Pridržavanje mjera manji je problem. Treba priznati da malo testiramo, a po kojem ključu cijepimo - teško je odgonetnuti

U Hrvatskoj je u srijedu posljednjeg dana ožujka bilo testirano 10.622 ljudi i "otkriveno" 2632 oboljelih, odnosno pozitivnih na koronavirus, a slično je bilo i dan kasnije – 9476 testiranih i 2422 oboljelih. Odjednom iz Nacionalnog stožera za civilnu zaštitu određena panika, kao da nisu pratili kumulativnu incidenciju u Hrvatskoj barem u veljači i ožujku pa da na vrijeme "paničare".

Incidencija u Hrvatskoj od 1. veljače do 14. veljače je 128, od 15. do 28. veljače 138, od 1. do 14. ožujka 198 i od 15. do 28. ožujka 396. Zar povećanje incidencije 128, 138, 198 i 396 nije ranije upozoravalo na paniku, odnosno ozbiljnije zauzimanje stava prema širenju zaraze, odnosno broja oboljelih?

Nije se trebalo zavaravati izvješćima od ponedjeljka, čiji su rezultati nakon nedjeljnog testiranja u veljači i ožujku bili 94, 71, 68, 380, 91, 94, 129, 150 i 300. Zašto nismo realnije iznosili podatke o epidemiološkom stanju barem u odnosu na države s kojima graničimo – Italiju, Sloveniju, Mađarsku, Srbiju, BiH i Crnu Goru? Zašto bi se podaci o koroni znatno razlikovali u Hrvatskoj od podataka susjednih država, posebno država Europske unije?

Nema

To je razlog da se čitatelji upoznaju sa stvarnim podacima iz kojih slijede i pouke. Manji je problem nošenje maski, pranje ruku i održavanje tzv. socijalne distance od jednog i pol ili dva metra od problema testiranja i cijepljenja. Zbog čega nam je neugoda priznati: malo testiramo (u EU-u po broju testiranih iza Hrvatske su samo Poljska i Bugarska) i vrlo malo, teško je odgonetnuti po kojem ključu, cijepimo ljude i kojim cjepivom.

Usporedba podataka

Upravo činjenično stanje navodi da se usporede podaci o oboljelima (adekvatniji izraz od izraza zaraženima) i preminulima od koronavirusa kao i podaci o testiranju u odnosu na susjedne države.

Iz tablice 1 i tablice 2 može se zaključiti da su rezultati Hrvatske relativno dobri u odnosu na susjedne države, ali u konkurenciji država EU-a to su vrlo slabi rezultati. Tablica 3 je za Hrvatsku vrlo slab pokazatelj, a ona je sukladna i s tablicom u konkurenciji s državama EU-a (iza Hrvatske su po broju testiranih stanovnika samo Poljska, s 31,83 posto, i Bugarska, s 30,63 posto testiranih stanovnika). Što bi se tek reklo za Dansku s 437,00 posto, Luksemburg s 378,70 posto, Austriju s 259,29 posto testiranih stanovnika?

Dok vodeći znanstvenici govore kako bi podaci Hrvatske bili vjerodostojni samo onda kada bi Hrvatska dnevno testirala oko 20.000 stanovnika, onda je to upravo ono što je ranije naglašeno – više testiranih otkriva više oboljelih i više širenja virusa od strane onih koji i ne znaju da šire virus. Uzalud je to uvjeravati ljude koji govore o "brojkama" (ne o brojkama, nego o brojevima – brojkama se pišu brojevi), a koji ne znaju "pazarsku matematiku".

Kad u svijetu imamo podatak da se broj oboljelih približava broju 130 milijuna, broj preminulih broju tri milijuna (više nego što imaju zajedno stanovnika Cipar, Malta i Estonija), da se i ne govori o preko 100 milijuna oporavljenih (ne izliječenih), onda ozbiljno treba analizirati što rade druge države bez obzira na ekonomske momente, cijeneći da su ljudi važniji od novca.