Ništa nije imala, ni bogato obiteljsko nasljedstvo niti imućnog supruga.
"Skupljala sam žuće (sitan novac u kovanicama, nap. a.) za sendvič, doslovno. Za prve troškove sam ušla par hiljada maraka (konvertibilnih, BiH) u minus na kartici, onoliko koliko mi je limit dozvolio", prisjeća se svojih početaka Ilijana Bodlović (40), danas vlasnica brojnih nekretnina i uspješna poslovna žena koja je prije fascinantnog karijernog uzleta najprije prošla osobnu transformaciju.
Prozaično - skinula je 45 kilograma - no put je bio mukotrpan. Nosila je taj balast barem desetak godina predugo, kao i kredit, dugove...
I ne, nemojte pomisliti da je ona jedna od novovalnih prodavačica coach-magle i teorija "kako se obogatiti sugestivnim mislima" (što doduše i uspijeva, ali samo predavačici-prodavačici); Ilijana je novac zaradila doslovce u znoju lica svog, uz podršku svog tima i kap poslovne sreće.
Bogme ju je obilato zalila!
Predstavimo aktualno stanje. Bodlović je iz Ljubuškog, BiH, i iz tog malog mjesta je napravila, bez pretjerivanja, svjetski pokret vezan uz kulturu tijela, online-vježbanje uz live streaming, individualne programe prehrane te podršku nekolicine psihologa, fizioterapeuta, pa čak i seksologa i bračnih savjetnika.
Paket pretplata stoji između 21 i 51 euro, a pretplatnica ima oko 20 tisuća i to - na području cijele zemaljske kugle, a najviše njih koristi srednji paket koji stoji tridesetak eura.
- Obradovalo me baš kad sam vidjela svoju online-grupicu u Kini, razvili su transparent "Chanelanny". Mislim da pretplatnice nemam jedino u Sjevernoj Koreji - osmjehuje se Ilijana, s kojom smo razgovarali u uredu u sklopu njezine poslovne zgrade u Ulici Nikole Šopa u Ljubuškom.
Tu je ujedno smještena i vrhunski uređena teretana s popratnim sadržajima poput sauna i svlačionica, studio za snimanje uživo (online-treniranje), te na katu uredi za cijelu vojsku administratora koji klijenticama pomažu prilikom realizacije uplata i aktivacija željenih programskih paketa. K tomu, zasebne ostakljene urede imaju psiholozi i oni koji održavaju individualne razgovore povjerljivog karaktera s korisnicama. Populacija korisnica programa je isključivo ženska, "i uvijek će biti tako", napominje Bodlović.
Njezina je teretana pod kapom brenda Chanelanny najskuplja u Hercegovini: mjesečna članarina iznosi (za njihove prilike pozamašnih) od 50 do 100 eura, a kapacitet je do 220 korisnica i korisnika; taj dio je otvoren i za muške vježbače. No, postoji jedna dobra "kvaka", a to je velik broj trenera, koji se mogu skoro pa individualno posvetiti vježbačicama i vježbačima, pa trening u teretani izgleda kao onaj s privatnim trenerom. A to je, znamo, teško priuštiv luksuz koji se kod nas plaća uglavnom po satu, i "po zlato".
Treba li reći da je teretana puna? Ne u smislu pretrpanosti, nego pretplata.
- Imamo barem 70 ljudi na listi čekanja, dosegli smo gornji limit. Isto tako i s brojem online-pretplatnica; odlučili smo ostati na postojećoj brojci, da ne prerastemo sami sebe. Doduše fluktuacija je takva da neke žene uzmu pauzu, pa druge dobiju priliku - sažima Bodlović koja, sve u svemu, zapošljava 120 ljudi. Hej!
No, to nije sve. Ovih dana u online-prodaju puštena je njezina kolekcija sportske odjeće koja se po Ilijaninim zamislima uz akviziciju dizajnera šije u Zagrebu, dok je distribucijski punkt lociran u obližnjem Metkoviću. Preko granice...
- Ciljani kupci su žene iz Hrvatske jer smo svjesni činjenice da je u Hrvatskoj kupovna moć ipak skoro dvostruko viša od one u BiH. No, svaka naša pretplatnica ima 20 posto popusta, a s obzirom na kvalitetu materijala i uloženi trud, ovo bi mogla biti trenirka koju će nositi ostatak svog života - osmjehuje se Ilijana, novopečena modna poduzetnica. Usput rečeno, prvi kontingent je "planuo" čim je ponuda izbačena.
Otkud inicijativa?
- Jednostavno sam osjetila da postoji prostor, interes za to. Puno vremena provodim u kontaktu s "mojim ženama", kako ih volim zvat, šta uživo, šta online. I vidim, svaka želi imat, kupit neku majicu, žene vole bit dio jedne velike zajednice čije se članice međusobno podržavaju i imaju zajednički cilj. A vole i imat neko vizualno obilježje koje ih povezuje - primjećuje naša sugovornica.
Na tragu dresova nogometnih momčadi, onih kožnih điletina kakve nose motoristi ili neke druge odore koja odražava pripadnost, tako je nastala linija koju će očigledno rado nositi pripadnice jakog, sad već i globalnog sestrinstva Chanelanny.
Kako je nastao taj naziv?
- Slučajno - namiguje Ilijana. - Na Facebooku je postojala neka drevna stranica, dok sam još imala prvu malu dvoranu/teretanu. Pa smo kolegica i ja nešto iz zezancije mijenjale ime, a tamo administratori FB-a ne daju olako promijenitI, moraš ga držat 40 dana. I tako ostalo ime. Bitno da se primilo - prisjeća se Ilijana Bodlović, djevojačkim prezimenom Božić.
Kako je, dakle, sve počelo?
- Počelo je tako da sam se rano udala, sa 20 već bila majka, i to jako pretila majka. Znaš ono, govore ti: "Jedi za dvoje", kad rodiš opet "jedi da bude dobro mlijeko", i tako malo po malo, ja natučem 120 kilograma. Nisam radila, sa sinom kući bila, inače sam frizerka... Bila sam nezadovoljna, frustrirana, čini mi se čak i zločesta; to je čisti rezultat unutrašnjeg nezadovoljstva, razumiješ?
Pa sam pokušala skinut salo pomoću raznih preparata, čajeva, ovo-ono, silu para sam bacila - a para nisam imala za bacanje. Baš grjehota. Jednoga dana me muž nešto podbo da sam debela, i to me napokon ozbiljno potaklo da počnem mijenjat sve - u stvari, sebe.
Umjesto kupovine preparata, ja krenem hodat svaki dan. Pa vježbat sama, kod kuće. Pa smanjim obroke, pročitam sve živo što mi može koristit: učim... Prošlo neko vrijeme, ja skinem 20 kila i nitko sretniji od mene; tada sam ponosno snimila i svoju prvu fotografiju nakon sto godina. Danas mi izgleda užasno (smijeh) - prisjeća se vježbačica, koja je u međuvremenu smršavjela još toliko "i kusur". Tijekom cijelog desetljeća nije snimila ni jednu fotografiju, osim nekih gdje bi je "ulovili na pirevima" i onih neophodnih, za dokumente. Bila je nezadovoljna izgledom i pogled na svoju fotografiju (kao i u zrcalo) bi je ozlovoljio. No, sad je sasvim druga priča...
- Kad sam skinula baš veliku kilažu, promjena je bila takva da sam, jasno, izazivala zanimanje; nema bolje reklame od same sebe. Dobila sam prvu klijenticu za osobnu transformaciju, i otvorila sam prvu malu teretanu to jest vježbaonicu, gdje sam počela voditi i treninge. Kako sam po struci frizerka, morala sam ić na dodatne edukacije, puno sam čitala, učila i zavoljela ovaj posao, kulturu tijela - ali prvenstveno rad s ljudima - napominje.
Jedan detalj ju je dodatno motivirao.
- Išla sam u fazi mršavljenja na kružni trening kod jedne trenerice, stručnije od mene, koja bi odradila posao i - to je to. Hladan pristup, nikakva komunikacija s ljudima, nevjerojatno. Konekcija nula. Zaprepastilo me kad je jednoj ženi, koja zbog bolesti nije dolazila na treninge skoro cijeli mjesec, mrtva-hladna naplatila punu članarinu.
Meni je to nepojmljivo; kao da joj uopće nije stalo do ljudi. To mi je bio poticaj, rekla sam sebi: radit ću ovo, ali s osjećajem za ljude, moje žene, one koje su mi poklonile povjerenje i možda dale teško zarađen novac. Tako sam ubrzo, evo, napunila sve termine u mojoj prvoj teretani (vježbaonici, nap. a.) kapaciteta do 70 ljudi, isključivo žena. Znaš, to je bila ona dvorana u Grudama koju sam opremila pločicama i strunjačama kupljenim od minus-limita na kartici, oko četIri hiljade maraka sam mogla dignit. Ostala sam bez prebijene pare, ali sam ubrzo vratila sve - prisjeća se Bodlović.
Tada je naumila otvoriti veću teretanu, u Grudama.
- Mislila sam se gdje ću, Grude ilI Međugorje, Grude su bile dobar izbor, krenulo mi je odlično, napunila sam 120 žena na grupne treninge vrlo brzo. Nisam ih više mogla primit, odjek je bio iznad očekivanja. A onda sam doživjela tešku izdaju, koja mi je na koncu bila usluga života - tamnijim tonom nastavlja.
- Kćerka od žene koja mi je iznajmila prostor, a glumila mi veliku prijateljicu, vidjevši kako mi dobro ide i kako odlično zarađujem, potajno je otišla u Zagreb na trenersku obuku i jednog petka (kad je završila u tajnosti tu obuku) mi hladno priopćila: "U ponedjeljak moraš izać iz prostora jer ja preuzimam posao". Šok je bio ogroman, srce mi je stalo... Ali to me nije slomilo.
Uz podršku mojih žena preko vikenda sam uspjela nać novi prostor, doslovce sam ga čistila u nedjelju da bih nastavila s treninzima u ponedjeljak. Sve su žene došle za mnom, tu sam osjetila snagu solidarnosti, posao mi se još i povećao. Ova što mi je zabila nož u leđa nije uspjela u svom projektu, štoviše obje su iselile... Mala sredina ti lako presudi - kazuje Ilijana, koja je potom otvorila i treću, još veću vježbaonicu, prisjetila se.
- Jednostavno, osjetila sam da trebam više prostora, odaziv sve veći, počele su mi dolazit i Mostarke; ukupno 260 polaznica treninga sam imala u tom trenutku. Stvarno sam se davala, svim srcem, promijenila sam se. Iz one zlobne, nezadovoljne žene postala sam netko tko je "uspio", išlo mi je odlično, izgledala sam nikad bolje; znala sam da mogu i druge žene motivirat.
Ljubav, motivacija i krvava disciplina; džaba ti je sva škola ako to nemaš - veli žena čija je karizma promijenila tijekom godina ne samo mnoge živote, nego i gospodarsku sliku malog mjesta koje zahvaljujući njoj ima svjetski proizvod, a stotinjak ljudi odličnu plaću. Neke je svoje djelatnice nagradila i automobilima i stanovima!
- Nešto se o tim darovima i objavilo, nešto nije. Novog mercedesa sam od srca darovala mojoj Draži, onoj prvoj klijentici koja je sa mnom smršala puno kila, a onda postala moja najstarija djelatnica, sa mnom prošla sve nevolje i radosti; od svoje šesnaeste godine mi je privržena. Nekoliko manje luksuznih automobila sam isto radosno uručila drugima iz mog tima jer su zaslužili. Stan u novoizgrađenoj stambenoj zgradi u Ljubuškom sam od gušta darovala direktoru marketinga, on je svojim predanim radom puno pridonio rastu naše zajednice, a i treba mu jer je zasnovao obitelj i odličan je momak. Uz to, zgrada je odmah do teretane, pa mu je ofis blizu - namiguje Ilijana.
Sve što je darovala bilo je bez ikakve obaveze i od srca.
- Ja sam puno zaradila, više nego što mi treba. A šta će ti sve ako nemaš ljude uz sebe, i ako njih ne nagradiš - kazuje poduzetnica s izraženim osjećajem za "socijalni faktor". Za ljude.
- Moj je mjesečni prihod transparentan, u doba korone online-treninzi su drastično porasli, lani smo imali dobit od pet milijuna konvertibilnih maraka. Dosadašnju zaradu sam uložila u nekretnine za sigurnu starost, i u kuću u kojoj živimo, tu je blizu teretane - kazuje.
Obitelj je Ilijani golema podrška, suprug - porijeklom Ličanin - radi u administraciji firme, kao i danas 20-godišnji sin.
- Obojica su jako skromni, a na godišnjem nismo bili - nikad. Sebi smo priuštili dobre aute da možemo otić u Zagreb, Split, Osijek, Beograd i tu uokolo po regiji poslom, kad držim neki seminar i tako. To radim najčešće besplatno (seminare, susrete) ili za simboličan iznos jer mi je primarni cilj povezivanje i popratni marketinški odjek. Ne možeš sve naplatit - veli Bodlović, koja vježbanje s osobama od preko 120 kilograma radi besplatno, a općenito ima niz paketa pogodnosti, što je korisnička publika očito prepoznala i valorizirala.
Osobno prima plaću od tisuću i pol eura, kaže.
- Gledaj, meni je to ovdje dovoljno. Kad idem negdje poslom, hotel platim karticom firme. Ne patim od markirane odjeće, kao ni moji doma. Moj sin nosi lijepe majice iz Zare, i tako. No name isto - otkriva.
Kuću s bazenom je kupila na suprugovu inicijativu.
- Nismo išli puno na more, rijetko kad, i to samo na jedan dan negdje oko Makarske. Ponekad bi unajmili kućicu s bazenom ljeti ovdje, da se okupamo i odmorimo preko vikenda... A onda smo počeli dobro zarađivati i muž je rekao: pa hajmo kupit, da ne moramo unajmljivat. I tako, sad imamo svoju kuću za život i odmor - zahvalno primjećuje. Stanovi su joj, kaže, "penzija", a moderna poslovna zgrada aktualna investicija.
Ilijana Bodlović ne živi glamurozan, nego radnički život, a putovanja sebi i danas rijetko priušti.
- Kad sam o tome maštala, nije bilo izvedivo. Danas mogu imati sve, čak i besplatnu šminku, frizuru. Kad nemaš ništa, rijetki će te tek tako počastiti. A sad mi jedino fali vremena, ali nema veze: živim svoje najbolje godine - Bodlović će.
Nedavno se odazvala pozivu jedne klijentice iz Münchena, te odletjela k njoj na rođendansku proslavu. Ne voli aerodrome, niti bilo što nepoznato.
- Gledaj, ne možeš sve ni stić, a ja sam tip koji - uvidjela sam - ne voli promjene, nego cijeni rutinu. Kad sam u Zagrebu, uvijek spavam u istom hotelu jer mi sam pogled na neku drugu recepciju stvara nelagodu. Ne baratam dobro ni stranim jezicima pa mi je "inozemstvo" uglavnom tamo gdje se govori "naški" - iskreno veli, bez žala. Život je ipak prekratak za puno vještina, ne stigne čovjek sve naučiti i svuda poći. No, rado se odazvala pozivu udruge žena Hrvatsko-talijanski mozaik Rim, i u Vječni grad radosno leti održati susret s njima povodom skorog Dana žena.
A kako izgleda prosječan Ilijanin dan? Ovo bi vas moglo iznenaditi.
- U pravilu ustajem rano, u četiri i pol ujutro; do sedam sam već obradila sve mailove i u firmu dođem prije prvog radnika. Radim što treba, treniram, idem kući na ručak, rijetko jedem vani ili naručujem dostavu. Ponekad me umor svlada, pa odspavam pola sata iza ručka. Navečer kuham, volim čorbe, jela koja se jedu žlicom i mogu trajati nekoliko dana; ponekad i zamrznem porcije, da se nađe. Zaspem najkasnije do 22.30, što znači da mi je prosjek spavanja šest sati; tada sam najbolja...
A vikende? Najviše ih volim provoditi s obitelji ili sama, i često se u zahvalnoj molitvi penjem na Brdo ukazanja ili Križevac u Međugorju. Preko tjedna sam stalno u komunikaciji ovako i onako, moram napravit protutežu, sačuvat unutrašnji mir i mentalnu energiju. Osamit se. Bit s užom obitelji i sama s Bogom - jednostavno iznosi Ilijana Bodlović, žena koju su disciplina, karizma i ljubav prema ljudima - oduvijek "u znoju lica svog" - vinuli u - zvijezde.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....