Pribor za obalni lov sipa nije kompliciran ali je ipak specifičan, naravno ako je namjenski prilagođen upravo tom lovu.
Štap bi trebao biti spinerski ili egerski, no za razliku od štapova namijenjenih light egingu, ipak malo tvrđe i jače akcije.
Naime, sipa za razliku od liganja ima tvrđu kožu koju je potrebno fizički probiti čistom silom, a što u radu s mekanim štapovima često dovodi do promašenih kontri.
Naravno, štap isto tako ne smije biti prekrut jer će se u tom slučaju izvlačenje ulova dovesti u pitanje.
Dakle, sa štapom dužine od 2,3 do 2,7, pa i do 3 metra, ne može se pogriješiti.
Rola bi trebala biti također spinerska kako bi doživljaj bio potpun.
Role namijenjene spinningu su malo otpornije od klasičnih jer su tijekom lova za razliku od rola namijenjenih drugim, mirnijim tehnikama neprestano u pokretu pa su u skladu s tim i izrađene kao trajno radni strojevi.
No s obzirom na daljinu dometa i težinu korištenih varalica u odabiru veličine ne treba pretjerivati.
Veličinu, odnosno težinu role za ovakav lov treba odabrati rukovodeći se balansom štapa tako da nakon montaže role na štap, težište kompletiranog pribora bude neposredno iznad stope role.
Osnovna bi struna trebala biti upredenica, no jednako dobro može poslužiti i manje istezljivi najlonski monofil.
Za predvez bi trebalo koristiti fluorokarbon u dužini od 2/3 dužine štapa.
Naime, idealno je osnovu spojiti s predvezom nekim prikladnim čvorom poput čvora uni-to-uni pri čemu se nakon završetka vezivanja ostave repovi čvora u dužini od barem 1 centimetar.
Postavljanjem ovog čvora na udaljenosti 2/3 dužine štapa imati ćemo nesmetan zabačaj, jer će čvor biti izvan provodnika na štapu, a u slučaju premotavanja, ostavljeni rep čvora će nas šuškanjem pri prolazu kroz provodnike upozoriti da je varalica jako blizu.
Promjeri osnovne strune i fluorokarbonskog predveza su stvar osobne procjene i sklonosti, no generalno gledano ispod 0,08 milimetara za upredenicu i 0,25 milimetara za predvez ne bi trebalo ići kad je ovakav lov u pitanju.
Izbor i montaža varalica je priča za sebe.
U ovakvom lovu je optimalan oblik skosavica onaj kakav imaju Oita skosavice.
Te su skosavice oblikom nalik na izvijenog škampa, a zahvaljujući integriranom olovnom otežanju ispod vrata, u moru uvijek zauzimaju položaj glavom prema dolje pri čemu su krunice izdignute od dna i samim time daleko i od zadjeva.
Brojne su izvedbe olovnih otežanja, od klasičnih kvadratnih olovnica preko onih hidro i aerodinamičnih, do onih izmjenjivih montažnih koje krase najnovije suvremene japanske linije.
Ono što je važno kod izbora skosavica za ovakav lov je njihov balans, odnosno, položaj koji će zauzeti kad dotaknu dno.
Skosavica u principu mora što je moguće prije doći do dna nakon čeha nosom mora orati i kuckati po dnu dok krunice moraju ostati izvan dosega zadjeva.
Da bi te osobine pojačali, mnogi sipolovci bez obzira na kvalitetu izvedbe i količinu olovnog otežanja, dodaju još jednu manju olovnicu oblika suze koju postavljaju na kopču spojnog zogulina.
Za tako što su idealne žičane kopče koje imaju mogućnost fiksiranja skosavice na jednoj, a olovnice na drugoj strani, pri čemu se po potrebi najuži dio može dodatno suziti kliještima kako bi se spriječilo nekontrolirano klizanje olovnice unutar kopče.
Što se boja i dezena skosavica tiče, svaki teren zahtijeva specifični kolorit.
Ipak, neka se generalna sklonost sipa određenim bojama može izvući pa su se tako najlovnijima pokazale modre, tamnozelene i ljubičaste skosavice s okomito prugastim zatamnjenjima.
Naravno, kao i u svim drugim sličnim tehnikama i ovdje je moguće korištenje tandema, sistema složenog od dvije skosavice od kojih je donja oita, a gornja, na kratkoj prami mala silikonka ili pak najmanja plivajuća skosavica, od oite udaljene tek pola metra.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....