Pojavio se čovjek koji je Hajduku veća opasnost od gubitka titule, on može ‘uzdrmati temelje‘ narodnog modela

Pojavio se čovjek koji bi mogao sve promijeniti. I to iz temelja, uzdrmati i temelje modela upravljanja Hajdukom, ali i kompletnu strukturu na Poljudu.

Pojavio se nakon još jednog u nizu razočarenja na koja su navijači Hajduka navikli posljednjih godina, još malo pa ćemo pisati i posljednjih desetljeća, jer blizu smo toga da se zaokruži i 20 godina bez titule prvaka. Uf, da je tko to rekao. Još u onoj jakoj jugoslavenskoj ligi i ajde, s Partizanom, Zvezdom, Željom... Ali u siromašnom i skromnom nadmetanju unutar hrvatskih okvira za klub i puno manjeg renomea od Hajdukovog i deset sušnih godina je ‘ajme majko‘, a 20 bi bilo... A tu smo, pred vratima perioda koji će se, što se rezultata tiče, crnim slovima upisati u klupske almanahe ‘bijelih‘,

No, kroz sve se to proteklih godina brodi na valu populizma i priče o narodnom modelu. Jer Hajduk je sada ‘naš‘, a rezultati će doći, kad - tad.

Ipak, strpljenje je mnogih navijača Hajduka već odavno pri kraju, a balun očekivanja koji je napumpan do krajnjih granica dovođenjem Perišića, Brekala, Kleinheislera te povratkom Kalinića na rubu je pucanja. Sasvim su se ozbiljne pukotine dale vidjeti nakon poraza od Lokomotive. Dogodilo se prvo na stadionu da je ‘sjever‘ pjevao jednu pjesmu, a ‘istok‘ neku drugu. Podijelio se navijački puk već na Poljudu.

Potom se na Sirobuji dogodila ‘minijatura‘ s transparentima, porukama Marku Livaji. Neke je navijače ‘začešalo‘ što se Livaja, nakon poraza od ‘lokosa‘ kojemu je i on kumovao promašenim penalom, sa svojom Iris odvažio na kratki put u Grčku. A što bi trebao, ako su dobili par slobodnih dana? Zatvoriti se u neku kriptu i stisnutim rukama moliti:

Bijeg u kriptu

- Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh.

Bi li to bio bolje? Ili što, da je otišao odraditi dva kruga po Marjanu? Ma dajte, Livaja je takav kakav jest, specifičan ‘paket‘ s naslovom ‘uzmi ili ostavi‘. I takav Livaja je proteklih godina dao Hajduku toliko da može promašiti idućih deset penala zaredom, da ih puca koljenom, petom i guzicom, a da i dalje bude heroj ‘bijelih‘.

Uglavnom, prvotna poruka na Sirobuji dobila je nastavak, na istom mjestu je par sati kasnije osvanuo transparent kojim se one autore prvotne poruke, kojom je Livaja napadnut, proglašava Riječanima, Srbima...

Tom Dubravec/Cropix

E sad, to je taj čovjek koji bi mogao promijeniti sve. O čemu se radi. Mislili vi ili ja o Livaji jedno ili drugo, osnova demokracije trebala bi biti da to javno izrazite i kažete, bez straha da će vam se nešto dogoditi.

Ovaj drugi transparent sadrži i prijetnje ‘riječkim Srbima‘ kako će im izgorjeti Rijeka i Učka.

Ma zamislite. Poanta je u tome da ispada kako nešto protiv Livaje mogu imati samo Riječani i Srbi? Zar ne bi trebalo biti legitimno, pa čak i poželjno, da i unutar Hajdukovog navijačkog puka ima onih koji su spremni tako misliti i to artikulirati? To je draž demokracije. Zar sa ‘sjevera‘ trebaju prijetiti navijačima na ‘istoku‘, ‘kolačiti‘ oči prema njima i mahati stisnutom šakom, ako oni pjevaju nešto drugo? Pa i jedni i drugi su, sasvim izgledno, članovi Hajduka. Samo se ne slažu oko svega.

Jedna duša, jedan mozak

Slogan ‘jedna duša, jedno tijelo‘ je simpatičan, ali nikako ne treba tome dodati ‘jedan mozak‘. Ključno je da unutar te vojske navijača svatko opet ima pravo i može razmišljati svojom glavom.

E ako se to ne dopušta. Ako ste, prozivajući Livaju, Jakobušića ili Nikoličiusa vi postali Srbin ili Riječanin (pazite uvreda), onda je sama srž modela više nego upitna.

S obzirom na velika očekivanja navijača i još veće plaće pojedinaca iz svlačionice koji ih ničim nisu opravdali, pojava ‘čovjeka‘ koji misli drugačije znatno je ozbiljnije upozorenje ljudima koji misle o dobrobiti Hajduka nego opasnost da još jednu sezonu ostanu bez titule.

- Šteta bi bila da se model sada dovede u pitanje, a ima toliko dobrih stvari - kaže mi jedan prijatelj prije par dana.

Doista ima, gomilu dobrih stvari i bila bi šteta. Ali ga treba i brusiti. Pravo na kritiku svakako je tu u vrhu prioriteta. Stoga je pojava čovjeka koji je objesio prvi transparent, onaj protiv Livaje, iznimno bitna. On je taj.

Vojko Bašić/Cropix