Vodi se tajni rat između Vućića i Pupovca, a veleposlanica mora po sili dužnosti slušati Vučića. To Pupovac ne mora i ne želi i zato ga Vučko ne voli. Naime, Pupovac ne želi instrumentalizirati hrvatske Srbe za ciljeve Beograda. Sjećamo se kako je to prije završilo. Pupovac je mudar. Srbi dobro žive u Hrvatskoj, ravnopravni su građani, ne treba im Vučko određivati kako će se ponašati, kao što to određuje BiH Srbima i Srbima u Crnoj Gori.
To je jedan od komentara koji se nakon skandala na božićnom domjenku SNV-a u Zagrebu pojavio u srpskim medijima, a moglo bi se reći da dijelom pokazuje stvarno stanje u odnosima između predstavnika Srbije i srpske zajednice u Hrvatskoj.
Ali krenimo redom...
Božićni domjenak u organizaciji Srpskog narodnog vijeća povodom proslave pravoslavnog Božića ima dugogodišnju tradiciju u Hrvatskoj i predstavlja politički događaj par excellence. Sanaderovo pojavljivanje na domjenku i usklik "Hristos se rodi" značilo je početak integracije srpske manjine u politički život Hrvatske. Neki drugi domjenci služili su kao pozornica s koje će se najbolje čuti pritužbe srpske zajednice na odnos prema njoj ili će se po nečijim odsustvom demonstrirati političko neprijateljstvo, poput onog Milanovića i Pupovca.
Posljednji domjenak ostat će upamćen po demonstrativnom napuštanju skupa koji je došao s neočekivane strane, gotovo kao udarac nožem u leđa. Veleposlanica Republike Srbije u Hrvatskoj, Jelena Milić, napustila je domjenak nakon što je uz popratni pljesak pročitano pismo koje su napisali dobitnici nagrade Svetozar Pribićević za unaprjeđenje hrvatsko-srpskih odnosa - književnica Jasminka Petrović i redatelj Radivoje Raša Andrić. Oni su u tom pismu, između ostaloga, zahvalili mladima u Srbiji jer ih "ovih dana uče kako se leti i kako se svijetli".
No, mnogi su mišljenja da osim iskazivanja lojalnosti vladajućem režimu u Srbiji protiv kojeg od pada nadstrešnice na novosadskom kolodvoru traju masovni studentski protesti, gesta veleposlanice Milić predstavlja i znak narušenih odnosa između Vučića i predstavnika hrvatskih Srba Milorada Pupovca. U to je uvjeren i politički analitičar Davor Gjenero.
Stanimirović je poslan
- Postupak Jelene Milić samo je još jedan znak neprijateljstva službenog Beograda prema onom dijelu srpske zajednice u Hrvatskoj, predvođene Miloradom Pupovcem, koji provodi koncept konstitucionalnog patriotizma koji podrazumijeva da manjina čuvajući svoj posebni identitet ujedno gaji i odanost državi čiji su državljani. Očito je radni zadatak politike koja dolazi iz Beograda demontirati Pupovca. Na tome se intenzivno radi. Vojislav Stanimirović koji se ponovo pojavljuje u politici, na njega vrši pritisak. Neko vrijeme je Stanimirović proveo u političkoj mirovini u Vojvodini, ali je ponovo aktiviran i poslan u Vukovar. To je taj krug oko "Zajedničkog vijeća općina" u kojem je i načelnik općine Negoslavci Dušan Jeckov, suprug saborske zastupnice Dragane Jeckov - kaže Gjenero.
Demonstrativno napuštanje božićnog domjenka nije bio prvi znak da nešto ne štima u odnosu srpske veleposlanice i političkih predstavnika hrvatskih Srba.
- Prvi put se to dogodilo u Glini kada je gospođa Milić bojkotirala otvaranje srpskog kulturnog centra čiju je izgradnju financirala hrvatska Vlada. To je zapravo jedna sjajna priča u koju su uključeni mladi i pametni pripadnici srpske nacionalne manjine i taj centar nije zamišljen kao usko nacionalni projekt, već kao mjesto integracije Srba i Hrvata, što očito nije po volji Vučićeva režima. Nažalost, lijep broj hrvatskih kvazidesničara se u tome slaže s Vučićem i upravo zbog njih Pupovčev SDSS više nije u vladajućoj koaliciji - tvrdi Gjenero.
U svakoj državi nastaloj raspadom SFRJ postoji manja ili veća srpska zajednica koju je Beograd pokušao ili pokušava instrumentalizirati za svoje imperijalističke ciljeve. Naš sugovornik to naziva "imperijalizmom sirotinje". Nekada je taj projekt nosio ime Velike Srbije, a danas se pod Vučićem zove "srpski svet".
- To je na djelu u Bosni i Hercegovini gdje je glavni destruktivni akter Milorad Dodik, u Crnoj Gori su to Andrija Mandić i Milan Knežević, na Kosovu je to Srpska lista. U Hrvatskoj se također želi progurati koncept "srpskog sveta". Treba znati da se pravoslavni Božić nije slavio samo u Westinu u Zagrebu gdje će ostati upamćen po veleposlaničinom demonstrativnom odlasku, nego i u Vukovaru.
Tamo je bio srpski ministar za dijasporu Đorđe Milićević u društvu aktera iz srpske zajednice u Hrvatskoj koji su na fonu "srpskog sveta". Tu je bila i zastupnica Dragana Jeckov, koja je corpus separatum unutar SDSS-a, naslijeđen od Stanimirovićeve ekipe s kojom se Pupovac cijelo vrijeme borio unutar SDSS-a. No, Srbija u Podunavlju, tj. u Vukovaru ima svoj generalni konzulat preko kojeg uspješno ostvaruje utjecaj na lokalne Srbe - veli Gjenero.
To je politika...
Na naše pitanje kako se u tu priču uklapaju prethodni Pupovčevi odlasci u Beograd i prisustvovanje brojnim spornim manifestacijama kojima su prisustvovali i notorni Milorad Dodik i Andrija Mandić, Gjenero odgovara pronalazeći opravdanje i razumijevanje za Pupovca.
- Politika se uvijek odigrava između sfere moći i sfere zakonitosti. Kao što Plenković igra između frakcija u HDZ-u, tako i Pupovac igra između raznih frakcija unutar svoje stranke. Kada je Pupovac jak, tj. kada je bio u vladajućoj koaliciji, neprijateljska frakcija je bila slaba. Sada to više nije slučaj. Pupovac je bio izrazito blizak s Borisom Tadićem, nije bio antagonistički nastrojen prema Vučiću kada je ovaj tek osvojio vlast i radio je mnoge ustupke i prisustvovao nekim događajima i komemoracijama koji su imali i spornu ikonografiju i sporne govore. Ali kada se Vučić otvoreno neprijateljski počeo ponašati prema Hrvatskoj, Pupovac je prestao dolaziti na te skupove, a ni oni ga više ne pozivaju u Beograd na svesrpske kongrese, nema ga ni u deklaracijama o srpskom jedinstvu - objašnjava Gjenero.
Naš sugovornik smatra kako Srbija, iako daleko slabija nego što je bila 1991. i dalje može naštetiti hrvatskim interesima, a da je najbolja brana toj politici inkluzivna hrvatska politika prema srpskom manjini.
- Naša pozicija je vrlo osjetljiva. Srbiju prije svega zanima Podunavlje, Srbi iz drugih krajeva Hrvatske ih više uopće ne zanimaju, prešutno to smatraju nepovratno izgubljenim prostorima. Ali, Podunavlje u kojem još uvijek mogu ostvarivati određeni utjecaj je sam rub Hrvatske i taj prostor gravitacijski više naginje Vojvodini. Vukovar i Podunavlje su meki truh Hrvatske i nije bilo bolje strategije za jačanje nacionalne sigurnost od njegovanja konstitucionalnog patriotizma kod građana srpske nacionalnosti koji žive tamo. To se moglo činiti tako što se njihove predstavnike drži u vladajućoj koaliciji, što danas više nije slučaj upravo zbog hrvatskih desnih radikala. Znate, demokracija je skupa, ali je to zanemariv trošak u odnosu na ono što bi mogli trošiti na vojnu obranu - zaključuje Gjenero.
Teško je se ne složiti s Gjenerom ako uzmemo u obzir da je Milorad Pupovac čovjek koji od ranih 90-ih djeluje između čekića i nakovnja. U Zagrebu je za vrijeme rata bio proglašavan četnikom, a u Kninu i Beogradu ustašom.
Pokušaji mirotvorstva i medijacije između zaraćenih strana nisu urodili plodom. Ipak, mukotrpnim i strpljivim političkim radom, na koji je legitimno imati pritužbe, uspio je reintegrirati u politički život Hrvatske one Srbe koji se nisu nalazili na okupiranom teritoriju, kao i onih nesretnih povratnika koji su se vratili na svoja ognjišta nakon Oluje.
To svakako nije politika koju je 90-ih godina odobravao Aleksandar Vučić koji je tada bio pripadnik velikosrpske Šešeljeve radikalne stranke, a nije ni danas kada čvrstom rukom upravlja Srbijom i kada ima ambiciju biti ne samo predsjednik građana Srbije, već i predsjednik svih Srba u regiji. Zato je Milorad Pupovac, što sigurno nije prošlo neopaženo, na jedno novinarsko pitanje o Vučićevu pokušaju patroniziranja prilikom njegove službene posjete Zagrebu 2019. godine odgovorio:
"Mi se jako trudimo u našoj politici da svih ovih godina budemo svoji. I bit ćemo i ubuduće svoji, neovisno o tome tko kakve namjere imao prema nama. To za nas može biti samo dodatan motiv da radimo u skladu sa svojom pameću i svojim odlukama."
Počela je razumno, a onda...
Koja je točno u svemu nabrojanome uloga Jelene Milić, nekadašnje prvakinje nevladinog sektora u Srbiji i oštra kritičarka Vučićeve vlasti prometnula se u zagovaratelja i službenika Vučićeve vlasti, teško je utvrditi. Prije njezina dolaska u Zagreb, uloga srpskog veleposlanika pored razvijanja bilateralnih odnosa između dvije države, bila je sadržana i u tijesnoj suradnji sa srpskom zajednicom u Hrvatskoj.
Naši sugovornici navode kako se formirala u krugu oko Sonje Biserko, osnivačice i predsjednice Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji. Osnovala je 2007. godine Centar za euroatlantske studije (CEAS) čija je glavna agenda bila zagovaranje približavanja Srbije NATO savezu te kritika ruskog utjecaja u Srbiji. Zbog toga je često bila na meti prijetnji smrću te ju je i čuvala policija.
Za vrijeme intenzivnih pregovora o promjeni granice između Srbije i Kosova u režiji prve Trumpove administracije, počelo je njezino približavanje Vučiću što je okrunjeno njezinim imenovanjem za srpskog veleposlanika u Zagrebu.
Otkako je 2022. godine postala veleposlanica Republike Srbije u Hrvatskoj, kritike na račun Jelene Milić češće su dolazile iz Srbije. Tamošnji opozicijski nastrojeni mediji kritizirali su je zbog odlaska na promociju knjige bivšeg ministra Mate Granića "Diplomatska oluja" te zbog posjeta sisačkom biskupu Vladi Košiću, čovjeku krajnje neugodnih političkih stavova. Zamjerali su joj i stjecanje diplome neposredno prije preuzimanja diplomatske dužnosti.
Posljednja gesta u srpskim medijima tumači se kao nediplomatski i dvostruko skandalozni čin: iskazivanja lojalnosti Vučićevoj stranci umjesto državi te otvoreno ponižavanje srpske zajednice u Hrvatskoj. Razvitak događaja u budućnosti pokazat će hoće li odnosi između vodstva hrvatskih Srba i predstavnice Republike Srbije u Zagrebu nakon incidenta na domjenku biti sanirani ili će zahlađenje trajati do kraja veleposlaničkog mandata. No, to neće ovisiti o njenoj, već o volji njenog predsjednika.
Komentari
0