Umjetnici često znaju reći da su im njihova djela draga poput rođene djece. Koji put s njima i nisu baš najzadovoljniji, ali svejedno ih vole.
Lako se složiti da je Edo Šegvić vrhunski arhitekt, a znamo i da je multitalentirani umjetnik. I divan čovjek, zaljubljenik u svoj grad. Pa zamislite onda kako se taj čovjek mora osjećati kad vidi u što se pothodnik na usjeku pruge, u splitskoj luci, kojega je baš on stvorio, pretvorio. Vjerojatno kao roditelji djeteta kojemu su dali svu ljubav i pažnju, a ono se pretvorilo u zadnju vucibatinu. I što se može? Sjesti i plakati.
Potpisanu novinarku (a nisam jedina) "izbilo je iz cipela" kad je vidjela fotografije splitskoga pothodnika iz sredine osamdesetih, kad je u to doba taj moderni, minimalistički objekt izgrađen, a potom iste kadrove iz sadašnjih dana.
Poslovnica slovenskog Adria Airwaysa, malo je reći, izgledala je svjetski. A i sve ostalo: čiste linije, minimalizam, decentno... I prohodno!
Metamorfoza je stravična. Šegvić je te fotografije objavio na svom Facebook profilu, a kolega Ivica Profaca poentirao kako prikazuju povijest grada od osamdesetih do današnjih dana.
Edo Šegvić nam govori kako je pothodnik završen 1986. godine. Bio je tek prva faza uređenja Pazara i željezničke stanice, a nakon natkrivanja "ferate". Gradila ga je za "Tržnice Split" pokojna "Tehnogradnja". Pothodnik je bio predviđen kao pješačka veza Pazara i željezničke stanice, koja je također trebala biti - natkrivena. Ah, ti planovi...
Ali to ne znači da se na Šegvićevu pothodniku u ovih četvrt stoljeća nije gradilo. I sve to bespravno, bez plana, nakaradno, pa i - opasno.
- Sve je dodano i nadograđeno bez ijednog pitanja. Prije nekoliko godina smo ja kao autor i moj kolega inženjer, koji je u to vrijeme izradio statički proračun nosivosti stropne ploče, pismeno dostavili prijavu Gradu, investitoru i konzervatorima da nadogradnja kata nije uračunata. I nitko ništa. A statičar se izmučio izračunati stropnu ploču jer zbog male visine nismo mogli staviti stropne armiranobetonske grede. Tako da donji stupovi točkasto drže ploču. A poslije narastao cijeli kat? Srića da je armirani beton pametniji od čovika - rezigniran je arhitekt.
A što mu drugo i preostaje?
- Sav taj nered nastao je zbog privatnog interesa. I parkić do pothodnika sa stablima i šentadama pretvoren je u štekat - komentira dalje.
Pitamo ga dade li se tu uopće što popraviti... Jer stvarno je sramota na što to danas sliči, a baš taj nesretni pothodnik većini je putnika često prvi prizor kad dođu u Splitu i s kolodvora i iz luke.
- Osnovno je pitanje tko je vlasnik tog prostora i objekta. Vjerojatno vlasniku, ne znam je li to Grad ili bivša "Tržnica", ovi kafići plaćaju najamninu. Tu bi se svakako trebali uključiti i konzervatori, jer je taj dio pod zaštitom - smatra Edo Šegvić.
Voljeli bismo da smo optimističniji po pitanju da će se u skorije vrijeme išta tamo promijeniti nabolje. Ali tko zna, možda se i iznenadimo.
U međuvremenu možemo gledati slike bolje prošlosti splitskog pothodnika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....