"U početku je bilo sve krasno i divno, i nije bilo nikakvih naznaka da je čovjek u kojeg sam se zaljubila i za kojeg sam se željela udati, psihopat. Nisam vidjela nikakve nakane, niti sam primijetila ikakvu psihopatsku vrstu ponašanja. Sve je funkcioniralo odlično prvih dvije godine naše veze, on je živio na drugom kraju Hrvatske i ponekad smo se viđali svakog tjedna, nekad svako dva... Putovali smo zajedno, bilo nam je predivno tad. Ni u jednom trenutku mi se nije upalila ‘lampica‘", započinje nam svoju priču izvor.
Snovi o skladnoj obitelji i mirnom obiteljskom životu, iščeznuli su prve noći. Zamijenile su ih noćne more onog trenutka kad je prešla preko praga onog za što je mislila da će joj biti topao dom.
"Kad me već zaručio, budući da imam dijete koje je prihvatio, dogovor je bio da se preselimo kod njega. On je iznimno poštovan čovjek na vrlo visokoj poziciji u svojoj županiji pa mi je preko svojih poznanstava lako riješio posao u državnoj bolnici", prisjeća se žrtva psihičkog i fizičkog nasilja.
"Moje je dijete još uvijek pohađalo osnovnu školu, i odlučila sam da ostane u Splitu barem dok ne završi polugodište, a kasnije da se i ona preseli kod nas. I taj je dio prošao vrlo glatko, jer i njegova je majka radila u obrazovnom sustavu. Već prvu noć po preseljenju, dobila sam batine, iz čista mira. Sutradan mi je tvrdio kako se ničeg ne sjeća i dan se nastavio normalno, ali duboko u sebi sam imala loš osjećaj."
S novim su mjestom stanovanja došli i novi ljudi - nedovoljno poznati da bi joj vjerovali, dovoljno povezani s partnerom da im se ne bi povjerila.
"Nisam se mogla nikome povjeriti jer posao koji sam dobila, dobila sam preko njega i tamo su ga svi poznavali. S druge strane, ni majci nisam mogla ništa reći, jer sam osjećala sram, nisam je željela razočarati. Bojala sam se osude od okoline jer sam već samohrana majka, i tek što sam došla, sad da se vratim, osjećala sam veliki teret."
"Psihopat želi potpunu dominaciju, moć, želi vladati. Iz tog razloga često ih viđamo na rukovodećim pozicijama, dosta ih je u politici, medicini (jer drugi životno ovise o njima), sudstvu i poduzetništvu. I bilo da se s psihopatom susrećemo na poslu ili u vlastitoj kući jedno je uvijek sigurno: ono što oni žele od nas su podanost, poslušnost i mogućnost kontroliranja.
"Pokušao je kontrolirati sve, odjednom je krenulo - od toga što sam odijevala pa sve do boje kose. Družiti sam se mogla jedino s njim i njegovim prijateljima. Jednom mjesečno sam dobivala batine, ali na tako perfidan način. Pomno je planirao udarce te me je tukao tako da mi ne ostanu modrice - primjerice, okrenuo bi mi lice prema zidu, a tukao bi me po glavi. Sutra bi mi rekao da se ne sjeća ničega, da se to nije dogodilo, uvjeravao me da sam luda i da će me, ako ovo nastavim pričati, potjerati iz kuće.
Psihopate odlikuje izuzetan šarm, karizmatični su i naizgled društveni, no prava je istina da su odsječeni od kajanja i griže savjesti, spremni na sve kako bi ostvarili svoj cilj te često ljude gledaju kao alat kojim će se poslužiti, a ako od čovjeka nemaju koristi, oni će ga u najboljem slučaju odbaciti, u najgorem - uništiti. Žrtva koja nam se otvorila i ispričala ovu ispovijest, to je osjetila na svojoj koži.
"Najgore mi je bilo što je moje dijete gledalo scenu, kad me bacio na pod i gdje mi je prstima na vratu zaustavio disanje, gdje sam, nakon što sam se uspjela izboriti, i ja reagirala borilački prema njemu. Nakon toga, uskoro sam spremila svoje stvari i otišla. Još neko kratko vrijeme sam živjela u gradu gdje sam i radila i kad sam uspjela vratiti se na stari posao, vratila sam se kući. Oprostila sam njemu i više se nikad nismo čuli, nije me nikad ni nazvao. Ali ne mogu oprostiti sebi što sam i svom djetetu priuštila sve ovo, misleći da ću nam priuštiti predivan obiteljski život", završava nam svoju ispovijest žena (podaci poznati redakciji, op. a.), žrtva psihopata.
Naizgled šarmantan, odmjeren, obrazovan i dobronamjeran - psihopat je vuk u janjećoj koži. Godinama možemo biti obmanjivani i kontrolirani od strane psihopata, a da ni ne naslutimo o tome što se zapravo događa. Ako pred nama skinu masku i na koži spoznamo njihovu tamnu stranu, vrlo teško ćemo drugima razbiti idealnu sliku koju su o sebi u društvu godinama gradili.
Psihologinja i geštalt psihoterapeutkinja Ana Miletić otkriva kako prepoznati psihopata na vrijeme...
Budući da psihopati znaju biti iznimno ostvareni ljudi te jako manipulativni, koje su naznake da možda ipak imamo posla s psihopatom?
- Psihopati mogu biti prividno funkcionalni i češće ih nalazimo na pozicijama moći. Dominacija i ostvarenje njihovih ciljeva bez obzira na posljedice su im glavni motivatori. Visoka ambicija i spremnost na manipulaciju i laži da bi ju ostvarili im je zajedničko s narcisima, ali je glavna razlika što se narcis hrani divljenjem i statusom, a psihopat dominacijom. Prepoznat ćemo ih po tome što ne biraju sredstva da bi ostvarili svoj cilj, ljude oko sebe iskorištavaju, ne pokazuju kajanje za svoje postupke, nisu empatični i ne reagiraju na patnju ljudi oko njih. Iako mogu biti šarmantni i manipulativni, osjetit ćemo njihovu hladnoću i nedostatak istinskog emotivnog povezivanja.
Postoje psihopati i sociopati, kako ih možemo razlikovati?
- Najjednostavnije objašnjenje razlike između psihopata i sociopata je da se psihopati rađaju, a sociopati nastaju. Sociopati najčešće odrastaju u okolini koja je vrlo nasilna i traumatizirajuća. Karakterizira ih impulzivnost, manjak brige za posljedice, agresivni ispadi i često kršenje zakona. Mogu formirati emotivne veze, ali su one često vrlo turbulentne i generalno imaju vrlo nesređen život. Psihopati s druge strane su puno proračunatiji, nemaju sposobnost empatije niti se mogu emotivno povezati s drugim ljudima, mogu imati privid normalnog života, ali su te veze površne i oni ih iskorištavaju, nemaju kajanja za svoje postupke i hrane se dominacijom.
Dok je kod sociopata agresija najčešće reaktivna, kod psihopata je planirana i ciljana. Istraživanja su pokazala da psihopate imaju nerazvijene dijelove mozga koji su zaduženi za strah i reakciju na patnju drugih ljudi te da su te promjene vidljive rano u djetinjstvu. Neki od ranih znakova psihopatije su izostanak empatije, kompulzivno laganje, nepoštivanje pravila, izostanak kajanja za loše postupke, ne reagiranje na kaznu ili posljedice, agresivnost, traženje uzbuđenja, osjećaj superiornosti.
Kako ga prepoznati na radnom mjestu, u obitelji i u ljubavnom odnosu?
- Na radnom mjestu će psihopat vrlo brzo doći na vodeću poziciju i na tom putu će biti spreman “gaziti” preko drugih da bi to ostvario. Istraživanja su pokazala da je psihopata četiri puta više na vodećim pozicijama (3,9 posto) nego u općoj populaciji (0,6-1,2 posto) jer je to mjesto gdje mogu ostvariti svoju potrebu za dominacijom. Proračunati su u ostvarenju svojih ciljeva i interesa, ali to proračunatost neće koristiti za dobrobit tima i organizacije, već će ih iskorištavati. Neće preuzimati odgovornost i bit će spremni lagati, šarmirati, podmetnuti, manipulirati da ju izbjegnu.
Bit će s vama šarmantni dok ste im korisni, a čim niste ili ste prijetnja, poništavat će vas. U privatnim odnosima, psihopate su dominantni i hladni. Kako nemaju razvijenu empatiju i kajanje, često ćemo se u odnosu s njima osjećati iskorišteno. Ako im stanete na put, bit će okrutni i nemilosrdni i neće reagirati na vašu patnju.
Ukoliko od psihopata ne možemo pobjeći (uža obitelj, šef i sl.), kako se ophoditi prema njemu onda kad spoznamo da je osoba psihopatske ličnosti?
- Treba biti oprezan u zaključivanju da je netko psihopat jer nije svako sebično ili agresivno ponašanje znak psihopatije. No ako osoba dulje vrijeme iskazuje sve gore navedene karakteristike (i imate informacija da je takva bila i u djetinjstvu i mladosti), možda imate posla sa psihopatom. U tom slučaju, važno je takozvano radikalno prihvaćanje, što znači mirenje s tim da je ta osoba takva i napuštanje nade da će se ikada promijeniti.
Drugi korak je preživljavanje, što znači razvoj strategija za preživljavanje u odnosu sa psihopatom. Korisno je ograničiti kontakt koliko god je moguće i prebaciti se na digitalnu komunikaciju. U interakciji nastojte ne reagirati emotivno, postaviti čvrste granice, ne opravdavati se za svoje postupke i ne ulaziti u rasprave. Po potrebi, ići im niz dlaku dok planiramo izlaz, pogotovo ako sumnjate da biste mogli biti u opasnosti osigurati brz i siguran izlaz (dogovoriti s prijateljima, obitelji, sklonište za odlazak na sigurno, pripremiti najbitnije dokumente, ključeve od auta, novac i sakriti ih, nabaviti telefon kojem psihopat nema pristup, prijaviti prijetnje policiji ili nekoj drugoj službi od povjerenja).
Postoji li, kao i za narcisa, ličnost sa psihopatskim crtama osobnosti, a koja nema nužno poremećaj osobnosti?
- Obzirom na ekstremnost simptoma psihopatije i njihove podloge u promjenama u mozgu, u pravilu osoba koja ima psihopatske crte ima i poremećaj ličnosti. Psihopate se mogu razlikovati međusobno po tome koliko mogu kontrolirati svoje impulse i koliko su promišljeni, ali nema razlike u ključnim karakteristikama. Ako osoba ima neke od karakteristika psihopata, ali ne većinu, vjerojatno se radi o narcizmu.
Što nikako ne preporučate u odnosu s psihopatom, što ih može nagnati na neke negativne akcije?
- Kao prvo, važno je ponavljati sebi kako mi nismo odgovorni za njihove reakcije i da ih ne možemo kontrolirati. Psihopat (kao i svaka druga osoba) ponašat će se kako sama odabere. Ipak, važno je pobrinuti se za svoju sigurnost kada sumnjamo da imamo posla sa psihopatom. U odnosu sa psihopatom to znači ne ići mu se suprotstavljati ako nismo sigurni da imamo siguran izlaz iz te situacije i podršku okoline.
Komentari
0