Invazija Vladimira Putina na Ukrajinu trebala je biti brza i pobjedonosna. Ali i nakon tri godine od napada na Kijev, Rusija ostaje zaglavljena u krvavom, skupom i destabilizirajućem ratu. Dok svijet raspravlja o tome kako zaustaviti rat, jedna istina postaje sve jasnija: sam Putin ga ne može prekinuti.
Povratak slomljenih ljudi
Više od 700.000 ruskih vojnika bori se u Ukrajini, mnogi od njih su loše obučeni i traumatizirani ratom. Oni koji se vrate kući često nose duboke emocionalne i psihičke rane – neki od njih postanu nasilni, čineći razne zločine od napada, silovanja ili čak ubojstva.
Poznato je da su ruski resursi za mobilizaciju iscrpljeni, pa se Kremlj okrenuo novačenju zatvorenika – uključujući pojedince osuđene za iznimno nasilne zločine. Posebna izvjestiteljica UN-a za ljudska prava u Rusiji, Mariana Katzarova, potvrdila je da je oko 170.000 osuđenih robijaša regrutirano da se bore u Ukrajini.
“Mnogi od njih – a to je novi trend – po povratku čine nove nasilne zločine, ciljajući žene, djevojke i djecu, uključujući seksualno nasilje i ubojstva”, rekla je tijekom sjednice Vijeća za ljudska prava UN-a u Ženevi. Okončanje rata značilo bi preplavljivanje ruskog društva s još više slomljenih i opasnih muškaraca. Kremlj se boji kaosa koji bi uslijedio.
Gospodarstvo temeljeno na ratu
Ruska se ekonomija preorijentirala na ratnu. Od početka invazije punog opsega, Kremlj je preusmjerio ogromne državne resurse u ratni stroj – od tenkova i projektila do uniformi i dronova. Potrošnja za obranu u 2025. trebala bi dosegnuti gotovo 30 posto cjelokupnog nacionalnog proračuna – nevjerojatna brojka, viša nego bilo koje godine od raspada Sovjetskog Saveza.
Prema uglednom Bloombergu i drugim neovisnim izvorima, vojni i sigurnosni troškovi činit će gotovo 40 posto svih državnih troškova. To znači da jedna od svake tri rublje koje vlada potroši sada ide u rat. Čitave industrije – metalurgija, kemija, elektronika – preorijentirane su da služe vojnoj proizvodnji. Mnoge ruske regije doživljavaju oživljavanje lokalnih gospodarstava ne kroz inovacije ili trgovinu, već kroz rastuću potražnju za oružjem i streljivom.
Unatoč zapadnim sankcijama i ekonomskoj izolaciji, ruski BDP blago je porastao 2023., za oko 3,6 posto, prema ruskoj statističkoj agenciji Rosstat. Ali taj je rast u velikoj mjeri umjetan potaknut ratnom potrošnjom, a ne održivim razvojem. To je iluzija prosperiteta potaknuta militarizmom i smrću.
Završetak rata značilo bi gašenje cijelog ovog ratnog gospodarskog motora. Putin nema želju saznati što će se dogoditi ako se taj motor zaustavi. Za režim rat više nije samo političko oruđe – to je ekonomski pojas za spašavanje.
Rat kao političko pokriće
Sve dok rat traje, Putin uživa opasnu vrstu imuniteta. Rat ušutkava neslaganje, utišava kritiku i opravdava autoritarnost. Sve – od siromaštva preko cenzure do ubojstava – opravdava se parolom “u ratu smo”.
Pod okriljem ovog rata Putin je eliminirao ključne protivnike. Aleksej Navaljni, njegov najistaknutiji kritičar, ubijen je u arktičkom zatvoru pod sumnjivim okolnostima. Čelnik Wagner grupe Jevgenij Prigožin, koji se usudio osporiti Putinov autoritet pobunom, poginuo je u misterioznoj zrakoplovnoj nesreći samo dva mjeseca kasnije. Druge oporbene ličnosti poput Ilje Jašina i Vladimira Kara-Murze bile su zatvorene ili prisiljene na egzil.
Ovu vrlo zanimljivu i jasnu analizu objavio je autor ukrajinskog Kijev Posta.
Navodi kako ruska kulturna elita – glazbenici, glumci, pisci i filmaši – ili su pobjegli ili su ušutkani. Nakon 2022. mnogi su napustili zemlju, ponijevši sa sobom i posljednje žarište javnog otpora. Ono što je ostalo nakon njihova odlaska je ispražnjeno društvo koje je Putinu lakše kontrolirati.
U međuvremenu, rat odvraća pozornost od domaćih katastrofa i neuspjeha vlade. Kada su teroristi napali Crocus City Hall u blizini Moskve, ubivši više od 140 ljudi, režim je brzo okrivio Ukrajinu – iako je ISIS kasnije preuzeo odgovornost.
Osnovne usluge su u kolapsu. Zdravstvo je nedovoljno financirano. Infrastruktura se raspada. Putin je prije više od dvadeset godina obećao preseliti ljude iz vojarni iz sovjetske ere – ali umjesto toga sada gradi nove stambene blokove u okupiranom i uništenom Mariupolju. Poruka je jasna: rat je bitan, ljudi nisu.
Putin ne želi mir jer ga rat čini nedodirljivim. To mu omogućuje da izbjegne odgovornost, slomi opoziciju i predstavi se ne kao diktator – već kao “ratni vođa”, piše kijev post. Mir bi natjerao ljude da postavljaju pitanja - poput zašto je Putin još uvijek na vlasti nakon 25 godina.
Nema pobjede, nema izlaza
Putin je pokrenuo invaziju s velikim obećanjima: "denacificirati" Ukrajinu, srušiti njezinu vladu i zaustaviti širenje NATO-a. Nijedan od tih ciljeva nije ostvaren. Nije zauzeo Kijev za tri dana. Nije uništio ukrajinski identitet. Ništa nije “denacificirao”. Ono što je postigao je upravo suprotno od onoga što je obećao. Ukrajina je danas ujedinjenija, odlučnija i vojno sposobnija nego prije. Ima jednu od najiskusnijih i u bitkama prekaljenih najjačih vojski u Europi.
Ukrajinski vojni startupi proizvode bespilotne letjelice, alate za elektroničko ratovanje i raketne komponente ne samo za svoju vojsku, već u suradnji s globalnim vojnim divovima poput Rheinmetall i Saaba. Ukrajina se ne brani samo – ona postaje dio zapadnog vojno-industrijskog ekosustava.
Generacije Ukrajinaca nikada neće zaboraviti što je Rusija učinila. Traume, ratni zločini, ukradena djeca – ti će ožiljci trajati desetljećima. Mržnja prema Rusiji sada je duboka, osobna, generacijska.
I dok se Ukrajinci bore za slobodnu budućnost, oni također obnavljaju svoju povijest, jezik i kulturu – stoljećima potisnute pod vlašću Moskve. Ukrajinske knjige, filmovi, glazba i kazališta doživljavaju procvat. Svaki ruski projektil samo pojačava nacionalno buđenje koje je Putin želio spriječiti.
Nasuprot tome, Rusija se izolira – sve siromašnija, ljuća i autoritarnija. I to je pravi problem za Kremlj: slobodna Ukrajina izravna je prijetnja Putinovu režimu. Zato što pokazuje vlastitom narodu da postoji drugi put – onaj na kojem vam ne treba diktator da biste preživjeli.
Pa što sada može nazvati pobjedom? Zauzeti nekoliko uništenih gradova i pritom izgubiti utjecaj, globalno poštovanje i milijune života? Ne postoji izlazna strategija za Putina. Ne više.
NATO iluzija
I posljednje, ali ne i najmanje važno. Jedan od glavnih razloga zašto je Putin pokrenuo svoju potpunu invaziju bio je njegov ultimatum iz 2021. Sjedinjenim Državama i NATO-u: povući snage iz istočne Europe i vratiti se na status quo iz 1997. Vjerovao je da će rat prestrašiti Zapad i natjerati ga da se pokori. Umjesto toga, učinio je suprotno. NATO je bliži ruskim granicama nego ikad prije. Finska sa svojom granicom od 1300 kilometara pridružila se savezu. Švedska je odmah nakon nje. Ono što je nekoć bila tampon zona sada je izravna granica s NATO trupama i opremom. Ovo nije ono što je Putin zahtijevao – to je povijesno širenje zapadne vojne prisutnosti. K tome Europska unija se ponovno naoružava. Prvi put nakon desetljeća čelnici EU-a ozbiljno raspravljaju o formiranju zajedničkog obrambenog bloka neovisnog o SAD-u, usmjerenog na kolektivnu europsku sigurnost. EU ima za cilj postati vojno samodostatna do 2030., što je tektonski pomak u potpunosti potaknut Putinovom agresijom.
Umjesto da oslabi Zapad, on ga je ujedinio. Umjesto da zaustavi NATO, on ga je ojačao. Umjesto da podijeli Europu, učinio ju je odlučnijom nego ikad da se odupre autokraciji.
Sada ne može stati. Zarobljen je u ratu koji je započeo, ali više ne može završiti.
Što je sljedeće?
Putin nije samo započeo ovaj rat – izgradio je sustav koji ovisi o njemu. Psihološki, ekonomski i politički. A istina je: on ne može sam okončati ovaj rat. On ili treba ostvariti sve svoje izvorne ciljeve – koji su sada potpuno nedostižni – ili biti prisiljen na mir ogromnim unutarnjim ili vanjskim pritiskom. U svakom drugom slučaju, on će produžiti rat što je duže moguće. Jer bez toga se njegov politički režim ruši. Bez toga, njegova pažljivo izgrađena slika "velikog vođe" se raspada. Njegovo povijesno nasljeđe ne preživljava na miru nego samo na kaosu. Ovaj rat više nije oko Ukrajine. Radi se o održavanju jednog čovjeka na vlasti i očuvanju laži. I dok se ta laž ne sruši – ili ne razbije izvana – rat će trajati. Ne zato što je Putin jak nego zato što je preslab da prestane, navodi Kijev Post.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....