- Da ću napraviti promjenu, znao sam već neko duže vrijeme. I prije dva velika projekta HRT-a, Eura u Njemačkoj i Olimpijskih igara u Parizu. Nakon ljeta sam razgovarao s nadređenima i dogovorio prelazak u Zabavni program HRT-a. Razloga je više, od profesionalnih i želje da proširim svoje vidike i bavim se različitim temama koje i inače pratim uz sport, npr. film, glazba, društveni događaji, do onih privatnih.
Nisam želio više putovati, uz manje radnih vikenda kako bih više tog vremena proveo sa svojom obitelji - govori Ivan Dorian Molnar (35), koji je nedavno napravio zaokret u TV karijeri te je od urednika u Sportu otišao u Zabavni program.
Postali ste jedan od dnevnih urednika Kod nas doma. Jeste li i prije gledali tu emisiju?
Jesam. Gledam je već duže vrijeme, to je emisija sa zanimljivim gostima iz mnogih društvenih sfera, puna priča koje se ne mogu vidjeti u nekim drugim emisijama. Ima i odlične voditeljice uz koje se gosti osjećaju vrlo ugodno i to se vidi.
Je li uređivanje takve emisije zahtjevno?
Sada kada sam se već okušao u tome, mogu reći da zaista jest. Zabavni program za mene je novi izazov i zbog činjenice koju su mi mnogi i govorili, a koju sada vidim – ovdje se počinje s praznim papirom. Sjedni, razmisli i osmisli. Stvori. Nosim svoje uredničko iskustvo iz sportske redakcije, ali kao što su mi i tamo pomagali dragi kolege, tako to sada čini i sjajna ekipa iz Kod nas doma. Zahvalan sam urednici projekta Elizabeti Biočini, koja me kao i ostatak družine odlično primila, objasnila sve što trebam raditi i to mi je pomoglo da se brzo smjestim i naviknem.
Osim što ste urednik, radite i priloge, javljate se uživo... Što vam je od svega toga najdraže?
Pa sve to mi je zanimljivo, uređivanje je nešto zahtjevnije, veseli me povratak javljanjima i ponekim prilozima, što sam radio i prije dosta godina za emisiju Dobro jutro, Hrvatska.
Imate li i voditeljskih ambicija?
Tek sam došao, vodio sam do sada puno emisija i nakon razdoblja koje je iza mene – posvećujem se radu izvan studija.
Da sad morate odabrati neku osobu s kojom bi napravili intervju tko bi to bio?
Možda Toni Kukoč. Bio sam klinac kad je osvajao naslove s Bullsima, bilo bi ga lijepo ugostiti u emisiji.
Koji vam je trenutak bio najdraži u dosadašnjoj karijeri?
Teško da mogu izdvojiti nešto veće od komentiranja uživo finala košarkaškog turnira na Olimpijskim igrama u Parizu. Sjediti u Bercyju i prenositi što na parketu rade Curry, LeBron, Durant, Wembanyama...i sad me trnci prođu, od atmosfere...svega.
A najteži?
Kad sam morao napustiti Rijeku jer nisam mogao dobiti stalni posao. Mislio sam da neću nikada ostvariti sve ono što sam sanjao. Sad vidim koliko sam bio u krivu. Neka je bilo kako je bilo.
Pamtite li kakav sočni gaf?
Izgovorio sam nekoliko puta krive strijelce, rezultate, a na prošlom Euru umor me svladao pred kraj jedne emisije pa sam na nekoliko sekundi zaboravio tko je igrao u četvrtfinalu protiv Španjolske. Iako je na ekranu ispred mene pisalo – Njemačka. Hvala mom dragom redatelju Zoranu Rogiću koji mi je to odmah šapnuo u uho.
Nedostaje li vam sportska redakcija?
Vidim se s dragim kolegama na kavi, dogovaramo i razne suradnje, ali posao kao takav mi ne nedostaje. Proveo sam predivnih šest godina ondje, ostvario više nego što sam ikad mogao sanjati i tu ne pretjerujem. Zahvalan sam svima na prilici koju sam dobio, a znam da sam sve to vratio radom i zalaganjem.
Uspijevate li i dalje pratiti sportska događanja?
Pratim aktivno i dalje sve, možda u nešto manjoj mjeri, ali teško čovjek koji voli sport može ikada potpuno prestati pratiti.
Hajduk ili Dinamo? Kome predviđate osvajanje prvenstva?
I Rijeka je u igri, Osijek je tu, Varaždin ima sjajnu sezonu... Teško je reći, a ja sam poznat kao loš prognozer. Volim nogomet kao igru i zaista – neka osvoji najbolji.
Vi ste rođeni u Rijeci, supruga Ana je Splićanka, a živite u Zagrebu. Nedostaje li vam more?
To mi sigurno nedostaje. Odemo do Rijeke i Splita kad god možemo.
Prošle ste godine dobili kćer Mare. Koliko vas je promijenilo očinstvo?
Promijenilo me u potpunosti. Imam neke potpuno nove strahove, ali i veselja. Shvatio sam da neke stvari nisu zapravo toliko bitne koliko sam ja mislio da jesu. Živim za nešto potpuno drugo sada. I to je normalno, tako svaki roditelj razmišlja.
Biste li voljeli da i ona jednog dana bude novinarka? Naime i vaša supruga Ana dio je HRT-a, radi na državnom radiju.
Ne bih volio da bude novinarka, jer neće živjeti dobro od tog posla. U pojedinim medijima struka je srozana gotovo do dna i ne znam kada će biti bolje po tom pitanju. Ana i ja volimo ovaj posao, zaista. Dali smo mu već puno ljubavi, ali i godina da bismo odustali. Ali Mari, ako joj se svidi, nećemo joj braniti.
Kako vas dvoje usklađujete obiteljske i privatne obveze?
Pa sada puno drukčije i lakše kada ja ne radim primjerice stalne kasnovečernje smjene, nekoliko vikenda mjesečno.. Ona radi u vanjskopolitičkoj redakciji Hrvatskog radija, ima svoje smjene, bit će i putovanja, ali kada to ne moraju oba roditelja – a ovdje nemamo ničiju pomoć sa strane, lakše je.
Smeta li vam kad vas u medijima zovu splitskim zetom?
Naravno da ne. To mi je jako simpatično i drago mi je zbog toga. Ja sam Riječanin, volim svoj grad u kojem sam rođen, Zagreb mi je sve pružio po pitanju posla i karijere, ali i Split doživljavam kao svoj. To je predivan grad u kojem živi prekrasna obitelj moje supruge, a što me najviše razveseljava – u Split s ogromnim veseljem dolazi i moja kćer. Imamo na zidu stana u Zagrebu veliku sliku Splita koju ona često pokazuje i govori: baba, dida. Volio bih jednog dana živjeti u Splitu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....