naravno, sa stajališta udičara.
Arbun je ponajprije dnevna lovina i kao takav je u neprestanom pokretu za hranom. Hranu traži na dnu, prevrćući gornji sloj u potrazi za mekušcima i nižim beskralješnjacima.
Ima vrlo oštro izraženo čulo mirisa i okusa dok bočnom linijom jasno hvata svaki pomak u neposrednoj blizini, ali i na većim udaljenostima.
Najdraža su mu hrana sitni rakovi, crvi i naravno, nedorasli glavonošci i sitnija riba. Opremljen je sjekutićima ali i kutnim pločama kojima uz jake i razvijene čeljusti s lakoćom drobi hranu.
Premda je na dnu uglavnom uposlen prebiranjem, i stoga glavom lagano nagnut rema dnu, u tren se oka, pomoću snažne repne peraje poprilično eksplozivno može pokrenuti.
Tu je eksplozivnost u stanju zadržati do kraja svog bijega koji ipak ne traje dugo jer arbun nije plivač na duge staze.
Poznavajući te osnove podatke nije teško složiti pribor za lov arbuna.
Štap ne bi trebao biti kraći od 3,6 metara s tim da bi trebao imati osjetljiv, idealno izmjenjivi utični vrh, kojim ćemo uspješno detektirati potez ribe.
Rola ne mora biti predimenzionirana jer se lov odvija na dubini od 20 pa najviše do šezdesetak metara tako da bi okvirno gornji kapacitet role trebao biti 100 metara, 0,35 milimetarske strune.
Naravno, postoje i duboke pošte na kojima se granice ovoga pribora pomiču naviše, ali ej ovo ipak nekakva okvirno optimalna dubinska granica.
Olovnica koja se koristi je najčešće 60 do 80 grama težine, a budući da prosječna lovina rijetko kada prelazi pola kilograma, rola ne mora nužno biti remorker.
Ipak, dobar prijenos uz miran i gladak rad će ribolov učiniti ugodnijim i lakšim pogotovo kada se lovi više sati za redom.
Za osnovnu strunu bi trebalo odabrati upredenicu kojom se uspješno detektira svaki pomak na drugom kraju.
Osim toga, zbog malog promjera u odnosu na nosivost, u kurentu će ova struna pružati znatno manji otpor nego klasična najlonska struna.
Najlonski monofil je u lovu arbuna preporučljivo koristiti jedino ako se lovi iz ruke.
Priče o potrebi kompenziranja snažnih udaraca lovine na udici elastičnošću i rastezljivošću strune, ipak su samo priče, jer taj posao, ako je oprema dobro odabrana odrađuju elastičnost štapa i dobro ugođena kočnica role.
A predvez za lov arbuna je vrlo jednostavan.
Na osnovu promjera oko 0,30 milimetara se postavljaju tri prame promjera od 0,22 do 0,25 milimetara.
Naravno, fluorokarbon je u formiranju predveza nezaobilazan.
Najdonja prama bi s osnovom trebala biti spojena neposredno iznad olovnice tako da nakon spuštanja lovi na dnu.
Prame su različitih dužina što je određeno ponajprije dobom godine tako da bi u ovom periodu najprikladnije bilo da najgornja prama bude duga oko 35 centimetara, srednja oko 40, a najdonja od 60 do 80 centimetara, naravno što me moguće tanje jer je more još uvijek izdajnički bistro i prozirno.
A udice? Naravno, kristalke, širine luka do deset milimetara.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....