Princip “second hand” trgovine polako, ali sigurno migolji se iz ruku stigme koju mu je ovdašnje društvo prišilo kao kakvu zluradu etiketu. Umjesto podsmijeha pri prvom pogledu na trgovinu rabljenom odjećom i prelasku na drugu stranu ceste u njegovoj blizini kako nas netko u njemu ne bi vidio, sve se više radoznalih pogleda spremnih da potroše, a istovremeno i uštede koji euro, pušta očima na lutnju šarenolikim izlozima u kojima se nižu i isprepliću različiti dezeni, boje i poznata modna imena (kao i ona neznana).
Premda one koji se odluče proći kroz ta vrata još uvijek doživljavamo i pozdravljamo kao odvažne, velike avanturiste jer “di ćeš nosit tuđe”, a pomalo i lude jer “ko zna šta ćeš tu skupit”, sve je više onih koji se odluče i sami saznati kakva se sva čuda tu skrivaju. Ta plovidba beskonačnim šarenilom i raznovrsnošću, uvijek drugačijom i novom ponudom svega čega se sjetimo kad pomislimo na odjeću, često bude i vrlo zabavna, pa i gorljivim protivnicima uđe u naviku.
Istina, ima “second hand” princip još puno bitaka pred sobom da bi došao na glas kakav ima u zapadnoeuropskim zemljama, u društvima u kojima je postati drugim, trećim vlasnikom kakvog odjevnog predmeta najnormalnija stvar, toliko normalna i ustaljena da tamo nije ni vrijedna spomena. Ipak, ovdje se ljudi vole nadmetati, pokazivati i utvrđivati svoj društveni status materijalnim stvarima, a shodno tome i modnim markama. Vrlo brzo zaboravimo kako nas je većina odrasla u odjeći braće i sestara, djece majčinih prijateljica ili, ako nam se već posrećilo, u dizajniranim majičicama, hlačama i iznošenim cipelicama rođaka iz dijaspore, na koje smo jedva čekali da pristignu, zajedno s tetkama, stričevima il ujnama.
Ponedjeljkom najviše robe
Moda uvijek cirkulira, kruži da bi se kasnije opet vratila na isto. Modni trendovi se mijenjaju, zaboravljaju se sadašnji, a oni otprije zaboravljeni opet se vraćaju na velika vrata. Ove godine leopard i bordo, pa za desetak ponovno. Fast fashion proždire prirodu, na svoj način postaje prava ekološka katastrofa, ako promislimo o loše plaćenim radnicima i nehumanim uvjetima rada, postaje i društvena, a ni naš ormar neće nam reći drukčije - koliko je izdržala vaša nova majica? Mjesec, dva, tri? Kvaliteta materijala nikad nije bila gora, ono što se po prihvatljivim cijenama nudi, mahom je poliester, ili kakva druga umjetna tkanina kratkog vijeka, neugodna za kožu. O čistom pamuku može se samo sanjati, a ako za njega i imate novce, onda ćete među vješalicama izgubiti bar sat do dva, dok ga negdje na prišivenoj etiketi i ne pronađete.
U Hrvatskim second hand trgovinama odjeće, još uvijek nemamo u cjelini odličnu odjeću kao što je slučaj u second hand trgovinama u primjerice Francuskoj, ali daleko od toga da se ne može naći lijep, kvalitetan, a često i markiran komad, pa čak i više njih!
Kako ovo pak ne bi bilo samo puko nabrajanje, odlučili smo pobiti mitove koji se već dugo raspredaju o second hand trgovinama i odjeći u istima. Posjetili smo najveći second hand shop u Splitu, onaj na križanju Dubrovačke i Varaždinske ulice. Za posjet smo odabrali ponedjeljak, budući da ponedjeljkom ujutro pristiže nova roba, a samim tim i cijena je odjeće tog dana najveća. Ovdje se odjeća kupuje “na kile”, pa je recimo, ponedjeljkom kilogram odjeće 20 eura. Prije nego li vam otkrijemo što smo sve “pazarili”, želimo prvo pobiti mitove koje prati kupnja u ovakvim trgovinama.
MIT 1 U second hand trgovini uz odjeću, dobivaš i kakvu kožnu bolest gratis.
- Ovo je prvi, možda i najozloglašeniji mit o second handu. Ne, roba nije “svrabljiva” (koristimo se malo ljepšim izrazom). Odjeća je tretirana prije no što dođe u vaše ruke, a vjerojatnost da ćete nakon isprobavanja iste dobiti neko kožno oboljenje, ista je kao i da kupujete u bilo kojoj drugoj trgovini razvikanih modnih brendova. Dakle, može se dogoditi da će netko tko ne obraća pozornost na osobnu higijenu isprobati odjevni komad prije vas, što predstavlja rizik od nekakve “zaraze”, no to i nije svakidašnja situacija, zar ne?
Mirisno i uredno
Sjetite se samo koliko ste odjevnih predmeta isprobali u običnim trgovinama, i zamislite broj ljudi koji je to isto napravio prije vas. Budući da su u second hand trgovinama pojedinačni odjevni predmeti, a ne isti artikli u velikim količinama te da u njih svakako zalazi manje ljudi no u trgovine u primjerice, shopping centru, možemo reći i da je manja šansa da će više ljudi isprobati baš onaj predmet koji ste odabrali. Bilo da kupujete odjeću u second handu ili nekoj drugoj trgovini, istu naravno prije upotrebe treba oprati u perilici za rublje, što pretpostavljamo, ili se bar nadamo, već i radite. Onda ste sigurni, a ako vam to nije bio običaj, znate što vam je raditi.
MIT 2 U second handu je stara, poderana i uprljana odjeća
- Daleko bilo! U second hand shopu koji smo posjetili, zaista nismo uspjeli naći nijedan takav komad. Da, postoji odjeća koja zaista vizualno i stilski pripada 2000-tim ili što mladi danas zovu “Y2K”, no kako smo već rekli, moda se ponavlja, pa danas primjerice mladi i traže takve komade. No apsolutno je netočno da nema i nove odjeće, štoviše, ima je pregršt. Dakle, bilo da ste pobornik nekih prijašnjih modnih vremena, ili zaljubljenik u najnovije trendove, nećete ostati praznih ruku. Može se desiti da je poneki komad malo zgužvan, no to je rijetkost.
Većina ih je mirišljava, uredna, i doslovce kao netom “spuštena s konja za peglanje”. Odjeća koja pristiže pregledana je prije no što je uopće puštena u prodaju i prolazi kroz određenu selekciju, tako da “staro”, “šporkano” i “iznosano” (umetnite riječ) nikad i ne završi na vješalicama.
- Sve ovisi, netko voli vintage modu, stare stvari koje ne može naći nigdje osim u second handu, dok netko voli više sezonske trendove - govori nam prodavačica Petra Baković.
MIT 3 U second handu nema brendiranih stvari
- Dok mi plaćamo po nekoliko desetina ili stotina eura za odjevni komad omiljenog dizajnera, pravi znalci probiru po policama second handa. U toj neizvjesnoj potrazi za blagom, najčešće završe s markiranim odjevnim predmetom u ruci, i sladunjavim osmijehom na licu. Da, u second handu ima brendirane odjeće, istina, ne baš toliko koliko u zapadnoeuropskim državama, gdje se otvaraju posebne second hand trgovine isključivo s odjećom renomiranih modnih dizajnerskih imena i potpisa, no i u Splitu je donedavno postojao takav, imena “Mishka vintage shop”. Trenutno fizičke trgovine više nema, ali je sad moguće kupiti odjeću preko njihove online stranice.
Krcato komada iz Zare, Manga...
- Mlađi možda ne idu za kvalitetom tako, više žele izgledati posebno, dok stariji zaista drže do materijala i uvijek traže kvalitetne, ponekad i brendirane komade - priča Petra.
Ipak, ako pod brendirane stvari poimate Zaru, H&M, Mango, Stradivarius, Bershku i slične modne brendove, nećete se namučiti tražeći ih. Second hand trgovine su ih krcate, mahom odjevnih predmeta iz Zare koji su zaista jako dobro očuvani, doslovce kao novi. No ipak su to i najtraženiji komadi, pa se prestanite premišljati i uštedite si vrijeme koje ćete radije potrošiti na lutanje kroz second hand u potrazi za svojom omiljenom etiketom.
MIT 4 Sramota je kupovati tamo
Rečenicu “pa da me neko još vidi tamo”, kao i opterećenost tuđim mišljenjem koju ona u sebi nosi, ali i osjećaj srama tamo gdje ne bi trebao postojati ostavite kod kuće. Koliko bi samo prilika u životu propustili da se predvodimo tim “malograđanskim” nepotrebnim teretom? Koliko već jesmo? Kupnja u second hand shopovima posve je normalna drugdje u Europi, a zahvaljujući globalnom zatopljenju i svoj silini otpada i ekoloških problema koje fast fashion izaziva, postaje i poželjna. Prije svega to je i ekološki osviješten način kupovanja.
Prodavačica Petra Baković u ovom second hand shopu radi već četiri godine, i primjećuje da iz godine u godinu, ima sve više kupaca.
- Veći je interes, dosta je i stranaca, snimaju nam se za TikTok. Poprilično velik broj srednjoškolaca nam dolazi, dosta njih su nam i ‘stalne mušterije’. Ljudi koji vole osebujnu odjeću i lude modne predmete nam također često dolaze - kaže prodavačica Petra.
U second hand trgovine ne zalaze samo ljudi koji nemaju novca za što drugo, kako se to obično misli. Tu prvenstveno dolaze i oni koji ne žele na odjeću baciti silne svote, a opet žele u ormaru imati kvalitetnu odjeću. Dapače, dolaze i oni u potrazi za dizajnerskim stvarčicama, ali i ludim odjevnim predmetima koje nije moguće pronaći negdje drugdje.
Ušteda od 234 eura
- Ovi koji kažu da nikad ne bi kupili ovdje, e ti nam dođu prvi već u ponedjeljak ujutro. Predrasude su nepotrebne, ljudi kad malo pogledaju odjeću ovdje, oduševe se. Iznenade se izborom odjeće. Puno je više ekološke svijesti, ljudi se počinju pitati zašto bi se tolika odjeća bacala i kupovala nova, radije dođu ovdje, često mi to komentiraju - priča nam Petra.
Mi smo se nakupovali - tri kilograma odjeće za 55 eura. Kad zbrojimo sve ove cijene zajedno, dobijemo i ne tako malenu cifru od 290 eura za 11 odjevnih komada. Računajući procijenjene cijene odjevnih komada koje smo “pazarili”, i cijenu koju smo platili u second handu, i više smo nego zadovoljni - uštedjeli smo čitavih 234 eura. Ako se i vama omilila ova cifra koja vam u novčaniku ostaje nakon što utolite glad za novim krpicama u ormaru, vrijeme je da se ohrabrite na đir second handom. Ovaj second hand zaista obiluje odjevnim predmetima za djecu, bebe i muškarce pa se i cijela obitelj može obući za sasvim pristojnu svotu novca.
Odlučite li se za kupnju, valja znati da nema povrata, dakle jednom kupljenu odjeću ne možete više vratiti. Također, bitno je i odabrati dan u tjednu. Nova odjeća dolazi svakog ponedjeljka, pa je shodno tomu i cijena kilograma odjeće ponedjeljkom najveća i snižava se za svaki idući dan. U ponedjeljak, za jedan kilogram izdvojit ćete 20 eura, a u petak samo 4.50 eura po kilogramu odjeće. Isto vrijedi i za kupnju cipela, posteljine, rublja i modnih dodataka – u ponedjeljak je kilogram 11 eura, petkom 7,50, a subotom 4,50 eura.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....