Kad je Virginija Roberts Giuffre, jedna od najpoznatijih i najglasnijih žrtava Jeffa Epsteina, seksualnog predatora, pedofila i trgovca ljudima prije godinu dana u svojoj 42. godini iznenada preminula, na to se gledalo kao na samoubojstvo osobe čiji je život zapravo uništen u ranoj mladosti. No, kad pročitate njezine memoare "Ničija djevojka" – što smo mi učinili u dahu čim su ovih dana prevedeni na hrvatski – počet ćete sumnjati u to. Istinabog, pokojna Virginija ("Jenna", kako stoji povremeno u knjizi te kako je oslovljavana u ophođenju sa zločinačkim parom Epstein – Maxwell) pri kraju spominje da želi sebi oduzeti život jer trpi stalne fizičke bolove i emocionalnu patnju koja postaje neizdrživa. No, isto tako izričito navodi da ne želi imenom prozvati neke moćne ljude koji su je silovali, među njima osobito brutalno jedan premijer, jer se boji da bi mogli nauditi njoj ili njezinoj obitelji.
Dakle, Virginija bi za njih – da je poživjela – bila tempirana bomba, pogotovo ako se uzme u obzir jedna njezina nedosljednost: nekoliko puta se nagodila s Epsteinom i Maxwell, no ipak je odlučila kasnije podignuti tužbe. Izrazito je naštetila i princu Andrewu s kojim je najmanje triput bila intimna, kao i obično, po nalogu Epsteina i Maxwell, te pod psihološkom prisilom. Virginija je u nekoliko navrata dobila odštetu, ali – s obzirom na sve što je proživjela – definitivno je dobila premalo, i ne postoji novac koji može vratiti uništeni dio njezine osobnosti i cjeloživotne traume. Na koncu je nije ni zanimao novac; željela je pomoći "sestrama" sa sličnim iskustvom, i doista jest puno pomogla svojim svjedočanstvom.
Ipak, ostaje sumnja u suicid kao uzrok smrti; jednostavno, za neke je znala previše, i bilo je pitanje dana kad bi mogla javno progovoriti, prozvati ih imenom.
Osobna tragedija
Na stranu sad teorije možebitnosti, ova je knjiga zahvaljujući nakladniku Lotusu iz Opatije i prevoditeljici Lei Hlad Salijević (s engleskoga), napokon doživjela i ukazanje na hrvatskom jeziku, te ponudila cjelovitu priču. Govorimo o "memoarima o preživljavanju zlostavljanja i borbi za pravdu" s posvetom "preživjelim sestrama i svima koji su pretrpjeli seksualno zlostavljanje", te uz napomenu da su neka imena promijenjena da bi se zaštitila privatnost uključenih osoba. Suradnica u procesu nastanka knjige bila je Amy Wallace, i posao je uistinu odrađen zanatski besprijekorno: pismeno, čitljivo, kronološki poredano, logično i pedantno (odnosi se i na hrvatski prijevod).
Ovdje nema straha od "spoilanja" jer zapravo svi znamo tko su negativci i kako su skončali, nažalost ni Virginija nije poživjela puni vijek. No, ova knjiga vrvi novim detaljima koji otvaraju vrata smrtnicima ne samo u dekadentni svijet bogatih i izopačenih milijardera, nego i u osobnu tragediju i jeziv "obiteljski dom" same Virginije prije negoli je stupila kroz vrata Epsteinove megaluksuzne ružičaste vile u koju ju je vrbovala šarmantna zlikovka Ghislaine, poremećena sociopatkinja kojoj je jedini cilj bilo zadržavanje luksuznog, aristokratskog stila života koji joj je Epstein pružao. Ghislaine Maxwell, koja je u društvu princa Andrewa (nedavno pritvorenog) bila "drsko koketna", te se skrbila da mu ničega ne nedostaje.
Virginija je bila njezin alat za to, i nije bila jedina. No, jedina je letjela s parom izvan granica zemlje, uživajući poseban status asistentice, "maserke".
Prvi dio knjige je život do Epsteina, s njim i Maxwell do trenutka kad je na Tajlandu u svojoj 19. godini upoznala ljubav života i budućeg supruga za kojega se udala nakon nekoliko dana veze. Epstein i Maxwell su joj za rođendan darovali skupu izobrazbu za maserku na Tajlandu i platili boravak u veoma skupom hotelu. No, darovali su joj i kratko razdoblje slobode, kad je uspjela od njih pobjeći zahvaljujući budućem suprugu koji joj je pružio utočište, preseljenje u Australiju i s kojim je dobila troje djece. Tada otprilike počinje drugi dio knjige, koja formalno ima četiri cjeline, naziva: "Kći", "Zatočenica", "Preživjela" i "Ratnica". Drugi dio opisuje dijelom nove prilike u životu Virginije kao udane žene i majke; "čak" pet godina dobila je predah od Epsteina nakon udaje. No, veći dio drugog dijela opisuje naknadne traume i pravnu bitku za dokazivanje pretrpljene štete.
Ono što me strahovito potreslo u ovoj knjizi je rano djetinjstvo pokojne Virginije. Da mene pitate, prvooptuženi zlikovci trebali bi biti njezini roditelji. Naime, otac ju je počeo seksualno zlostavljati kad je imala samo sedam godina. Majka, već jednom razvedena i sa sinom iz prvog braka, te Virginijom i mlađim sinčićem iz drugog, okretala je glavu od "tatinog kupanja" i zavlačenja malenoj, bespomoćnoj kćeri u krevet. Kad mu to nije bilo dovoljno, doveo je prijatelja Forresta, koji je također imao kćer sličnih godina.
Otac je silovao
"Forrest je bio prvi muškarac koji je penetrirao u mene penisom. Nedugo zatim isto je učinio i moj otac", piše Virginija. Koliko je njezino samopoštovanje bilo uništeno, govori i činjenica da je unatoč svemu nastojala u kasnijem životu popraviti odnos s ocem, od kojega se majka u međuvremenu razvela (i treći put preudala). Isto tako, nastojala je poboljšati odnos s majkom koja se alkoholizirala, zanemarivala djevojčicu, okretala glavu od očeva silovanja iako mu je posvjedočila. Okrutno se ponašala i kažnjavala je kao da je "zavela tatu", te je ostavljala u popravnom domu "Growing together", koji je također bio jezivo mjesto (i više, srećom, ne postoji). Virginija je i otamo bježala i doživjela zvjerstva od nepoznatih ljudi pri tom. Ona je već prije Epsteina bila uništena osoba – i kao takva, ničija, nezaštićena, nevoljena i bez samopoštovanja, a mlada i lijepa – idealna žrtva. Kasnije je odrađivala sve što joj je naloženo, i to manje zbog novca a više zbog privida obitelji koju su joj pružili Jeff i Ghislaine, što je osobito perfidno.
Ovaj pasus iz knjige otprilike objašnjava te razloge.
"Toliko je mladih žena, uključujući mene, bilo kritizirano zato što smo se vraćale u Epsteinovu jazbinu i nakon što smo saznale što želi od nas. Kako se možete žaliti da ste bile zlostavljane, pitali su neki, kad ste se tako lako mogle jednostavno držati podalje? Ako vam se nije sviđalo osjećati se prljavo, mogle ste se jednostavno nikad ne vratiti. No takav pogrešan stav zanemaruje ono kroz što su mnoge od nas prošle prije nego što smo susrele Epsteina, kao i to koliko je bio vješt u prepoznavanju djevojaka čije su ih rane činile ranjivima pred njim. Nekoliko nas bile smo zlostavljane ili silovane kao djeca; mnoge smo bile siromašne, ili čak beskućnice. Prije nego što je upoznala Epsteina, jedna od njegovih žrtava gledala je kako joj je otac nasmrt pretukao osmogodišnjeg dječaka; druga je bila prisutna kad se njezin dečko ubio. Bile smo djevojke za koje nitko nije mario, a Epstein se pretvarao da mu je stalo.
Majstor manipulacije
Ponekad mislim da je i sam vjerovao da mu je stalo. Bio je majstor manipulacije, iznimno vješt u pogađanju tuđih želja, bacao je ono što je izgledalo kao pojas za spašavanje djevojkama koje su tonule, djevojkama koje nisu imale ništa, djevojkama koje su željele biti i postati bolje. Ako su htjele biti plesačice, nudio im je sate plesa. Ako su željele glumiti, govorio je da će im pomoći dobiti uloge. Ako su rekle da je jedino za čim žude slikanje, kupovao im je platna i upoznavao ih s važnim ljudima iz svijeta umjetnosti. A onda bi im činio najgore stvari", piše Giuffre, koju su desetljećima progonila lica njezinih silovatelja. No, imala je "problem s postavljanjem granica" kad je riječ o vlastitim roditeljima, koji nikad nisu kazneno gonjeni. Naposljetku je s ocem definitivno raskrstila tek nakon saznanja da je osobno isplaćen od Epsteina za nju; to je bila kap previše, preko toga mu nije htjela prijeći.
– Hrvatska nije zemlja bez ovakvih priča. Neke od tih priča već poznajemo, a mnoge vjerojatno nećemo nikada čuti jer žrtve najčešće šute, a sustavi koji bi ih trebali štititi previše su naklonjeni onima s moći i utjecajem. U takvom kontekstu "Ničija djevojka" nije samo memoarska knjiga. To je podsjetnik da hrabrost jedne žene može promijeniti pravila igre, čak i kada je za nju samu već prekasno – poručili su iz nakladničke kuće Lotus.
Nažalost, za Virginiju Giuffre je doista prekasno. No, ostavila je svoju priču, za koju bi bilo najbolje da nikad nije ni trebala biti ispričana, to jest proživljena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....