biser dalmacije

Poljakinja sunarodnjacima poklonila jedinstvenu turističku turu: Prava sam makarska nevista

 Matko Begovic

Agata Ravlić, Poljakinja i makarska nevjesta, magistra politologije i zaljubljenica u hrvatsku povijest i uopće sve ljepote Lijepe naše, u gradu pod Biokovom živi već dva desetljeća i sve svoje ljubavi odlučila je spojiti u jedno: pričanje priča svojim sunarodnjacima o najljepšem gradu na Jadranu i svojoj, kako to sama veli, drugoj domovini.

Pričanje priča u turizmu, "storytelling", Agata radi strastveno, afektivno, studiozno i na najbolji mogući način - kostimirano. Prvoj kostimiranoj šetnji, promotivnom poklonu svojim Poljacima, nazočili smo i sami i uvjerili se da se radi o vrijednom kulturno-turističkom proizvodu. Agata je goste provela gradom odjevena u makarsku narodnu nošnju, a posudila je lik Mande koja je pričala manje poznate priče o gradu pod Biokovom. Kad kažemo da se njezin projekt zove "Otkrij neotkrivenu Makarsku", bit će vam sve jasno...

{embed_photo}1471714{/embed_photo}

Mlikarica i Rimljanka

- Magistrirala sam politologiju, ali obožavam povijest i umjetnost, i naravno, Hrvatsku. Uvijek sam htjela nešto napraviti za Makarsku, ali nekako nisam imala vremena. Pošto sam vodič i za pet drugih županija osim naše, dakle za cijelu Dalmaciju i Zagreb te Zagrebačku županiju, obično sam vodila ture po Splitu, Trogiru ili Dubrovniku.

Sada me nekako vrijeme pritislo i jako sam zadovoljna da sam svu moju ljubav i sve naučeno uspjela pretočiti u ovaj projekt i da sam nešto učinila za svoj grad. Ideja projekta je napraviti novi kulturno-turistički proizvod koji će privući goste; oni koji su prvi put u Makarskoj da nešto nauče, a oni koji su bili više puta da znaju kako ne znaju sve - entuzijastično će Agata alias Mande, dodajući kako nije Mande jedini lik.

Za ispričati priče o tajnama podbiokovskog sela tu je Mande mlikarica, a kad se završi Arheološki park na Svetom Petru, uskočit će u lik Rimljanke koja bi evocirala godine iz vremena ranog kršćanstva, iz vremena cara Justinijana, prve katedre... To je samo početak kreativne magistre politologije koja vrijeme zimi krati šetnjama i posuđivanjem knjiga iz Gradske knjižnice.

- Ima dosta ideja, treba se malo zadubiti, popričati, nije to klasično vođenje u kojem im govorim godine i nabrajam informacije. Trudim se povezati priče, stvoriti autentičnu priču i ispričati je - kaže Agata koja je zahvalna Gradskoj knjižnici Makarska što joj uvijek dopuste da produlji knjige jer joj je 20 dana malo za iščitavanje i prijevod.

Marino Srzić je, kaže, prava riznica, od velike su pomoći Makarsko primorje te knjige Petra Kaera, a spomenut će i Marinka Tomasovića, ravnatelja Gradskog muzeja.

- Gostima ispričam, na primjer, kako je 2006. godine obilježeno 100 godina turizma, no da je turizam počeo puno prije s konakom u Franjevačkom samostanu još u 16. stoljeću. Prvi turisti bili su tako putujući Turci. Kad govorim o torti makarani kao zaštićenom kulturnom dobru, onda ispričam priču o saksonskom kralju i kako je on nadjenuo ime torti. Jer, Makarani ga tada nisu mogli odvesti na Skywalk i time ga počastiti, nego su ga počastili tortom.

No kad ih je pitao kako se torta zove, svi su se u čudu pogledali. Onda ja kažem gostima da nisu bili u Makarskoj ako nisu probali tortu makaranu. Sve te priče njima su simpatične i prihvatljivije od klasičnih tura. Muzej školjaka im zna biti odbojan samo zato jer je muzej, ali kad ispričam priču o fra Juri Radiću i dopisivanju s Poljskom zbog nekih primjeraka školjki, onda ih zaintrigiram, pa pitaju gdje je taj muzej - tumači Agata, koja je u četvrtak imala prvu takvu turu. Već dan poslije, eto i druge...

{embed_photo}1471716{/embed_photo}

Čeka licencu

Naglasit će da još uvijek nije licencirani storytelling vodič jer u studenome završava tečaj, prolongiran zbog korone, no uskoro će biti. Kao vodička radi već 20 godina.

- Došla sam u Hrvatsku, zaljubila se u Hrvatsku i Hrvata, on se zaljubio u mene i eto me, tu sam - sretno će naša sugovornica koja je obitelji zahvalna na podršci.

- Mogu se ove ture voditi i na hrvatskom jeziku, recimo za Dan grada da prošetam u narodnoj nošnji koju je osmislila dizajnerica i tajnica FA Tempet Jadranka Beba Gaće. Netko može reći kako strankinja može Makaranima govoriti o Makarskoj. Dapače, ja se ne pravim pametna, ali na svoj način želim pričati o svojoj drugoj domovini. Jer nakon 20 godina ja se nikako više ne smatram strankinjom, ja sam makarska nevista! Živimo u participativnom turizmu, ideja jest moja, ali projekt je zajednički - kazuje Agata.

Što Poljaci, najbrojniji turisti u Makarskoj, a i na većini Rivijere, kažu o uvažavanju te činjenice? Ima li dovoljno prijevoda na poljski, misli li se na Poljake kad se rade kulturni i zabavni sadržaji, obraća li se Makarska s dovoljno svijesti da su već godinama "number one"?

- Istina je da je malo materijala na poljskom jeziku, malo restorana nudi meni na poljskom, a oni bi ipak htjeli malo više - priznaje naša sugovornica, koju smo priupitali da kao netko dovoljno naš da vidi stvari iznutra, no i s drugom percepcijom, prokomentira naš turizam. Jesmo li bezvoljni, bezidejni, inertni i uvjereni da smo bogomdani, pa se ne trudimo oko novih turističkih vrijednosti?

- Reći ću samo da gosti traže ipak nešto više, vidim to po poljskim forumima. Kažu kako u Makarskoj nema ništa za vidjeti i da je to destinacija u kojoj se nema što raditi. Ja sam uvjerena da imamo toliko toga, ali moramo se potruditi ispričati im - poručuje Agata.

{infobox-gray_full}194864{/infobox-gray_full}

{embed_photo}1471720{/embed_photo}

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. studeni 2026 19:53