Kad bi netko pisao danas "Hrvatski leksikon političkih pojmova" na osnovi onog što naši političari govore, koalicija bi se trebala opisati kao vrlo negativan termin.
Toliko, naime, političari nakon lokalnih izbora u sredinama gdje se pripremaju suradnje ideološki različitih ili do jučer posvađanih partnera bježe od spomena postizbornih koalicija, kao da je u pitanju jedna od najgorih opačina koju je smislio ljudski um. Ali zato rado spominju programsku suradnju.
Sporazum od 28 točaka koji je SDP sklopio s platformom Možemo i partnerima, a kojim se postiže većina u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, potpredsjednica SDP-a Sabina Glasovac nazvala je programskom suradnjom. Ali tamo gdje SDP stoji loše, kao u Zadru, za takvu pojavu nemaju lijepe riječi.
Marko Vučetić, koji je bio kandidat socijaldemokrata za gradonačelnika Zadra, obrušio se ovih dana na performera Enija Meštrovića – koji je jedno od najvećih iznenađenja ovih izbora i čiji će vijećnici imati odlučujuću ulogu u Gradskom vijeću – nanjušivši da bi se ovi mogli prikloniti HDZ-u.
– Projektna suradnja nije ništa drugo nego jedan kukavički oblik da se netko ne susretne s time da se našao u koaliciji s HDZ-om. Projektna suradnja nije moguća, to je samo prikrivanje neprincipijelne koalicije s HDZ-om – ogorčen je Vučetić.
Spremnost na kompromise
Da ne nabrajamo dalje, očito je da će i u Splitu, gdje se također govori o projektnoj suradnji, trebati među partnerima spremnosti na kompromise koja nadilazi dogovaranje oko toga koje će se ulice asfaltirati, koliko će se utrošiti na pošumljavanje Marjana ili koliko će se uložiti u kampanju za podizanje svijesti građana o važnosti odvajanja otpada.
Ako je tako, zašto je uopće koalicija postala ružna riječ? Pobjednička politika na ovim izborima stvorila je novi leksik, drugačiji politički softver koji joj je osigurao pobjedu, ali joj isto tako može stvoriti i probleme kod upravljanja.
No i tu postoje razlike. Postavljanjem svojih ljudi u Nadzorni odbor i Upravu Zagrebačkog holdinga, uz najavu popunjavanja preostalih nekoliko mjesta s javnim natječajem i poziv zaposlenicima da i oni daju svog predstavnika, Tomislav Tomašević je reagirao kao političar. Uzmemo li da je uz to osigurao većinu u Skupštini s SDP-om, kojeg su zagrebački aktivisti desetljećima napadali i omalovažavali, tada je iz aktivističkog nastupa definitivno izvršio tranziciju u vode političara.
S druge strane, nitko ne zna što je točno u glavama ljudi koji su preuzeli Split. Ivica Puljak je inteligentno u kampanji privukao k sebi aktiviste pa nema problem kao HDZ, recimo, u Zadru koji mora smisliti kako da privuče postizborno Enia Meštrovića.
Atmosferu u kojoj su građani negodovali protiv politike, govoreći "Svi su oni isti" iskoristilo se za novu retoriku. Nju je u kampanji obilježio mitski jezik. Puljak je obećavao novo jutro koje će svanuti nakon pobjede nad HDZ-om i Kerumom. Uporno je obećavao očistiti grad, što na simboličkom nivou znači skidanje nakupljenih taloga mračne prošlosti, jer grad može biti čist tamo gdje službe rade i građani nisu depresivni kad je u pitanju javni život.
Aktivisti koji su bili uz njega imali su u svom nastupu mesijanski žar i svojstveni crno-bijeli leksik koji je obilježen i strogom podjelom na "sile dobra i zla". Prenaglašavanje postoji u izbornim kampanjama i kod profesionalnih političara, ali kad aktivisti nastupaju tada je dojam da se radi o iskonskom obračunu, imate osjećaj da će oni u prah srušiti "kulu babilonsku" koju je izgradila umrežena korupcija zlih vladara.
Gradonačelnik Puljak najavio je kako će idući tjedan raspisati jedan natječaj za nadzorne odbore i upravna vijeća javnih institucija i trgovačkih društava. Naveo je da će s partnerima u Vijeću s kojima imaju većinu odabrati ljude za koje misle da su kompetentni za ta mjesta. Poručio je da će se u izboru kandidata voditi stručnošću i etičnošću, a ne stranačkom pripadnošću.
More natječaja
U osnovi ideja da se javnim pozivom omogući prilika da se biraju najbolji je dobra, ali je pitanje koliko je provediva za sva vijeća i odbore u jednom natječaju? Nakon izbora kao da se opet susrećemo s mitskim, a ne političkim mišljenjem i idealiziranjem. Simbolički gledano, jedinstveni natječaj kao majka svih natječaja bio bi nešto poput "big banga", prelaska iz kaosa u svemir. Nakon te transformacije dobili bi uređeno upravljanje javnim institucijama, no je li to naivno očekivati?
U upravnim vijećima četiri dječja vrtića ("Grigor Vitez", "Cvit Mediterana", "Radost" i "Marjan") sjedi ukupno 20 članova. U upravnim vijećima ustanova u kulturi (Galerije umjetnina, Etnografskog muzeja, Muzeja grada Splita, Hrvatskog pomorskog muzeja, Prirodoslovnog muzeja i zoološkog vrta, Gradske knjižnice Marka Marulića i Multimedijalnog kulturnog centra) ukupno je 15 članova. Tu su još upravna vijeća DES-a i Javne ustanove Športski objekti, kao i Javne ustanove za upravljanje park-šumom Marjan s ukupno 10 članova. Sveukupno, to je 45 članova.
Što se tiče nadzornih odbora, imamo ih u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada, a to su: "Lovrinac", "Stano-uprava", "Parkovi i nasadi", "Split parking", "Čistoća", "Promet", "Vodovod i kanalizacija", "Žnjan" i "Splitska obala". Sveukupno je u pitanju četrdesetak članova (ne znamo koliko je u kojem NO-u predstavnika radnika).
Dakle, kultura, obrazovanje, javne ustanove, nadzorni odbori trgovačkih društava, sve u svemu oko 80 mjesta za popuniti – pomoću jednog natječaja. Minimalno se toliko ljudi mora javiti da bi svatko tko se javi bio primljen. Inače ide novi javni poziv za neke ustanove i trgovačka društva.
(Nismo računali da bi javni poziv obuhvatio imenovanje po tri predstavnika Grada za svaki školski odbor u 27 osnovnih škola na području grada Splita. Njih predlaže Odbor za izbor i imenovanje kao radno tijelo Gradskog vijeća, koje ih zatim potvrđuje. Kad bi još to računali, bilo bi potrebno putem natječaja skupiti još osamdeset i jednog kandidata.)
Hoće li se doista najbolji stručnjaci javiti na natječaj, ako se ne zna koji je koncept upravljanja gradom, u kojem vlast dijele političari labavo povezani oko projektne suradnje i aktivisti?
Za javljanje na javni poziv treba postojati uvjerenje da nije namješten. A tko kaže da politika neće odlučivati? Gradonačelnik je rekao kako će s političkim partnerima koji tvore većinu odabirati kandidate.
Možda se Puljak nespretno izrazio, u ovom trenutku ne znamo kako će izgledati javni poziv, možda se neće sada, npr. birati upravna vijeća i za predškolski odgoj, no, svejedno, traži se puno kandidata da bi jedan natječaj dao kvalitetne rezultate. Ali postoji još jedan problem. Kako će stranke ostvarivati programsku suradnju, ako prepuštanjem upravnih vijeća i nadzornih odbora ljudima koje možda neće poznavati i koji mogu imati različite stavove, politika neće biti u stanju preko ovih mehanizama kontrole provoditi svoje ideje ili nadgledati kako se s nekom školom, odnosno "Prometom" upravlja, troše li se kvalitetno sredstva, kako se zapošljava...
Politički eksperimenti
Zahvaljujući nepovjerenju građana u dosadašnju politiku na ovim izborima profitirale su određene opcije s olako danim obećanjima koja bi mogla dovesti Split u novo razdoblje političkih eksperimenata s neizvjesnim ishodima.
Dosadašnja politika je, dakako, zaslužna što je izgubila poštovanje kod građana, a što je konačno postalo jasno na ovim izborima. S vremenom je postalo razvidno da splitske stranke servisiraju građevinski lobi s nakaradnim urbanističkim planovima, da su izgubile svoje ideološke supstancije i pretvorile se u organizirane skupine ljudi željnih vlasti, pogodovanja i novca. Stranke su pokušavale zamagliti svoje političko beščašće podržavajući u javnosti beskrajne sukobe o ustašama i partizanima, ali sat je otkucavao, neke od njih nisu se modernizirale i vrijeme im je isteklo.
U međuvremenu došli su novi ljudi, a jedni od njih su aktivisti; najpoznatiji u ovom sazivu su dogradonačelnik Bojan Ivošević i predsjednik Društva Marjan i gradski vijećnik Srđan Marinić koji je bio na istoj listi s Ivoševićem i gradonačelnikom Ivicom Puljkom. Na listi ima još aktivista ili ljudi bliskih aktivizmu i vođenju Facebook grupa o gradskim temama. Tu se mogu ubrojiti i neki akteri iz Možemo. Čak i ako takvi nisu ušli u Gradsko vijeće, važno je napomenuti da su se nalazili na listi, a možda još više istaknuti da se radi o široj mreži građanskih aktivista koji međusobno podupiru jedni druge.
Aktivisti iz te grupe nisu počeli tek na ovim izborima s politikom, prije toga imali su iskustva s kotarskim izborima. Saša Varmuža iz umjetničke udruge "Kvart" koja se bavila i komunalnim pitanjima bio je predsjednik kotara Trstenik, ekološki aktivist Ivo Skejić bio je predsjednik kotara Ravne njive, Marin Krpetić, predsjednik udruge "Get" koja se zalaže za prava stanara u gradskoj jezgru, vijećnik je u kotaru Grad, Vjeko Santrić iz Građanske inicijative Split bio je predsjednik kotara Varoš.
Ne treba zaboraviti da je Marijana Puljak pokrenula prvo građansku "Inicijativu za pametne ljude i pametan grad" 2013., da bi tek dvije godine kasnije, 2015., osnovala liberalnu stranku Pametno.
Kad je Ivošević pokrenuo Facebook stranicu "Kandidati bez kompromisa" ekološka aktivistica Lara Javorčić, koja se kasnije našla s njim na izbornoj listi, stavila je komentar citirajući Herodota: "Kompromis je neprijatelj vjerodostojnosti".
Zanimljiv slučaj vezan za sadašnji odnos aktivizma i politike dogodio se s partyjem "Split Spring festival" u Đardinu koji je ovih dana završio. U ime stanara Palače Marin Krpetić se javno obratio Ivoševiću i Mariniću apelirajući da su ljudima po dvorovima parkirani auti i da je sve ispišano. Prozvao je tom prilikom Puljka, koji se slikao na toj techno fešti zajedno sa suprugom Marijanom, da je liberal koji će više pogodovati ugostiteljima negoli brinuti se za zelenilo i baštinu. Marinić je hitno reagirao i osudio događaj u kojem su se partijaneri doista neprimjereno penjali po historicističkoj fontani. Odgovorio je uz to Saniju Mardešiću iz Pametnog koji se također pobunio, kako njega nitko neće ograničavati.
Par dana kasnije Puljak je novinarima u Banovini obznanio kako se takvi partiji neće ubuduće organizirati u Đardinu. A odmah potom Puljku se Krpetić javno zahvalio. Hoće li aktivisti, bili u Gradskom vijeću ili izvan njega, ostati i dalje koherentni, ostaje vidjeti.
Naime, prije četiri godine su se civilne udruge Društvo Marjan, "Teserakt", Građanska inicijativa Split, Udruga stanara gradske jezgre GET, Umjetnička udruga "Kvart" i Adria Art Annale povezale u platformu JavnoST, kojoj su se tada bile priključile strukovne udruge Društvo arhitekata Split i Hrvatska udruga likovnih umjetnika.
No, osim pitanja hoće li aktivisti ostati povezani, otvara se i novo pitanje: tko će kontrolirati vlast? Naime, aktivisti, htjeli ili ne, sad su dio vlasti. To nas dovodi do starog pitanja, tko kontrolira kontrolore? Do sada su aktivisti bili ti koji su ispunjavali funkciju korektora gradske uprave, no neki od njih su ranije imali ambiciju da dođu na poziciju političkog odlučivanja i sad su se uspeli do vrha.
Duel koji je nastao između Jakova Prkića iz Pametnog i bivšeg predsjednika Gradskog vijeća Igora Stanišića (HGS) oko postavljanja jedne kamene ploče na ulici u gradskoj jezgri otvorio je zanimljivo pitanje. Stanišić je faktički gledano u pravu, Prkić kao političar može ulagati prigovor na rad službi, ali ne može neovlašteno izvoditi radove. No moralno je Stanišićev prigovor upitan jer je njegov šef stranke Željko Kerum nelegalno probio ulaz na zaštićenoj Vili Antičević, da ne spominjemo sve ostalo, pa se po opsegu ti zahvati ne mogu usporediti, kao ni po namjeri. Kerum je za osobnu korist devastirao kulturno dobro, a Prkić je u političkom performansu išao napraviti ono što smatra da je opće dobro, a akciju je snimio jer je mislio da je to dobro za njega kao političara.
Slična stvar s nerazmjerom javnog i privatnog bila je, dok je Marinić bio predsjednik Upravnog vijeća JU PŠ Marjan, kad su izvođeni radovi na sanaciji raspuknutog betonskog platoa Prve vidilice bez odobrenja konzervatora. Nezakonitost radova je prijavio bivši ravnatelj JU Mate Kosović u čije vrijeme je Željku Kerumu na Marjanu bio dopušten promet do Bena kao po autocesti.
Trajni pakt
Ako ljudi kojima je – ili čijoj stranci je – doveden autoritet u pitanje budu jedini kritičari, onda je situacija složenija negoli izgleda. Jer će se njihov glas slabije čuti, dok će oni koji su jučer imali kritičku oštricu pomoću društvenih mreža, sada imati moć. Rečeno je da "moć kvari, a apsolutna moć kvari apsolutno" (Lord Acton). Dakle, nije samo (bes)kompromisnost vezana uz vjerodostojnost. Ako su vlast i aktivisti skupa, tko ostaje kao njihov kontrolor? Doduše, treba se sjetiti da takvi savezi ne moraju značiti trajne paktove o nenapadanju i da su Marinić i Duška Boban (koja je pokrenula prosvjed na Prvoj vodi 2011.), članovi Društva Marjan, izišli iz Upravnog vijeća JU PŠM 2014., u koje ih je postavio Ivo Baldasar, nezadovoljni upravljanjem koje nisu mogli promijeniti.
Pokušaj da se stvori simbioza politike, struke i spomenutih aktivista nije do sada dao briljantan rezultat, ako sudimo po pokušaju izrade plana upravljanja povijesnom jezgrom. Plan je napisala struka na 800 stranica i ocijenjen je kao preopširan i neoperativan, aktivisti su se bunili da ih se udaljilo iz procesa, a političari i struka su njih optuživali da su previše svadljivi prema svima ostalima.
No bilo je situacija kad su u nekim kotarevima aktivisti dobro surađivali s politikom. Dakle, opcije su otvorene. Moguće je da se za pokretanje gradskih projekata, institucija i nagomilanih problema, složen sustav upravljanja pokaže dobrim, uz sudjelovanje različitih partnera i javnosti, a možda sve završi kao veliki promašaj, s grandioznom svađom nakon koje bi došli novi izbori. Ni prvi ni zadnji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....