Postaje li prostor davno ugasle predionice i tvornice konca "Dalmatinka" sinjski "Skadar na Bojani"? Ne, ne postaje, on to već jest. Zahvaljujući u prvom redu nečinjenju sinjske gradske administracije. Koja je nečinjenjem godinama "držala ljestve" lopinama koji su čerupali "Dalmatinku" kao lisica kokoš. Jedino što su u to vrijeme lokalni političari činili bili su pokušaji ubiranja političkih poena jer su, kao, stajali iza radnika.
Na kraju su se, kada su vidjeli da je sve propalo, maknuli u zavjetrinu perući ruke. U najnovije vrijeme, zbog svojeg nečinjenja, sinjski političari su najzornije pokazali kako se boriti protiv poduzetnika. Umjesto da se golemi prostor "Dalmatinke", prema sedam godina staroj službenoj najavi sadašnjeg vlasnika, koristi za gospodarske aktivnosti, da u njemu rade ljudi, kompleks bivše "Dalmatinke" postao je komunalni problem alkarskoga grada.
Devastiran i zarastao u draču i šikaru, postao je skrovito stjecište osoba s društvenog ruba koje ga dijele s divljim zvijerima. Pa tako, umjesto željenog, najavljivanog i očekivanog svakodnevnog ljudskog "muvinga", u tom prostoru privremeno i povremeno sklonište i utočište nalaze i lisice, divlje svinje, a susjedi tvrde da su vidjeli i jelene. O psima lutalicama i mačkama, koje u taj prostor dolaze loviti miševe i štakore, da se i ne govori.
"Dalmatinka" kao hraniteljica tisuća Sinjana i Cetinjana, kao tvornica koja je razvila alkarski grad i pretvorila ga iz ruralnog u urbani, davno je prežaljena kao predionica i tvornica konca. Zahvaljujući pretvorbi i privatizaciji na hrvatski način, "Dalmatinku" su u njezinim posljednjim godinama, pače desetljećima, uspješno držali u "induciranoj komi". "Čast" da posljednji čavao zabiju u posmrtni kovčeg nekadašnjeg sinjskog ponosa pripala je talijanskoj braći Ladini iz Trsta, koji su u sprezi s domaćim kriminalcima, novohrvatskim uglednicima, imali i ulogu robovlasnika. Posljednje zaposlenike tvornice držali su na kruhu i vodi, često i bez toga, da bi Ladiniji na kraju netragom nestali s nagomilanim dugovanjima tvornice, bankovnim hipotekama nad nekretninama i neisplaćenim plaćama radnika.
Davno je to bilo i, kako rekosmo, od tada do danas "Dalmatinka" kao tvornica je oplakana. Vrijeme je učinilo svoje i proizvodnju prediva i konca u Sinju poslalo u nepovrat. I najdublje vezani za tu djelatnost u alkarskom gradu osvijestili su kako se danas, kada bi netko zapušteni kompleks "Dalmatinke" uredio da bude kao u najboljim danima i u proizvodne hale instalirao najmodernije prelačke i končarske strojeve, od pamuka i sintetike kao sirovine ne bi mogao proizvesti ni kilogram pređe ili konca. Ne bi stoga jer je davno prekinuta nit prijenosa znanja.
Onih koji su znali taj posao više nema ili su u poznim životnim godinama. A po tehnološkom znanju i inovacijama u branši bili su među vodećima u svijetu. Prvi su na kugli zemaljskoj patentirali konac kojemu je noseća nit bila od sintetike iznimno otporne na vlak (rastezanje) omotane pamukom kako bi se osigurala postojanost boje. Taj proizvod sinjske tvornice pod nazivom "rubin" i danas je vodeći u svijetu konca, s tim da njegovi izumitelji nisu zaštitili svoja patentna prava pa je ta tehnologija postala opće dobro čovječanstva.
"Dalmatinka" je, dakle, kada je riječ o proizvodnji i proizvodima radi kojih je na više od 110 hektara na istočnom rubu Sinja izgrađen kompleks s gotovo šest hektara natrivenog prostora, završena priča. Taj kompleks je, međutim, i danas tu. Svatko tko taj kompleks bolje razgleda uvjeri se kako on vapi do neba da mu se dodijeli druga namjena, udahne nasilno prekinuti život jer je on, iako su ga nemilosrdno ubijali, za život i dalje vrlo vitalan.
Kada su braća Ladini iz Sinja digli sidro, nakon što su rasprodali sve što je vrijedilo, uključujući i najveći dio strojeva, a stavili su u džep i 4.050.000 eura od bančina kredita koji je uzela njihova tvrtka "Bilić & Petrolvilla" (registrirana kod Trgovačkog suda u Rijeci), za što su založili 38.000 metara četvornih zemljišta izdvojenog iz dotadašnjeg cjelovitog kompleksa, nad tvrtkom "Dalmatinka nova", kako je bio posljednji službeni naziv "Dalmatinke", otvoren je stečaj. Prije toga Grad Sinj je, donoseći Generalni urbanistički plan, spomenutih 38.000 metara četvornih zemljišta, opterećenog hipotekom, prenamijenio iz industrijskog u stambeno-poslovno.
Tek na osmoj javnoj dražbi održanoj pri Trgovačkom sudu u Splitu, "Dalmatinka nova" u stečaju je prodana. Onih 38.000 kvadrata bilo je izuzeto. Oni su se vodili na tvrtki "Bilić & Petrolvilla". Kompleks "Dalmatinka nova" kupila je tvrtka "Business park" iz Zadra, koja je do tada u Sinju bila posve nepoznata. Sud je prihvatio njihovu ponudu od 24.500.000 kuna. Prve informacije su govorile da se radi o tvrtki koja se bavi nekretninama, a doznalo se i da su joj osnivači Zadranin Mladen Ninčević i Denis Katić iz Otoka, koje je poslovno partnerstvo spojilo u Australiji. Očekivalo se, dakle, da će "Business park", čim za to dočeka priliku, kompleks "Dalmatinke" prodati. Još se u javnosti spekuliralo da će novi vlasnici, u suradnji s gradskom vlasti, cijelom kompleksu u sinjskim prostornoplanskim dokumentima izmijeniti namjenu iz industrijske u stambeno-poslovnu. Na taj način bi tržišna vrijednost kompleksa "Dalmatinke" višestruko narasla.
Pravo iznenađenje bile su šture informacije koje su na kapaljku došle do sinjske javnosti, a koje su govorile da su novi vlasnici "Dalmatinke" gradskim čelnicima kazali kako im ne pada na pamet preprodavati kupljenu nekretninu. U njoj su, šuškalo se, vidjeli poslovnu priliku. To je Slobodnoj Dalmaciji u listopadu 2018. godine potvrdio osobno Mladen Ninčević.
– Da bismo ostvarili svoj poslovni plan, nephodna je odluka Gradskog vijeća o izmjeni GUP-a kojom bi nam se omogućilo da, umjesto industrijskih, u "Dalmatinku" dovedemo poslovne sadržaje – kazao je tada Ninčević.
Novi vlasnici kompleksa nekadašnjeg ponosa cijeloga cetinskog kraja pri izradi poslovnog plana odlično su sagledali potrebe i navike Sinjana. Pa su tako došli do zaključka kako su najbliži trgovački i outlet centri, gradski parkovi, sportsko-rekreativni centri, specijalizirane dvorane za vjenčanja i evente, CineStar multipleks kina, muzeji s modernim instalacijama, uređene tržnice ili coworking prostori u Splitu, Zadru ili Zagrebu. U pripremi za donošenje odluke po kojoj bi kompleksu "Dalmatinke" dali posve nove sadržaje obišli su četiri velika europska poslovna centra: Superkilen u Kopenhagenu, realiziran 2012. godine na 30.000 četvornih metara, Gucci Hub u Milanu, ostvaren 2016. godine, također na površini od 30 tisuća kvadrata, Stary Browar u Poznanu, realiziran 2003. godine na 100 tisuća kvadrata, i TimeOut Market u Lisabonu, koji je utemeljen još 1890. kao tržnica, prilagođavao se vremenu i potrebama i danas je na tom prostoru više od 40 probranih prostora.
– Sve te objekte svjetskog ugleda promatrali smo stavljajući ih u koleraciju s kompleksom "Dalmatinke". Od svega smo "ukrali" upravo ono što držimo da bi bilo najprimjerenije ovom prostoru u Sinju. Tako smo napravili prijedlog projekta konceptualnog i idejnog rješenja preuređenja stare tvornice "Dalmatinka". Prijedlozi se odnose na minimalno preuređenje same arhitekture, kako bi akomodirala novi sadržaj. Veliki naglasak stavljen je na uređenje eksterijera, odnosno javnih površina, te je upravo to glavna intervencija i vodilja projekta. Funkcija novog kompleksa određena je potrebama grada Sinja i lokalnog stanovništva, prema sadržaju okolnih gradova i mjesta i prema uspješnim primjerima iz prakse. Cilj nam je od cijelog kompleksa stvoriti prostor za biznis, šoping, rekreaciju i druženje – kazao nam je tada Mladen Ninčević.
Kod suvlasnika i direktora "Business parka" već tada se moglo osjetiti nezadovoljstvo sporošću sinjske gradske administracije. Ninčević, vjerojatno, nije mogao ni zamisliti da će na prenamjenu zemljišnog kompleksa "Dalmatinke" iz industrijskog u poslovni čekati šest godina.
Ninčević je u međuvremenu "Dalmatinku" iz dva dijela ponovno učinio da bude cijela!? Uzimajući od banke kredit od 4.050.000 eura putem tvrtke "Bilić & Petrolvilla", za što su založili 38.000 kvadrata izdvojenog tvorničkog zemljišta u međuvremenu prenamijenjenog iz industrijskog u stambeno-poslovno, Ladiniji, naravno, nisu otplaćivali kredit. Pa je banka kreditor predložila, a Stečajni sud u Rijeci otvorio, stečaj nad tvrtkom "Bilić & Petrolvilla". Jedinu vrijednu imovinu te tvrtke, spomenutih 38.000 kvadrata zemljišta, u stečaju je kupila tvrtka istoga vlasnika, Mladena Ninčevića. Tako je "Business park" postao vlasnik jedan kroz jedan, bez ikakvih dugovanja i opterećenja kupljenih nekretnina.
Ništa od cijelog toga kompleksa od preko 11 hektara do danas nije dirnuto. Jer je pod blokadom nepostojanja sve potrebne prostornoplanske dokumentacije. U svibnju 2023. godine Gradsko vijeće Sinja je, poslije maratonskog procesa, koji je trajao pet-šest godina, napokon donijelo izmjene i dopune GUP-a i Prostornog plana grada Sinja. U GUP-u je prihvaćen prijedlog "Business parka" o prenamjeni zemljišta "Dalmatinke nove" d.d. u stečaju iz industrijskog u poslovno. Reklo bi se da su investitori napokon došli na svoje, da su "dočekali Godota". Ali, ne leži vraže, nije gotovo kad je gotovo, već kada administracija kaže da je gotovo. A sinjska, i ne samo sinjska, administracija kaže da oko kompleksa "Dalmatinke" još ništa nije gotovo. Poslije GUP-a potrebno je napraviti Urbanistički plan uređenja (UPU) cijelog kompleksa. Što nije nimalo jednostavno jer osim "Business parka", s dijelom zemljišnog kompleksa bivše "Dalmatinke" planove imaju i drugi. U prvom redu Hrvatske ceste, koje žele "očeniti" koridor uz istočni rub "Dalmatinke" kako bi napravile zamišljenu spojnicu državnih cesta 219 i 1 (DC219 i DC1) preko bivše Trnovače do Brnaza. Bila bi to mini obilaznica koja bi prometno rasteretila najuži centar Sinja.
Hoće li poslije UPU-a, koji također treba prihvatiti Gradsko vijeće, "Business park" naići na novu administrativnu barijeru? To smo prije nekoliko dana upitali Mladena Ninčevića.
– Odmah poslije donošenja GUP-a namjeravali smo krenuti jer nismo odustali od svojega poslovnog plana. Od nas je, međutim, zatraženo da riješimo pristupne ceste. Napravili smo UPU i zastali jer su Hrvatske ceste izradile idejni projekt cestovne spojnice sadašnje Ulice Domovinskog rata i ulice Put Piketa, za što su rezervirale koridor uz istočni rub našega kompleksa. Pritom su na početku te zamišljene spojnice, u Ulici Domovinskog rata, planirale veliki kružni tok. Mi smo na to dali primjedbu i u nastavku sve iskoordinirali i izdogovarali s Hrvatskim cestama. U cijelu priču smo uključili i izrađivača sinjskog GUP-a kako bismo isključili svaku slučajnu pogrešku. Sada čekamo službeno očitovanje – odgovor Hrvatskih cesta i čim ga dobijemo, s Gradom ćemo krenuti u proceduru donošenja UPU-a – kaže Ninčević.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....