Jednom kad starta porez na nekretnine svaki vlasnik dobiva doživotnu obvezu plaćanja tog nameta koji će nadživjeti i vlasnika jer prelazi na njegove nasljednike. Neće vas od poreza na nekretnine spasiti osnivanje neke egzotične sekte i prijavljivanje te vjerske organizacije u kući ili stanu.
Nema spasa od prepisivanja stana na dijete niti od razvoda i podjele dvaju stanova između supružnika. Jer, doći će vrijeme kada će svaki stan biti oporeziv bez obzira na to tko mu je vlasnik, a jedino se može smanjiti porezna obveza time što stan koji sada zjapi prazan ubuduće dobije nekog stanara.
Plaćat će ga i inozemni vlasnici, obračunavat će se i na nekretnine koje su stare stoljećima, pa i u slučajevima kada je vlasnik nekretnine nepoznat. Porezom na nekretnine čiji je start bio predviđen za početak 2018. pa je odgođen, a sada se opet nadvija nad vlasnike oko 600 tisuća praznih stanova u prvoj fazi, a potom na sve nekretnine, njih oko 2,3 milijuna, bilo je predviđeno da maloljetno dijete na kojem se vodi neka nekretnina jest porezni obveznik kojem će se iz OIB-a utvrditi tko su roditelji i njima će se, kao zakonskim zastupnicima, uručiti porezno rješenje.
Za nekretnine kojima je vlasnik nepoznat bilo je predviđeno dobivanje zastupnika po službenoj dužnosti, a nekretnina će onda gomilati neplaćeni porez. Sve dok se ne pojavi vlasnik ili porez ne "pojede" vrijednost nekretnine, pa će onda prijeći u ruke vjerovnika, općine ili grada kojima pripada prihod od poreza na kuće za odmor koji će se transformirati, kako najavljuju iz Vlade, u porez na nekretnine.
Tko ima, imat će i više!
Bude li ta pretvorba nalikovala na odgođeni zakon o lokalnim porezima onda će i vjerske organizacije morati plaćati porez na nekretnine, kojeg će biti oslobođeni samo dijelovi sakralnih objekata u kojima se odvijaju vjerski obredi. To znači da porezno oslobođenje ima crkva, ali ne i župni dvor, samostan ili poslovni prostori. U vremenima kada je prije šest, sedam godina bio aktualan porez na nekretnine, dovitljiviji su se bili dosjetili da će izbjeći porez tako da osnuju neku sektu ili vjersku organizaciju u stanu, ali sve da im ta ideja i prođe, upitno je koliki će im se dio stana priznati za obavljanje vjerskih obreda, malo će to teže izvesti za kuhinju, spavaće sobe ili kupatila...
Oni koji su nakupovali nekretnina pa imaju pet, deset ili više stanova znat će kako smanjiti tu obvezu i koliko njih im se u konačnici isplati prebaciti na tvrtku i uz pomoć legalne matematike smanjiti jednu obvezu uz pomoć drugih poreza, a oni koji nemaju ni toliko stanova niti su dobro potkoženi neće uspjeti pobjeći novom porezu. U Hrvatskoj 91 posto stanovništva ima svoje stanove i jasno je da mnogi nemaju neke velike prihode i da je, kako se čini, došlo vrijeme da neki od njih prodaju svoje stanove kako bi ih kupili oni kojima novac nikad nije bio problem.
Istina, nitko ih ne tjera na prodaju stanova ako imaju novca za plaćanje poreza na nekretnine, koji im se smiješi u bliskoj budućnosti. Vlasnika novijeg stana od 90 metara četvornih u Splitu koji je prazan ta nekretnina mogla bi u prvoj fazi kada se bude oporezivala kao kuća za odmor koštati 179 eura, a potom bi ga mogla, prema odredbama zakona koji je odgođen, koštati 413 eura ako je stan prazan, a 132 eura ako se u njemu stalno živi.
Trošite, nemojte štedjeti?!
Godinama država podupire kupnju stanova povoljnijim financiranjem stambenog zaduživanja u bankama koji podižu potražnju za stanovima i cijene stanova, no o tome nitko ne govori. Umjesto da država krene sasvim drugim smjerom kada joj je politika da se ljudi ne fokusiraju na vlasništvo nekretnina i da mogu lakše doći do krova nad glavom, pa se okrene modelu izgradnje stanova za dugoročno iznajmljivanje, poticanju stambenih zadruga i slično, ona se dosjetila da joj nedostaje jedan dragulj u kruni poreza.
Prema podacima Eurostata za 2022. godinu u cijeloj je Europskoj uniji od imovinskih poreza prikupljeno 2,1 posto BDP-a. Hrvatska drži 15. mjesto s udjelom imovinskih poreza u BDP-u od 0,9 posto i prikupljenih 636 milijuna eura. Manji udjel ima 12 zemalja, a među njima je Slovenija, Austrija, Bugarska, Rumunjska, Slovačka... Najmanji udjel u BDP-u od imovinskih poreza od 0,3 posto imaju Litva, Češka i Estonija. Francuska ima najveći udjel u BDP-u od poreza na imovinu u koje Eurostat računa, ponavljajuće poreze koji se obično plaćaju godišnje i povezani su s nekom mjerom vrijednosti imovine, poreze na kapital, nasljedstva, darovanja, kupnju i prodaju...
Štednja u nekretninama jedan je oblik specifičan za Hrvatsku čiji su građani tijekom proteklih desetljeća više puta doživljavali da im inflacija jede plaće prije nego što ih potroše, da im se zaledi sva štednja u bankama preko noći i da do svog novca ne mogu doći... Država se odlučila da će takve štediše, jednako kao i one špekulante koji su se obogatili na nekretninama, obradovati porezom na sve nekretnine, koji planira udarati na vrijednost imovine. Državu ne zanima nijedan drugi oblik imovine, ulaganja u zlatne poluge, dijamante, krzno, skupocjene satove...
A i zašto bi? Država voli kada se troši jer onda može naplatiti PDV koji pripada samo središnjem proračunu. Moglo bi se reći da država u onoj basni o cvrčku i mravu, navija za cvrčka. Pjevajte cijele godine, a kad zahladi skapajte.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....