Barem se netko vratio na "staro". Ali, nemojte biti ljubomorni, možda ipak nemate razloga zavidjeti baš svakom povratku na staro.
Naravno, riječ je o Zoranu Milanoviću, predsjedniku Republike.
Najnovija situacija s izborom prve osobe Vrhovnog suda, posljedično i to što očito neće sve proći onako kako je to zamislio bivši šef SDP-a i Vlade, vratila je "onog starog" Milanovića.
Onog koji se, kao nekidan za boravka na Cresu, podjednako žustro okomljuje i na HDZ i na HTV, usput zakači, više kao kolateralne žrtve, i studente stručnih studija kojima se potom ispričao, iskoristivši prigodu da opetovano "oplete" po HDZ-ovom ministru Ivanu Malenici...
Otud valjda i novoskovana narodna izreka-prokletstvo: Dabogda ti se Milanović ispričavao!
Jer, nije se zgoreg prisjetiti kako se u srpnju 2012., tada kao premijer, bio ispričao nastavnicima (za koje je kazao kako "rade najpotcjenjeniji intelektualni rad u zemlji") zbog odluke Vlade da im se smanje plaće, rekavši da Vlada u tom trenutku "nema drugih rješenja", i to zato što su "neki sindikati pretvrdi" ("Slobodna Dalmacija", 20. srpnja 2012).
Ako se sjećate te izjave, onda se vjerojatno sjećate i da su neki nastavnici javno izjavili da ne prihvaćaju ispriku...
Istina, retorička salva na Cresu nije bila i prvi "osebujni" istup Milanovića otkako je, naglašeno pomirljivom i "ispeglanom" retorikom u samoj predsjedničkoj kamanji, došao na Pantovčak.
Ali, ovo je, nema sumnje, definitivni "povratak na tvorničke postavke". A njih se već analiziralo, o njima su i politolozi pisali.
Na primjer, sljedeće:
"Milanovićevu retoriku, umnogome ambivalentnu, ne treba isključivo, a možda ni dominantno ocjenjivati kao nekvalitetnu i banalnu. On zaslužuje i pohvale za neke govore i izjave, političke dijagnoze i terapije. Njegov je politički jezik originalan i snažan, svakako originalniji i snažniji od jezika Jadranke Kosor i posebno Tomislava Karamarka, te rijetko koga ostavlja ravnodušnim. No postavlja se pitanje svrhovitosti – političko komuniciranje McNair definira kao 'svrhovito komuniciranje o politici' – odnosno učinaka umnogome kontroverzne retorike najmoćnijeg političara u svekolikom krizom ugroženoj Hrvatskoj. Posljedice su Milanovićevih istupa, naime, teške.
Učestalo bizarno komuniciranje premijera stvara zbunjenost i nervozu u ionako duboko frustriranoj hrvatskoj javnosti. U nekim elementima Milanovićeve retorike dolazi do narušavanja, pa i pucanja smislene povezanosti između privatnoga i javnoga: šifre međusobnih razumijevanja često ne postižu valjanu rezonanciju što izaziva smetenost i prijepore. Zbog toga se dodatno gubi povjerenje javnosti u vlast općenito i u Milanovića posebno te se sve učestalije dovodi u pitanje i njegova sposobnost da obavlja dužnost premijera. Sve to pridonosi unutarnjoj dezintegraciji društva u okolnostima koje nasušno zahtijevaju integraciju.
Napose zabrinjava što je Milanovićeva retorika mutirala od početka prosinca 2011. od demokratskoga prema ekskluzivnome političkom jeziku. Ona, posebno u posljednjih sedam mjeseci, sve više izražava 'visoku politiku', odnosno uzak 'elitistički' svijet premijera i njegovih suradnika, a sve je nerazumljivija građanima; u njoj slabi korektan, a jača netolerantan odnos prema suparnicima; sve je nekonzistentnija u posredovanju problemskih preferencija. Kako ne ispunjava dobro svoje temeljne funkcije, premijerova retorika postaje sve neuvjerljivija i nevjerodostojnija te tako pridonosi slabljenju veza između građana i države. (...)
Riječju, mnogočime frustrirani premijer svoje frustracije često izražava u retorici. To je razumljivo ljudski, ali nije prihvatljivo politički. Hrvatska je u sve težemu ekonomskom i socijalnom stanju koje zahtijeva hitan i korjenit zaokret, pa ne može više ni tolerirati ni podnositi komunikacijske i druge pogreške najmoćnijeg političara".
Naime, sve unutar znakova navoda napisao je dr. Dražen Lalić, u članku "Retorika premijera Milanovića: od demokratskoga do ekskluzivnog govora", objavljenom u broju 13 "Političkih analiza", iz ožujka 2013.
Iste te godine, Krešimir Macan, stručnjak za odnose s javnošću, u Večernjem listu, o Milanoviću je govorio ovako: "Premijer Milanović pametuje u svojim istupima, govori svisoka i često ga ne mogu svi razumjeti. Često sam sebi skače u usta jer proglasi izvanredno stanje u državi pa ode u mondeno skijalište... Radio je na samopouzdanju pa je postao preagresivan, u Saboru radi 'masakr'"...
Pa sad recite da se obijest, jednako kao i povijest, ne ponavlja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....