ISPOD RENDIĆEVA KAMPANELA

Posjetili smo dvore Kerumova zeta, luksuzna kamena vila okružena je s 3000 kvadrata zemljišta: ‘Svi su oduševljeni mirom i prirodom‘

'Vila Luka', kuća za odmor u vlasništvu Petroslava Sapunara, ime je dobila po Sapounarovu djedu koji je prije 110 godina s bratom izgradio obiteljski dom na toj lokaciji
 Tom Dubravec/Cropix

Naselje je to koje izumire u svakom pogledu, iako su na jesenskom popisu imali tri stanovnika više nego prije 10 godina, ukupno čak 124 duše službeno žive u Ložišću, malom bračkom mistu na zapadnoj strani otoka.

Mještani ističu kako je čak 11 nacija na popisu ljudi koji imaju nekretnine, redom bračkim kamenom obložene, u mjestu koje je diljem svijeta poznato po slici veličanstvenog, raskošnog zvonika autora Ivana Rendića iz druge polovice 19. stoljeća koji je nadaleko postao vidljiv i kroz crno-bijelu špicu Smojine i Marušićeve televizijske serije "Naše Malo misto".

Mjesto koje se na škoju može pohvaliti kako prvi imaju i most i semafor i cestovni tunel...

Među Ložišćane se na svoju obnovljenu djedovinu vratio i Petroslav Sapunar, nekada poznati košarkaš, uspješan poduzetnik, profesor proizvodno-tehničkog obrazovanja koji je učenicima predavao fiziku, te čovjek koji je punih 12 godina predsjedavao Skupštinom Splitsko-dalmatinske županije, kao član Hrvatske građanske stranke, čiji je čelnik bivši splitski gradonačelnik Željko Kerum. I nije to jedina veza spomenutog dvojca, jer se Sapunar, kao što je široj javnosti poznato, Kerumov zet, suprug njegove sestre Mare.

image
Dugogodišnji predsjednik Skupštine Splitsko-dalmatinske županije Petroslav Sapunar u svom masliniku
Tom Dubravec/Cropix

Što to nude Ložišća koja su već na prvi pogled mjesto suprotnosti – s jedne strane nove vile, velebna imanja s bazenima (sedam ih je već u selu), a s druge strane, dalmatinske kamene kuće koje se raspadaju od nebrige. Zapuštenih okućnica, obraslih dvora, razbijenih drvenih škura i unutrašnjosti kojima sada caruje zelenilo.

Progutala su stabla i korov nekadašnje domove Ložišćana koji su još prije gotovo stoljeća i pol počeli odlaziti trbuhom za kruhom preko Atlantika, raditi, zarađivati i prehranjivati familije koje su ostale na škoju.

- I to van je srića, šta ima puno vlasnika na svakoj toj kući, parceli... Da nije tako, da su riješeni imovinsko-pravni odnosi, sve bi nan kuće stranci pokupovali – ulogu vodiča u prekrasnom mjestu gdje se "tišina čuje" preuzeo je Nikola Sapunar, vitalni 70-godišnjak koji je privređivao u Splitu, pa u tvornici u Dugom Ratu, gdje je dosta Bračana radilo i živjelo.

image
Nikola Sapunar
Tom Dubravec/Cropix

Kao udovac vratio se na rodni škoj, ima i novu životnu partnericu, prije je dosta radio kao pitur, no sada je u pravoj mirovini. Uživa! Aktivan je na moru u ribarenju, u maslinicima, kao i u polju s pčelama i medom, prisutan je i na svim društvenim događanjima i u Ložišću, i na otoku.

- S prijateljen Stipon Domićen često zabavljamo družinu, pivamo i sviramo harmoniku, duet smo koji daje ritam i na vinčanjima, krštenjima, veseljima, ali i na rastavama – smije se Nikola, kazujući nam kako je i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović bila oduševljena njegovim domaćim, bračkim medom...

- Sad više nema u našoj crkvi ni krštenja ni vinčanja. Samo sprovodi. Nemamo ni mjesni odbor, ali kroz udrugu organiziramo druženja na balote, karneval, plesnjake, Dane kampanela... Mi spadamo pod Općinu Milna, ali Petar (Petroslav Sapunar, op.a.) nan je pomoga da imamo i butigu.

Nagovorija je Dugopoljca Doždora da je otvori pa bar imamo to, kad već ni kafić nemamo u mistu. A prije smo imali dvi butige, pa i pogon tvornice "Jugoplastika". Sad srićon sve više ljudi obnavlja maslinike, evo odvest ću vas do moga prezimenjaka, baš je gori na zemlji – vodi nas Nikola "vanka mista" gdje bivši prvi čovjek regionalnog parlamenta, umjesto "dirigiranja" Skupštinom i vijećnicima, sada uređuje masline.

- Preko 300 stabala imam, ali pogledajte ovu lipotu, vukla me didovina, i od 2014. godine sam ulagao u svoju Malu bondu, idemo dolje da vidite to moje bogastvo – poziva nas Sapunar, čovjek koji je nakon sportskog života i poslovnog svijeta u tvrtkama "Diokom novi", "Kerum" i drugima, uz političku scenu Splitsko-dalmatinske županije, sada zamijenio radom na zemlji, ulaganjem u kuću svojih predaka.

- Ma Sapunar van i kupus sadi. Baš je dobar zemljoradnik, radišan, smiren, jedino se ljuti i nervira kad izgubi na balote – "picikaje" svog susjeda i prijatelja Nikola, donoseći i akumulator koji je "iscurio" na prezimenjakovu automobilu, pa ga je Petroslav brzo zamijenio, osposobio vozilo i odveo nas pokazati svoje dvore.

image
Tom Dubravec/Cropix

Zašto se vratio na didovinu?

- Htjeli smo sačuvati, obnoviti staru očevu kuću. Kao dijete sam s mamom Smiljanom, inače Solinjankom, i ocem Lukom, Ložišćaninom, živio ovdje, do svoje sedme godine života. Onda smo se preselili u Solin, upali u neki drugi ritam, no pala je odluka kako ćemo vratiti stari sjaj didovoj kući.

Zavolili su to i supruga mi Mara, te sinovi Igor i Goran, pa sam počeo "čistiti" papire, vlasništvo nad zemljom. To je najveći problem, ti imovinsko-pravni odnosi – zbori naš domaćin, pokazujući veliki kompleks na preko 3000 kvadrata, na kaskadnom zemljištu.

Tu je bila kuća izgrađena 1912. godine, njegov djed s bratom je podigao obiteljski objekt, a Petroslav Sapunar je sada obnovio u raskošnu dvokatnicu. Kao mjesto druženja njegove obitelji, ali ljeti i turistički kompleks.

Kapacitet smještaja je za 16 osoba, no do sada su imali do 12 gostiju, uglavnom Skandinavce, pa i Amerikance... Vole gosti, kao i domaći, većinom iz IT-industrije koji dolaze na Brač na team-building, uživati u blagodatima "Vile Luka". A tko ne bi kada iz postelje vidiš Rendićev kampanel?

- Tehničke sam struke, pa je većina ovog ovdje moju ruku djelo. Srećom po mene, ovaj dio Ložišća, imena Mala bonda, je na sjevernoj strani, više u hladu, pa nisu baš gradili kuće onako ugusto, jednu do druge.

Ostalo je meni više zemlje za uređivanje. Sve zidove i ograde kamene sam radio sam, "ušminkao" stare kamenice, posložio kamene stolove i klupe, evo ima ovdje i bronzin za na oganj, nekadašnje predmete iz stare kuće, ali i dodani prostor za kamin i kuhinju. Za druženje ekipe! - zbori nam 62-godišnjak, koji je trenutno uposlen u sinovoj firmi, županijski je vijećnik i dalje, a budući da nije predsjedavajući, ima manje obveza nego prije, pa svaki slobodan trenutak provodi u Ložišćima.

image
Prizor kao s televizijske špice Smojinog i Marušićeva 'Našeg Malog mista', samo u bojama kasne zime...
Tom Dubravec/Cropix

U fazama je "šminkao" posjed, a 2016. godine je završen i prvi apartman u kući. Uglavnom su "Vilu Luku" za odmor birali stranci, tek će 2021. godina biti zapamćena po dolascima domaćih gostiju. Zahvaljujući pandemiji...

- Cijeli kompleks smo prilagodili i djeci, imamo igralište za najmlađe, pa očekivano i mini-košarkaški teren. Ipak smo mi obitelj košarkaša! - vodi nas u razgledavanje dvometraš Sapunar, pokazujući i teren za "na male branke", za balote, ljuljačke, dio za odmaranje i izležavanje, ležaljke uz bazen, pa kaskadne vrtove u kojima caruju – agrumi!

- Ima tu svega od limuna, naranči, ali i stabala breskvi, šljiva, kruške, višnje, pa rogača, svih začinskih bilja... i bračke česmine...

Sa strane je još jedna kućica, ona za familiju, budući da i Petroslavovi sinovi sa svojim obiteljima obožavaju Malu bondu i kuću koja je dobila ime po didu Luki. Koja je postala drugi dom čovjeku koji je više od desetljeća predsjedavao regionalnim parlamentom, a sada ulaže u obnovu malih Ložišća, njegove Male bonde gdje je sada više stanovnika, skoro 80 posto svih Ložišćana, na toj strani.

I među njima dosta poznatih i poduzetnika koji žele vratiti stari sjaj otočkom biseru, pa makar samo tijekom ljetne sezone. Gdje sve više stranaca i doseljenika traže mir, tišinu i domaću spizu...

Kroničarka malog mista: Imamo i bebu, dvoje dice u vrtiću, četrnajst školaraca...

Ložišća su prije 100 godina imala više od 2000 stanovnika, ali iseljavanje tadašnjih stanovnika, uglavnom u Čile, rasulo je obitelji, opustjelo je selo u kojem se sada uglavnom vraćaju umirovljenici. Među njima i Helena Valerijev, po ocu iz Donjeg Humca, koji je došao "na ženino" u nedaleka Ložišća. Vitalna 76-godišnjakinja je radni vijek provela u dugoratskoj tvornici, vratila se sa suprugom na rodni škoj, sada je udovica, ali ne želi sa svog otoka. Izuzetno je aktivna i na društvenim mrežama, tako komunicira s unucima, ali prava je kroničarka mjesta.
- Od 2015. godine vodim evidenciju mišćana, lani nas je bilo 121, a ove godine 124. Doseljavaju se stranci, imamo i dice. Evo, imamo jednu bebu niti godinu dana staru, pa dvoje dice u vrtiću, a po sedan u osnovnoj i srednjoj školi, četvero mišćana je u staračkon domu u Supetru, ima ih i u ostalim domovima, pa imamo troje pomoraca, a i sedan onih koji su u Ložišća koji tu žive pola godine, a pola na kopnu, lani je umrlo četvero ljudi - niže brojke Helena iz svojevrsne kronike malog mista, poput Pošćera Bombište, kazujući kako imaju Mađare, Slovence, Slovake, Britance, Ruse...
Brine se ona sa sestrom Borkom i za crkvu, pripremaju je za sprovode i mise koje predvodi don Tonči Kusanović, jer vjenčanja i krštenja u Ložišćima baš i nema.
A Helena je sa svojim prijateljicama, sedam ih je u družini, pokretačica svih događanja, njeguju tradicijske običaje, pomažu potrebitima, organiziraju sve potrebno za očuvati život u njihovom selu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. studeni 2026 07:55