Imamo ga, hrvatskog čovjeka jelena, majstora u rikanju - Roberta Geca iz Delnica, prvog hrvatskog državnog prvaka u novoj natjecateljskoj disciplini. Da ne pročitate krivo, ne rokanja ili urokavanja kao momenta koji vodi u stanje posvemašnje ovisničke obamrlosti, već rikanja kao oponašanja karakterističnog zvuka glasanja jelena.
Dakle, da Roberta Geca svojim očima nismo vidjeli kako pred nama riče na širokoj goranskoj udolini u podnožju Bjelolasice, umislili bismo da nas iz goranske šume vreba mitsko biće od 200 kilograma i visine krave.
Nešto upravo nalik jelenu u punoj snazi, koji rikom svojem haremu košuta ukazuje na to da je gazda. Ali i svima okolnima poručuje da im je bolje da se upute svojim putem. Robert Gec je uspješni poslovni čovjek, ali i strastveni lovac na jelene koji toliko dobro riče da na megdan, odnosno na čistinu, može izvući i najljućeg kapitalca.
U vremenu od lova, lovcima je rika tajno oružje, pa oni tada počinju igrati lukavu igru. U njoj su dva dečka, jedan šumski na četiri i jedan na dvije noge, koji ovog prvog mami lovačkim rika pomagalima, pojačanim posebnim tonalitetom glasa. Postiže ga uz pomoć vabaka u obliku volovskog roga, velike oceanske Triton školjke i rikalice na izvlačenje.
Njihova rika polako počinje ljutiti jelene iz šumske okoline koji im vrlo brzo stanu uzvraćati, a nakon nekog vremena izlaze ga potražiti ili s njim ući u borbu. Ako je lovcu dobar, a jelenu crni dan, košute iz harema ostaju bez svog Sulejmana, a da pritom novog gazdu dočekale nisu. Ali snađu se one brzo, nadobudnih junaka u goranskim šumama ima napretek.
- To je kao i kod ljudi, u osnovi su to sve muško-ženski odnosi koji se baziraju na zaštiti teritorija i obitelji. Imao sam prigodu učiti od najboljih lovaca, s vremenom sam svladao cake rikanja. Svaki zvuk nešto govori, to je jelenji jezik kojim se oni obraćaju ženkama i suparnicima. Njime pokazuju želju za nadmetanjem, ljutnju kada se neka košuta pokuša izmigoljiti iz krda, prezentiraju zadovoljstvo kada je u tom naumu zaustave. Puno je tu momenata. Kada si cijeli život u prirodi, ako se dugo baviš lovom, naučiš sve te male tajne. A uz dosta vježbe i sam počinješ pričati jelenjim jezikom. Sada imamo mogućnost riku pokazati ne samo jelenima nego i ostalim rikačima Europe, možemo ići korak više, čekaju nas međudržavna natjecanja – kaže.
Raspitali smo se, na nedavnom delničkom Rika festu Robert se pokazao kao najbolji jelen, potukavši 12 konkurenata. Našlo se tu svakojakih rika, od one mladog jelena, starog, bilo je i zvukova prehlađenog i mamurnog jelena. Robertova je odzvonila najviše, donijela mu je titulu, s njom i nas u podnožje Bjelolasice u kojoj izgleda sve kao da je naokolo kilometrima prazno.
Ma kako ne, tu negdje u blizini iza stabala gledaju nas brojni parovi očiju. Prate svaki naš korak. U goranskom kraju jelen obično čuva krdo od jedne pa do dvadesetak košuta. Manje je to od slavonskih primjera u kojima kapitalac može imati puno veći broj svojih cura u haremu. U vremenu parenja svaki taj kapitalac postaje izazov mladim jelenima, ponekad novom vođi, često još uvijek ne toliko snažnim izazivačima koji žele starom junaku ukrasti košute.
- I tako zbog cura počinje bitka. Izazivač počinje rikati, ovaj mu drugi odvraća, upozorava ga da mu je ušao na njegov teritorij. Pojačava glas želeći mu reći "ne diraj moje, ne dam ti cure". Ponekad su izazivači lovci, upravo mi, ti koji ih rikom mamimo u našem pravcu. Pomažemo se vabcima. A znate što se često događa, da se oko jelena s krdom skupe dva izazivača, od kojih jedan lukavo čeka svoj trenutak. U momentu dok se stari i novi bore, taj treći pokupi žensku družinu i ode svojim putem. Znate li da jeleni u razdoblju parenja mogu izgubiti i do 30 posto težine, jer intenzivno troše snagu čuvajući svoje drage – kaže Gec.
Ali tako je to u životu, najjači ostaju. U goloj prirodi ti najjači su najbolji genetski rezervoari, oni jamče produženje vrste, daju kombinaciju najboljih gena. Onaj s vrha neminovno jednom u porazu abdicira, odlazi u traženje novog krda, postaje izazivač koji napada. Takva će sudbina jednom dočekati i pobjednika. Uvijek ostaje ista mudrost, to da dame biraju, ali i kako se zbog žena, neki bi rekli pohote, vode ratovi, gube glave.
- Priroda je sve to tako posložila, u njoj postoje zakoni ponašanja. Očekujem da u ovom trenutku, upravo u ovim šumama gdje se nalazimo, ima deset rikajućih jelena. Lijepa je to i stabilna populacija. Jeleni su plaha bića, bježe od ljudi. U suprotnosti je to s njihovom tjelesnom građom, impresivnom veličinom. Ogromni su. Osjećaš duboko strahopoštovanje prema njihovoj snazi, držanju - veli.
U sezoni otvorenog lova na jelene lovci se ponašaju u skladu s određenim kvotama odstrela na površinama i dobnoj strukturi životinja. Imaju i određena pravila, primjerice, u znak poštovanja prema odstrijeljenoj divljači na desnu stranu šešira, u ovom slučaju u goranskoj smrekovoj šumi, stavljaju smrekovu grančicu. Otkinu pritom njezin vrh koji se stavlja jelenu usta, kao njegov posljednji zalogaj.
- Zanimljivo je kako se s promjenom klime malo promijenio i sustav jelenjeg dnevnog ciklusa. Samo je ostala ista ta potreba za sačuvanjem svoje družine. Sve se može promijeniti, ali ne i njihova ćud, snaga kojom se odupiru konkurentu što vreba iz prikrajka. Moćni su zavodnici, veliki čuvari i kradljivci srca. Tuđe žele, svoje ne daju – pojašnjava nam Robert Gec.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....