Već se ‘nabrijava‘ atmosfera za predstojeće Europsko nogometno prvenstvo. Brojni fanovi ‘Hajduka‘ u Imotskoj krajini zapravo jedva čekaju da završi i posljednje kolo domaćeg prvenstva kako bi bar na trenutak zaboravili debakl svojih miljenika.
Dinamovi, pak navijači,koji su organizacijom prve Plave noći u Imotskom na velika vrata ušli na navijačku scenu Imotske krajine, još prepričavaju kup utakmice s Rijekom, ali su ipak najzadovoljniji osvojenom titulom prvaka Hrvatske za ovu sezonu. Konačno, i jedni i drugi s nestrpljenjem očekuju prvu utakmicu ‘Vatrenih‘ protiv Španjolaca gdje bi se ustvari vidjelo što to imamo za kazati na Europskom prvenstvu. Svi će oni, dakako, srcem i glasom navijati za Hrvatsku. No, Imoćani su ipak u toj atmosferi doživjeli i jednu neobičnu i zanimljivu uvertiru.
Prije nekoliko je dana otvorena izložba u imotskom sportskom kafiću s temom koja je, ruku na srce izazovna za sve koji prate nogomet. I to ne od ovih nama bližih vremena, već i onih prohujalih. Svi navijači imaju neke svoje izborničke vizije, vrlo malo je onih koji bi složili jednaku idealnu momčad s nekim prijateljem, bilo svoga omiljenog kluba, bilo reprezentacije. Vječno je to prepucavanje koji bi igrač trebao ili ne igrati i na kojoj poziciji. Svatko je od nas koji volimo nogomet izbornik u malom.
Meridijani i paralele
Upravo izložba o kojoj govorimo na tom je tragu. Profesor zemljopisa iz Imotskog Slavko Slaven Đuzel veliki je fan hrvatskog nogometa i navijač Dinama do 1990. godine, a danas nije isključivi navijač nijednog kluba, nego svih hrvatskih klubova koji igraju u Europi, a u domaćem prvenstvu na svakoj utakmici koju gleda na televiziji navija za slabiju momčad. Pokojni mu brat Paško je kao i Slavko bio veliki fan Dinama, no oduvijek su se u njihovom kafiću, a posebno kada je igrala reprezentacija Hrvatske, zajednički družili i navijali navijači Hajduka i Dinama.
Ta lijepa simbioza zajedništva isticala se posebno tijekom Domovinskog rata kada su imotski bojovnici upravo iz toga kafića odlazili i dolazili s bojišta, tu se veselilo pobjedama na bojištima diljem Lijepe naše, ali i tugovalo za poginulim suborcima i našim junacima. Znalo se u Imotskom gdje će i kakva biti atmosfera navijanja zajedništva, gdje nego u Paške. Njegov brat Slavko, nastavlja s takvom praksom, ali taj professor je i živa enciklopedija nogometa Imotske krajine. Nekada i sam perspektivni nogometaš i svojevremeno igrač i trener NK Trnje, NK Rašelje i NK Imotskog, ipak je sportski teren zamijenio knjigom i diplomom, ali je u njemu ostalo ono nogometno do kraja.
I upravo je Slavko Slaven upriličio izložbu na kojoj su se našle fotografije po njegovom izboru nogometaša koji su ostvarili sjajne rezultate u najpopularnijem svjetskom sportu nogometu, a u dresu jedne male države Hrvatske. ‘Drznuo‘ se Slaven iz svoga rakursa sebi, ali i brojnim gostima i prijateljima koji su pohodili izložbu, postaviti i složiti nekoliko nogometnih ekipa, reprezentacija Hrvatske, potom po njemu jedanestoricu najboljih svih vremena s ovih naših prostora te konačno i ono najosjetljivije, drznuo se izabrati najboljih 11 nogometaša svoje Imotske krajine.
E, to je posebno poglavlje ovoga teksta u kojemu on kroz tu momčad svjedoči o raskoši nogometnog talenta Imoćana pa nabraja čak devet reprezentativaca što prijašnje države, što ove naše koji su se rodili i odgojili u Imotskoj krajini. Da bi ipak utihnuo potencijalne ‘repličare‘ odmah je do najbolje jedanaestorice iz Imotske krajine sastavio i takozvanu ‘B‘ momčad, naglašavajući da bi svaki iz te momčadi u svakom trenutku mogao uredno i sigurno zamijeniti nekoga iz one ‘A‘ reprezentacije, time još više učvršćujući spoznaju o kvaliteti i talentu nogometaša s područja Imotske krajine.
Hrvatske varijante
- Ova izložba je plod moje i Božje volje. To što živi u meni već pedeset i kusur godina, a vezano za nogomet ugledalo je svjetlo dana, baš sada pred značajan nastup naše reprezentacije. Bojao sam se sve ovo napraviti i izložiti, ali uz Božju pomoć i moju odlučnost to je odrađeno jer sam bio svjestan pustih komentara za i protiv. Primarni dio izložbe odnosi se na virtualno zamišljenu reprezentaciju Hrvatske od 1970. do 1980. godine kao i od 1980. do 1990. godine te na nogometaše Imotske krajine. To je bio moj isključivi motiv izložbe. Pokušao sam u slici prezentirati razvoj hrvatskog nogometa, a naročito od devedesetih do zadnje Lige nacija prošle godine. Nogomet pratim od kraja šezdesetih godina godina prošlog stoljeća kada je u moj zaseok došla električna energija. Sjećam se finale kupa Hajduk – Dinamo 3:3, a druga utakmica 3:0 za Dinamo. Slijede sedamdesete godine gdje sam selektirao igrače i sastavio po meni najznačajniju momčad igrača do 1980. To su Katalinić, Đoni, Holcer, Buljan, Tucak, Vladić, Mladen Ramljak, Jerković, Šurjak, Skoblar, Zambata (4-4-2).
Potom je Slavko Đuzel krenuo malo naprijed.
- Selekcija osamdesetih do devedesetih je: Vlak, Cukrov, Zajec, Peruzović, Vulić - Slišković, Gudelj, Mlinarić, Deverić, Cico Kranjčar, Z. Vujević (4-3-3). Usudio sam se sastaviti reprezentaciju od 1990. do danas. Preferirao sam stare igrače, jer su bili klasa. To su: Ladić, Srna, R. Kovač, Šimunić, Jarni - Asanović, Boban, Modrić, Perišić - Šuker i Bokšić.To je izbor meni najdražih, ali i po mom nogometnom ukusu najboljih.
Sad ozbiljno
A potom ono najintrigantnije...
- Izbor najboljih imotskih nogometaša sastavio sam i složio pod A i B momčad, a iz ove druge svatko bi mogao u svakom trenutku zamijeniti nekoga iz ove prve postave. Ima tu još izvrsnih igrača, što potvrđuje činjenicu koliko imamo izvrsnih nogometaša podrijetlon iz Imotske krajine.
Znači prvih jedanaest su Cvitanušić (NK Željezničar), Kristijan Kiki Jakić (Dinamo.Frankfurt), Ivan Gudelj (Hajduk), Ivan Buljan (Hajduk HSV), Branko Tucak (Zagreb Dinamo), Drago Ćelić (Hajduk), Ivan Đuzel-Pašaica (Dinamo. Croatia Melbourn), Zvonimir Boban (Dinamo, Milan), Ivan Strinić (Hajduk, Milan), Božo Bakota (Zagreb, Austrija), Ante Rebić (Split,Milan). Trener Stanko Mršić, rekorder HNL-a kao trener.
A imotska ‘B‘ momčad?
- Fabijan Buntić, Pere Šuto, Stanko Mršić, Ivan Radeljić, Dražen Boban, Hrvatin Gudelj, Mladen Karoglan, Mislav Karoglan, Velimir Braco Ćosić, Danijel Biloš.
Dodao je o one ‘prekobrojne‘, ali nikako igrače koje treba zanemariti.
- Tu su još Ante Aračić, Ivica Matković, Ivan Parlov, Ante Tolić, Tomislav Mrkonjić, Marin LJubičić I., Marin LJubičić II., Ante Ćapin, Ante Erceg, Domagoj Pušić, Ivica Pirić te juniori Kavelj, Šuto i Kukavica kao i Romano Obilinović (dvojno ‘državljanstvo‘ Splitsko i vlaško), legenda NK Imotskog. On svakako mora biti tu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....