Dok se neporočni građani umorni od posla navečer opuštaju uz Netflix serije, deseci tisuća ovisnika kockaju ili se bave mišlju kako da pronađu novac da bi mogli kockati.
Po mnogima najopakija ovisnost, pogađa sve dobne skupine u društvu, a negativne posljedice ne osjećaju samo ovisnici već i njihove obitelji. Brojnima donosi nesreću, ali zato postoje i oni koji zbog industrije igara na sreću itekako trljaju ruke.
Među njima je i proračun Republike Hrvatske, u koji se direktno od poreza od igara na sreću slijeva 354 milijuna eura, uz tendenciju rasta. Ipak, u hrvatskom Saboru je jednoglasno izglasan novi Zakon o igrama na sreću koji uvodi niz novih mjera. Među ključnim promjenama je obvezna identifikacija svih igrača u zemaljskim poslovnicama, uspostava registra isključenih igrača i zabrana samoposlužnih terminala u ugostiteljskim objektima.
O problemu ovisnosti o kocki te manjkavostima novog zakona razgovarali smo s jednim od najuglednijih hrvatskih psihologa, prof. dr. sc. Zoranom Zoričićem.
Kada govorimo o problemu ovisnosti o igrama na sreću u Republici Hrvatskoj, o kolikom broju ovisnika govorimo?
- Ne postoje egzaktne brojke, ali postoje procjene koje temeljimo i na iskustvu drugih zemalja Europe. Mi smatramo da je u ovom trenutku oko jedan posto hrvatske populacije u poziciji patološkog kockanja. Dakle, negdje oko 40.000 ljudi koji imaju problem teške ovisnosti o kocki. Od ukupnog broja ljudi koji igraju igre na sreću dvadeset posto je rizično, a osamdeset posto je u dimenziji da ovladava igrom i ne igra za velike novce.
Po čemu se patološki kockari razlikuju od ‘nepatoloških‘?
- U trenutku dok čovjek uplaćuje novac da bi se zabavio kroz iščekivanje rezultata i pritom smatra da je taj novac koji je uložio cijena njegove zabave i adrenalina, on još nije u poziciji patologije. Patologija počinje u onom trenutku kad čovjek igra za novac koji nije sa sobom donio. Kad i dalje igra za novac nakon što je izgubio ono što je imao u posjedu.
Treba reći da ovisnost o kocki po svojoj težini ide bok uz bok s drugim ovisnostima. Njezina specifičnost je da pogađa i pojedinca i njegovu obitelj, to je ta posebna težina. Dovodi do narušenih odnosa u obitelji, iznevjerenih očekivanja, ogromnih dugova, donosi kamatare na vrat...
Koliko je važna uloga psihijatra u procesu izlječenja od ovisnosti?
- Jako je teško bez pomoći sa strane. Jako teško bez stručnjaka koji će osvijestiti problem i nazvati ga pravim imenom. Jako je teško bez pomoći obitelji. Mi inzistiramo na tome da uvijek obitelj sudjeluje u tretmanu. Naglašavamo da se ništa ne rješava preko noći. Niti je netko preko noći ušao u probleme, niti će preko noći izići iz njih. Potrebno je vrijeme. Pogotovo jer je uspostava apstinencije samo preduvjet oporavku. Ako nema rada na duge staze, prije ili poslije on se vraća svojoj ovisnosti, odnosno kocki.
Kako izgleda terapija kroz koju prolaze ovisnici o igrama na sreću?
- Možemo govoriti kroz formu i sadržaj. Formom to je grupa srednje veličine, znači šest do dvanaest članova, među njima i po jedan član obitelji ovisnika. Grupa je poluotvorenog tipa. Drugim riječima, kad jedna obitelj iziđe iz programa, ulazi druga, kako bi brojka unutar grupe bila konstantna.
Grupa se sastaje jednom tjedno u večernjim satima nakon posla kako bi ljudi mogli doći. I ta grupa u svojoj formi postaje najvažniji sadržaj kockara i njegove obitelji iduće tri godine, koliko bi u prosjeku trebala trajati terapija.
Što se tiče sadržaja, naglasak je na razvoju ličnosti. Da se njega iz ropstva vlastite ovisnosti i vlastitog gubitka samopoštovanja dovede najprije do apstinencije, a ta apstinencija, kao preduvjet da bi se nešto drugo pokrenulo, dovodi do šanse za razvoj ličnosti. Razvoj ličnosti na psihološkom planu, na duhovnom planu i razvoj ličnosti na socio-kulturnom planu.
Drugim riječima, iz pozicije nekoga tko je u životu naučio sve uzimati i tražiti, a rijetko što vraćati, do pozicije davanja. Što bi se reklo, sretan je onaj koji daje, ne onaj koji prima. Tako kockar treba maknuti fokus egoizma sa sebe na svoje bližnje i kroz davanje njima nadrasti sebe kao egoista i razviti se kao čovjek.
Koliko je terapija uspješna?
- Tko prođe zajedno terapijske grupe i ako sudjeluju obitelji, rezultat je više od 60 posto uspješnosti. A uspješnost se mjeri s tri godine stabilne apstinencije.
Slažete li se s onima koji oštricu kritike upućuju prema hrvatskom zakonodavstvu koje je po njima preliberalno prema industriji igara na sreću?
- Slažem se u dobrom djelu. Nije samo stvar liberalnog zakona, nego davanja koncesija bez ikakve kontrole, šakom i kapom. Prevelik broj firmi je ušao u to područje i tako je rasla ponuda. Što je više rasla ponuda, rasla je i potražnja. S druge strane, zakonom su stvari bile riješene, ali je zakon bio nedorečen, nije bio sveobuhvatan i, najgore, nije se provodio u onoj mjeri u kojoj je to bilo potrebno.
Jeste li zadovoljni novim Zakonom o igrama na sreću?
- Sadašnje promjene zakona koje se donose idu u prilog tome da ipak postrože kriterije ne bi li problem učinili manjim. Najbitnija kategorija koju bi zakonom trebalo donijeti jest zabrana reklamiranja industrije igara na sreću, a to, nažalost, ni novim zakonom neće biti do kraja napravljeno. Opet će biti da oni mogu reklamirati sebe prije sportskih događaja, nakon sportskih događaja, drugim riječima - opet će biti prisutni u prime terminima.
Mnogi spominju problem koji se pojavio zahvaljujući novim tehnologijama, a to je online kockanje. Koliko je taj fenomen pogoršao ionako ozbiljan problem ovisnosti o kocki u našem društvu?
- Vrlo jednostavno, metaforički rečeno: Do pojave online kockanja zvijer je bila na lancu, nakon toga je puštena s lanca i više nitko to ne kontrolira jer je to nemoguće. Dolazimo u nadnacionalno zakonodavstvo, dolazi se do ilegalne konkurencije legalnih privređivača, ovi legalni se koliko-toliko drže zakonodavstva. Ilegalni se ne drže ničega. S druge strane, Ministarstvu financija kao regulatoru tržišta ne puni se budžet jer je sve online ili nelegalno.
Koliko su djeca ugrožena?
- Ugrožena su djeca jako jer je marketinški pritisak industrije igara na sreću posredno usmjeren i prema njima. Ako prije i nakon utakmice imate nogometne zvijezde koje mladi sanjaju i koje su uprte u marketing te iste industrije, jasno je da će utjecaj na njih biti jako velik. Najviše na kladionice, bilo online, bilo kroz uplatna mjesta.
Dok su automat-klubovi nešto što bi bilo lakše kontrolirati s obzirom na fizički ulazak uz osobnu kartu ili prijavu u sustav igranja. Mislim da će mjera prijave u sustav igranja s legitimacijom reducirati u određenoj mjeri ovisničku populaciju, uz naravno micanje kladomata iz kafića.
U svojoj karijeri susretali ste se s brojnim i pozitivnim i negativnim primjerima ovisnika o kocki. Što nam možete reći o svojim pacijentima?
- Pozitivnih primjera je bilo dosta. Imamo ljude koji su bili u ropstvu duga i u poziciji konstantne laži. Iz te pozicije su došli u poziciju brige za vlastitu obitelj, dobili djecu i evo već desetak godina skrbe se o toj djeci i obitelji, sretni su i zadovoljni građani. Ima među njima različitih profesija, od sveučilišnih profesora do sportaša. Dijapazon je širok.
Što se tiče negativnih primjera, imamo ljude koji su bili dužni više od milijun eura kamatarima. Imamo i ljude koji nisu mogli doći u rodilište po vlastitu ženu i novorođeno dijete jer zbog gubitka na kocki nisu imali novca da plate benzin ili taksi. A imali smo i pacijente koji su došli u situaciju da pljačkaju pumpne stanice da bi došli do novca za vraćanje kamatarima.
Najbitnije je naglasiti da, kako bismo to riješili, idemo ruku pod ruku mi doktori - koji vidimo svu tu bijedu kao posljedicu igara na sreću koja se prelama na pojedincu i obitelji - zajedno s priređivačima. Oni trebaju razvijati princip odgovornog priređivanja igara na sreću kako bi potencijalna šteta bila što manja. Treći je regulator tržišta, odnosno Ministarstvo financija koje mora postaviti jasne kriterije i da mu nije u interesu samo popunjavanje budžeta kroz dobit i porez na igre na sreću, već i prevencija sve one štete koja bi nastala.
Smatrate li da je utopijski razmišljati o potpunoj zabrani igara na sreću?
Da, mislim da se radi o utopiji jer bi se tada industrija igara na sreću samo preselila na crno tržište, što bi značilo automatski rast organiziranog kriminala. Ovako, kada su na legalnom tržištu, barem se drže nekih zakonskih okvira i regula. Potpuna zabrana mislim da ne bi bila dobra, ali je bitno da su igre na sreću kontrolirane i ograničene.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....