Dnevni bolnički bilten: 105 osoba s COVID-om na bolničkom liječenju, 19 ih je na respiratoru i još troje koji su tijekom liječenja postali negativni, ali se još uvijek liječe.
Ovo su podaci za KBC Split, rano ujutro u četvrtak proslijeđeni ravnatelju prof. dr. sc. Juliju Meštroviću, koji nam je komentirao iskustvo ove ustanove s epidemijom, ali i probleme s kadrovima, i s puno optimizma najavio nove projekte.
- Taj se broj posljednjih tjedan dana stabilizirao, i ne mijenja se bitno, ali to ne znači da se neće povećavati. Svakako je bolje nego prije dva tjedna, kada smo imali 31 osobu na respiratoru, što je zaista bilo opterećujuće. Da vam ilustriram: u našoj jedinici intenzivnog liječenja na Firulama imamo 14 postelja, a na Križinama još osam, dakle ukupno 22. A s druge strane imamo 31 osobu kojoj treba respirator, dakle broj bolesnika za tri odjela intenzivnog liječenja za bolesnike s COVID-om.
Za sve njih moramo imati prostor, opremu, instalacije i uređaje, ali iznad svega osoblje koje je educirano za intenzivno liječenje, jer s respiratorima i monitorima mogu raditi samo posebno obučeni intenzivisti. Inače, svi naši intenzivisti angažirani u Respiratorno-intenzivističkom centru obavili su proteklih godinu i pol dana golem, težak posao, zajedno s medicinskim sestrama i tehničarima, koji su također posebno educirani i trenutačno se skrbe o svim bolesnicima, a osobito o životno ugroženima. Kad je pandemija započela, bilo je izazovno organizirati i formirati intenzivni respiracijski centar. Uspjeli smo okupiti stručni tim, odredili smo da će Križine biti COVID bolnica, sastavili smo timove liječnika i sestara. Sad se to ustalilo.
Mijenjaju se timovi, ljudi nam rade izvrsno. Ali rade godinu i pol dana i već su iscrpljeni. Velik je pritisak na Kliniku za zarazne bolesti, u čiju prijemnu ambulantu dolaze i oboljeli s COVID-om, ali i drugi bolesnici, i sve njih treba primiti, pregledati i potvrditi boluju li od COVID-a ili od drugih bolesti. A imamo istodobno i druge odjele na kojima uz preostalo osoblje treba organizirati redoviti rad. Onda je došla i turistička sezona. I bila je dobra, ali splitski je KBC bio najopterećenija bolnica u Hrvatskoj. Sve su naše hitne ambulante, a najviše hitni kirurški i hitni internistički prijem, radile dvostruko više nego u drugim mjesecima, uz velik pritisak turista. U isto je vrijeme četvrti val epidemije u našoj županiji nastupio brže nego drugdje, i burno.
Sve ovo vrijeme reorganizirali smo redoviti rad, puno toga što nije hitno odgađali smo, ali to ne može ići unedogled. I zbog toga smo, čim bi se smanjio broj COVID bolesnika, vraćali rad u normalu i radili dodatno da nadoknadimo zaostatke. Ali onda bi se opet povećao broj bolesnika s COVID-om, a njih, jer su životno ugroženi i na respiratoru, moramo prioritetno zbrinjavati. Neki se internistički postupci mogu lakše nadoknaditi, ali kirurški jako teško. Problem je što Split nema rezervnu bolnicu u blizini kao što to imaju drugi gradovi, a Splitsko-dalmatinska je najveća županija i u našoj bolnici obavljaju se mnogi složeni zahvati za cijelu južnu Hrvatsku, od Sv. Roka pa do krajnjeg juga.
Dobro organizirani
Ipak, uza sve te teškoće, imate zavidne rezultate u liječenju. Kako vam je to uspjelo?
- Tako što smo se dobro organizirali, zato što se međusobno potičemo i podupiremo, jer smo tim. Od samog početka zajedno smo krenuli, nije se gledalo koji će odjel primati oboljele, nego gdje ima mjesta. Integrirali smo se i iščeznule su ograde među odjelima. Trebamo biti zahvalni svem osoblju, liječnicima, sestrama, tehničarima, spremačicama, laborantima, odradili su golem posao. Tisuće pacijenata, testova, kilometri dezinficiranih površina. A naš bolnički stožer od početka radio je svakodnevno i subotom i nedjeljom. Teško je bilo kada smo imali i više od 200 hospitaliziranih.
Vi ste u bolnici, koliko čujem, u svako doba dana!
- Kad sam na početku mandata počeo dolaziti subotom i nedjeljom ujutro po odjelima, to je mnogima bilo iznenađujuće. Trudio sam se da se to razumije kao želja za suradnjom, da osoblje ima osjećaj da nastojim riješiti probleme koje možda imaju, i da zajednički pokušamo učiniti nešto bolje, pa čak i ako ne uspijemo. Onda se taj odnos ustalio i prihvaćen je. Ja sam kao ravnatelj dio tima, a ne iznad tima. Ako imam nešto više od drugih, onda je to odgovornost. Tako ja to doživljavam. Pa sam evo jutros posjetio naših 105 COVID bolesnika.
To je golem pogon i zadivljujuće je kako su nam timovi dobro organizirani. Ali pacijenti su puni hvale i zahvalni osoblju jer vide da se trudimo. Pa iako zidovi nisu svježe piturani, sve je besprijekorno čisto. Mislim da je splitska bolnica primjer za uzor. Nema ustanove u svijetu koja se može pohvaliti boljom skrbi za bolesnike od COVID-a kao što to čini KBC Split. I ono što je zanimljivo, mnogi djelatnici ne žele otići od bolesnika s COVID-om. Pitam ih zašto, a oni odgovaraju da vide da su potrebni, korisni, vide svrhu svoga rada. Smrtnost bolesnika, osobito onih najtežih na respiratoru, niska je u usporedbi s nalazima iz literature u drugim ustanovama.
Što to konkretno znači?
- Četvrti val počeo je 1. srpnja, a naši nam podaci govore da je preživljavanje na respiratoru vrlo visoko, znatno bolje nego prije, to više što sada kruži prvenstveno delta soj. Više je mladih ljudi na respiratoru bez kroničnih bolesti pa se lakše i odvoje od respiratora. Dakle, iako je broj bolesnika na respiratoru veći i brže je pogoršanje bolesti, pacijenti se i bolje oporavljaju. Ne možemo zanemariti ni činjenicu da su naši timovi stekli određeno iskustvo u liječenju tih bolesnika. U četvrtom valu je i znatno niža prosječna dob hospitaliziranih u usporedbi s prvim valom. Sada su to u prosjeku deset godina mlađi bolesnici.
Koliko je među njima cijepljenih?
- Od svih bolesnika u posljednjem valu cijepljenih je bilo 12 posto, a na respiratoru 10 posto. Među preminulima devet posto njih bilo cijepljeno, ali u pravilu su to bolesnici s kroničnim bolestima. Iz ovih podataka je posve razvidno kolika je korist i zaštita od cijepljenja, osobito od najtežih i smrtonosnih oblika bolesti. Ako su se infektolozi u Hrvatskoj i u Splitu cijepili, a jesu, onda je svako daljnje dokazivanje suvišno. Kao liječnik i ravnatelj bolnice pozivam sve naše sugrađane da se cijepe, jer čuvaju sebe i druge. Liječenje bolesnika s teškim oblicima bolesti COVID-19 ne smije ugroziti liječenje bolesnika s drugim bolestima. Neki bolesnici trpe bol čekajući operaciju kuka puno dulje nego što bi to bilo da smo svi cijepljeni.
Koliki je postotak cijepljenih liječnika i sestara, jesu li i oni primjerom pokazali što je najbolje što možemo učiniti u trenutačnoj situaciji?
- Cijepljeno je 60 posto sestara i 77 posto liječnika. No, kad njima dodate i postotke osoblja koje je preboljenjem steklo imunitet, onda imamo podatak da je 95 posto liječnika i 90 posto sestara steklo imunitet. Govorim o radno aktivnim medicinskim sestrama, isključujem sestre na bolovanju ili na porodiljnom dopustu.
Najveći problemi
Već ste više od tri godine ravnatelj, a poznato je i da ste radoholičar koji brzo reagira i rješava probleme. Što je po vašemu mišljenju sada najveći problem ove ustanove?
- Osoblje. A zatim edukacija osoblja i stvaranje timova. Na žalost, zbog korone mnoge projekte ne uspijevamo u potpunosti realizirati. Veliki je problem nedostatak medicinskih sestara jer su mnoge otišle u mirovinu. U posljednje četiri godine primili smo puno mladih liječnika, tri puta više nego prije, i to nas je spasilo u ovoj korona-krizi. I ovim putem pozivam medicinske sestre da dođu raditi u KBC jer ovdje mogu najbolje realizirati svoj sestrinski poziv koji su odabrale. Bit će im teško, ali radit ćemo zajedno i za dobrobit naših sugrađana.
Imate i ambiciozne projekte za budućnost. Recimo, na red je došao i Objedinjeni hitni bolnički prijem - OHBP, koji se godinama planirao, ali se do vašeg dolaska nije pokrenuo?
- Nisu više to projekti budućnosti. OHBP Splitu nedostaje desetljećima, ali se sada gradi. Prva faza bit će završena početkom iduće godine, a cijeli OHBP do ljeta 2023. godine. Taj prijem bit će u cijelom prizemlju glavne zgrade KBC-a, dakle od današnjeg hitnog kirurškog prijema sve do hitne pedijatrijske ambulante. Sad se uređuje prostor koji je bio hitni interni prijem, a u drugoj fazi slijedi sadašnji hitni kirurški prijem. To je projekt vrijedan 70 milijuna kuna, od kojih smo 30 milijuna dobili iz EU fondova, a 40 milijuna dala je hrvatska država. Drugi veliki projekt je regionalni transfuzijski centar koji se gradi na Križinama, vrijedan 54 milijuna kuna od kojih su 32 milijuna sredstva EU fondova, a ostalo sredstva RH. Inače, mi ne bismo mogli započeti ove projekte da prije toga nismo dovršili neke druge, poput projekta Klinike za ortopediju i traumatologiju, koji uključuje novi kirurški blok, prvi nakon 45 godina. Naime, zgrada na Firulama stara je 45 godina, a ona na Križinama 55. Kirurške dvorane, uključujući ove nove, na žalost, nisu dovoljno iskorištene, zbog nedostatka osoblja, prvenstveno anesteziologa, anestezioloških tehničara i instrumentarki. Mi stalno podižemo standard i svjestan sam da pacijenti od nas očekuju više, ali molim sve za razumijevanje, jer se istodobno borimo s epidemijom.
Je li to posljedica odlaska liječnika u inozemstvo koja je bila izrazita prije dvije godine?
- Mi nismo imali taj problem. Iz splitske bolnice su, prema našoj evidenciji, otišla samo tri liječnika u inozemstvo, a sestre su većinom odlazile u mirovinu. I može zvučati neobično da nam se sada dosta sestara vraća, i to iz privatnih ordinacija, jer žele raditi u bolnici. U bolnici je ipak stvoreno posve novo ozračje. Sada postoji i interes liječnika za dolazak u našu bolnicu - već su nam došla dvojica kardiokirurga iz Zagreba te kolegica kardiološka anesteziologinja. Prof. Danko Cerenko iz SAD-a također surađuje s našom Klinikom za otorinolaringologiju. I drugi kolege iz Rijeke i Zagreba raspituju se za mogućnost zapošljavanja u Splitu, koji je postao za medicinsku struku atraktivan grad.
Ovo što ste rekli zvuči vrlo optimistično. Mnogi kolege vam priznaju veliku radnu energiju i hvale vas da ste prije dvadesetak godina osnovali intenzivnu jedinicu za životno ugroženu djecu koja je na europskoj razini, ali i da ste konačno informatizirali bolnicu, što je svima pomoglo!
- Informatizacija je bila velik zahvat na kojemu smo radili godinama, u suradnji s timovima naših stručnjaka, osobito informatičara. Bili smo, nažalost, jedna od rijetkih bolničkih ustanova u Hrvatskoj koja nije imala dovršen informatički sustav, i to nas je značajno ometalo u svakodnevnom radu. Bilo je izazovno, ali bolnički informatički sustav sada radi, i radi dobro.
Vi ste bili najbliži suradnik dr. Juriću. Tko je vaš najbliži suradnik?
- Ivi Juriću sam zahvalan što me pozvao u tim i zatim mi povjerio zadatak rada na razvojnim projektima i investicijama. A moj zamjenik dr. Krešimir Dolić nije samo sjajan stručnjak i moj najbliži suradnik, nego smo bliski i iskreni prijatelji. Zajedno radimo na promociji najboljih, jer to je zalog za budućnost.
Nestranački čovjek
Na čelo bolnice izabrani ste poslije niza godina kao nestranački čovjek. Već ste se natjecali, ali niste izabrani. S druge strane, voljeli su vas vaši mali pacijenti kao vrlo brižnog liječnika, studenti vas smatraju jednim od najboljih profesora, kolege vas iznimno cijene kao stručnog i moralnog čovjeka s iznimnim organizacijskim sposobnostima, ali politici niste bili po guštu. Ima li političkih pritisaka od strane HDZ-a, iako niste njihov član?
- Na to pitanje svakome mogu odgovoriti isto. Uvijek ću donijeti odluku koja je najbolja za bolnicu. Što se kadrova tiče, stručne reference su jedino važne, a stranačka pripadnost nikoga ovdje ne zanima.
Što mislite o uvođenju COVID potvrda za zdravstveno osoblje koje uskoro kreće?
- Još nismo dobili upute Ministarstva zdravstva o konkretnoj primjeni navedene najave. Ponavljam, najveći dio našeg osoblja je stekao imunost na COVID-19. Mi ćemo se svakako pripremiti za sve mogućnosti i vjerujem da ćemo u suradnji s našim radnicima prebroditi sve teškoće.
Kako gledate na korupciju u zdravstvu?
- Korupcija je pojava koja kvari društvo i napredak zajednice općenito. Sramotna je osobito za zdravstvene radnike i zastrašujuća mi je i sama pomisao da bi netko u zdravstvu mogao koristiti svoj položaj za osobni materijalni ili bilo kakav drugi dobitak.
Jedini ste ravnatelj koji je nakon afere sa zamjenom pacijenata ponudio ostavku, što je također raritet u Hrvatskoj?
- Bile su takve nesretne okolnosti, jednostavno sam morao ponuditi ostavku u tom tragičnom događaju koji je nemoguće zamisliti. Ja sam ravnatelj i osjećao sam da je sva odgovornost bolnice na meni. Reakcija obitelji me je održala, nemoguće je to prepričati i na tome sam im zahvalan, a zatim i podrška mojih kolega.
Jeste li bili na odmoru nakon svih ovih napora?
- Jesam. Kad se epidemija malo stišala otišao sam s mojom suprugom Marijom, koja je također pedijatrica, na Veli Drvenik. Moj otac je rodom s Drvenika. Iako, nažalost, nisam puno boravio na otoku, ja sam na Drveniku doma. Drugi dio odmora proveo sam u Pučišćima, odakle mi je supruga. Znate ono, odakle ti je žena, odatle si i ti, pa sam u Pučišćima opet domaći.
Imate li neki hobi, rekreaciju? Često vas viđamo na Marjanu, pokazujete li to primjerom Splićanima da se pokrenu, da šetaju?
- Nemam vremena za neki hobi, bolnica traži sve. Najviše se opuštam čitanjem. Čitam raznu literaturu, a trenutačno Kanta, čini se da nešto i razumijem velikog filozofa. Da, i hodam s mojom Marijom, uživamo u Marjanu i razgovaramo usput o svemu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....