Trebaju nam tri stvari: oružje, oružje i oružje”, rekao je početkom travnja u Bruxellesu ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba. “Da, da i da”, odgovorio mu je američki kolega Antony Blinken.
Ovako je prestižni Wall Street Journal sažeo američku pozadinu rata u Ukrajini o kojoj se, zbog političkih obzira prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, do sada nije puno govorilo. No nakon Putinove invazije i vrlo uspješnog otpora Ukrajinaca, na površinu su isplivali podaci o modernizaciji i jačanju ukrajinske vojske koje već nekoliko godina provode Amerika i NATO.
Prema Wall Street Journalu, Amerika i njezini saveznici posljednjih su godina obučili nekoliko desetaka tisuća ukrajinskih vojnika po NATO-ovim standardima. Štoviše, ukrajinski vojnici sudjelovali su u vojnim vježbama sjevernoatlantskog saveza. Još je važnije to što je u tim vježbama, sa svojim iskustvima iz rata s ruskim separatistima u Donbasu, sudjelovao i dio ukrajinskog vojnog vrha.
U svemu tome posebno su odlučnu ulogu imali Britanci, koji su od listopada 2021. do veljače 2022. obučili tisuće i tisuće ukrajinskih dragovoljaca u rukovanju britanskim antitenkovskim projektilima, koji su se pokazali odlučnim u obrani Kijeva. Kako piše The Times, ova se obuka nastavlja jer u ovom trenutku specijalne britanske postrojbe SAS u okolici Kijeva obučavaju ukrajinske vojnike, koji spremno očekuju mogući novi ruski napad.
Stiže, stiže...
Utjecaj NATO-a na ukrajinsku vojsku najbolje opisuju riječi jednog ukrajinskog pukovnika, koji je zastarjelu rusku vojnu taktiku opisao na vrlo američki način.
”Rusi koriste svoju tipičnu taktiku, koja se nije puno promijenila još od Staljinovih vremena. Najprije idu topnički udari, a onda na naše položaje pošalju svoje topovsko meso”, odnosno pješaštvo, koje trpi velike žrtve u sudaru s uvijek spremnim Ukrajincima.
Tome se suprotstavljaju Amerika i NATO izvozom svojeg vojnog znanja u Ukrajinu, uz već navedenu pomoć u oklopu.
Kako piše Wall Street Journal, to je posebno očito u posljednje vrijeme jer je u Ukrajinu stiglo 18 najnovijih američkih haubica s arsenalom od oko 40 tisuća granata. Stigli su i ratni helikopteri ruske proizvodnje, te tristotinjak oklopnih vozila, radari i oprema za obranu od mogućeg ruskog napada kemijskim oružjem. Cilj ovog sve masovnijeg naoružavanja Ukrajine najbolje je objasnio Bidenov savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan.
”Nakon svega želimo slobodnu i nezavisnu Ukrajinu, oslabljenu i izoliranu Rusiju i jedinstveni i odlučni Zapad. Vjerujemo da su sva tri cilja nadohvat ruke.”
U tom je smislu vrlo važna američka obavještajna služba CIA, koja koristi političku taktiku obavještajne transparentnosti i razotkrivanja protivnika. CIA zbog toga javno objavljuje obavještajne podatke o Rusiji, a sve da bi opomenula i odvratila ruskog predsjednika Putina. Istovremeno, u Washingtonu su odlučili Ukrajincima dostavljati precizne podatke o položajima ruskih trupa u Donbasu kako bi Ukrajinci lakše “udarali” topništvom, raketama ili dronovima.
Iza svega je dublja računica službenog Washingtona u kojoj je ukrajinska obrana demokracije i zapadnih vrijednosti znatnim dijelom krinka za američki strateški prodor na istok.
Toga je duboko svjestan ruski predsjednik Vladimir Putin, koji je u svojem povijesno-političkom eseju iz srpnja 2021. ukrajinsku politiku opisao kao “ustrajno nastojanje da se stvori slika o vanjskim i unutarnjim neprijateljima, a sve to pod zaštitom zapadnih sila”. Jednom riječju, Ukrajina za Putina nije suverena država, nego zapadni mostobran za napad na Rusiju.
Iako Putin izgleda kao politički grubijan, on nije neuki grubijan, nego obrazovani pojedinac koji je 90-ih godina prošlog stoljeća planirao upisati doktorat na Sveučilištu u Sankt Peterburgu. Zato njegove riječi valja uzeti vrlo ozbiljno i uočiti činjenicu da je u pozadini sadašnjeg rata u Ukrajini vrlo stvarni ruski strah od američke hegemonije.
Tako barem misli američki vanjskopolitički ekspert Robert Kagan u svojoj knjizi “Duhovi na gozbi. Amerika i kolaps svjetskog poretka 1900. – 1941.”, koja izlazi u studenom ove godine i čiji su odlomci objavljeni u novom broju Foreign Affairsa.
Od Rusije ostala samo sjena
Prema Kaganu, Amerika svoj globalni utjecaj već dugo gradi na kombinaciji moći i promicanja demokratskih vrijednosti, zbog čega mnogim državama izgleda kao privlačna zaštitnica nacionalne slobode i društvenog napretka. Ovakva Amerika danas je smetnja Putinovu pokušaju obnove ruskog imperijalnog prestiža, tim više što je velika većina zemalja istočne Europe jedva čekala pobjeći iz zagrljaja ruskog medvjeda.
Ipak, američka politika ne predstavlja izravnu ugrozu Rusije kao takve. Problem je u imperijalizmu, kako ruskom tako i američkom.
Gledano iz Washingtona, Rusija je danas samo sjena svoje negdašnje moći i nema snage odoljeti vojnoj, političkoj i propagandnoj snazi Amerike. Ipak, Rusija ne može prihvatiti ulogu drugorazredne sile, kao što je to učinila Velika Britanija, koja je prije jednog stoljeća bila globalni hegemon, ili Njemačka i Japan, koje su nakon vojnog poraza u Drugom svjetskom ratu postali američki saveznici. Zato je Putinov rat u Ukrajini pokušaj zaustavljanja američkog vojno-političkog prodora na široko područje od Ukrajine preko Gruzije do Turkmenistana jer bi to bio sudbonosni udar na ruske imperijalne tradicije.
Pogledano iz ove perspektive, rat u Ukrajini je pitanje života i smrti za Rusiju, koja se teško može odreći imperijalnog ekspanzionizma i kojoj zapadna shvaćanja o nacionalnoj slobodi i liberalnoj demokraciji ne znače puno. U ovom sukobu globalne američke moći i tradicionalnog ruskog imperijalizma zamislivo je američko obavještajno rušenje Putina.
Da je tome tako, svjedoči bivši visoki časnik u američkoj obavještajnoj službi CIA Douglas London, koji je u novom broju časopisa Foreign Affairs napisao:
”Amerika bi u Bjelorusiji, Čečeniji i Kazahstanu trebala poticati jake antiruske osjećaje, koji tamo već postoje i koje Putin ne može ignorirati, iako ima pune ruke posla u Ukrajini. Posebno korisna mogla bi biti Čečenija, čiji bi se ratoborni gorštaci vrlo rado osvetili za poraz koji su im Rusi nanijeli prije četvrt stoljeća. Gledano iz američke perspektive, slanjem oružja od Čečena bi se moglo stvoriti opasne gerilske pobunjenike, što bi Čečeniju moglo pretvoriti u novi Afganistan, u kojem su Rusi prije više od tri desetljeća opasno zaglavili.”
Istovremeno, sasvim je realistično da bi Amerikanci mogli uspostaviti zakulisne veze s povjerljivim Putinovim moćnicima koji su vrlo zabrinuti za budućnost svojeg ukradenog bogatstva. Primjer je takvog moćnika Putinov vrlo povjerljivi čovjek Igor Sečin, šef poznate naftne kompanije Rosnjeft, koji zna mnoge Putinove tajne i koji ga može srušiti. Njega i druge ‘silovike’ moglo bi se kupiti obećanjem sigurnosti njihova bogatstva i njihovih života i njihovih obitelji.
Ako i ne uspiju, sve ove zavjere mogle bi pojačati Putinovu paranoju, uzdrmati njegovu vlast u Rusiji i prisiliti ga da se povuče iz Ukrajine.
U prilog ovome govore analize The Economista, koji već duže vrijeme bilježi kako Putin troši sve više novca na sigurnosne službe koje Ruse prisiljavaju na šutnju i poslušnost, ali i koje ga čuvaju od mogućeg revolta građana, ali i od najbližih suradnika.
Važna je karika u ovom lancu i ravnatelj CIA-e William Burns, koji je, skupa s britanskim obavještajcima, u listopadu 2021. otkrio Putinov ratni plan invazije na Ukrajinu i koji objavom povjerljivih obavještajnih podataka namjerava potpuno raskrinkati ruskog predsjednika i ubrzati njegov pad. Sve u svemu, ukrajinska obrana od Putinove agresije istovremeno je i američki rat za strateški prodor na istok.
Koliko je to istina, svjedoči opširna analiza The Economista, koji je još krajem prošle godine predvidio konačni slom vrlo osjetljive ravnoteže između Ukrajine, Rusije i Bjelorusije, što je zapravo konačni slom zadnjih ostataka Sovjetskog Saveza. Iza svega je, gledano iz Moskve, vrlo neugodan osjećaj ruskog poraza.
Putinova posljednja granica
Zato ne treba čuditi što je 21. prosinca 2021., dakle malo više od tri mjeseca prije invazije na Ukrajinu, Putin časnicima ruske vojske otvoreno rekao:
”Pitaju nas što radimo na pragu Ukrajine. Oni bi trebali razumjeti da se više nemamo kamo povući. Zar oni zaista misle da ćemo skrštenih ruku promatrati događaje u Ukrajini?”
Iza ovih riječi krije se činjenica da je Ukrajina još od srednjeg vijeka bila kamen temeljac ruskog identiteta. S obzirom na to da Rusija kao stara velesila nema drugog identiteta osim imperijalnog, u Moskvi je nezamislivo da prozapadna Ukrajina postane potpuno nezavisna od Rusije. Zato danas vrlo aktualno zvuči predviđanje koje je prije skoro tri desetljeća iznio utjecajni američki ekspert i savjetnik mnogih američkih predsjednika Zbigniew Brzezinski kako je Rusija bez Ukrajine tek obična država, a ne carstvo.
Uz sve ovo, prozapadna Ukrajina u Moskvi izgleda kao negativan primjer za države bivšeg Sovjetskog Saveza. Osim toga, Putin se boji da bi moderna i prozapadna Ukrajina mogla postati istočnoeuropski tigar koji može ugroziti ili čak “ubiti medvjeda” ruskog imperijalizma. Tigar treba ubiti medvjeda.
Da to nije nikakvo pretjerivanje, svjedoči The Economist, koji otvoreno piše o američko-ukrajinskom savezu protiv Rusije.
”Dok Rusija krvari na bojištu, utjecajni i poznati Amerikanci žele da predsjednik Biden punom snagom pomogne Zelenskom u uništenju ruske vojske. Takva pobjeda dala bi novu snagu demokraciji i možda srušila Putina. Usprkos tome, Biden više voli dugu igru. Ukrajina se hrabro i junački drži, što slabi Rusiju, ali i prisiljava Kinu da plati cijenu zagrljaja s Putinom.”
U ovakvoj američkoj računici konačni Putinov poraz nije upitan. Upitna je samo moguća eskalacija i širenje vojnih sukoba, što bi moglo izazvati treći svjetski rat ili nuklearni obračun Amerike i Rusije. Zato sasvim realistično zvuče riječi kineskog velikog vođe Xi Jinpina kako je Ukrajina američki tigar na istoku Europe. Taj tigar, prema pisanju The Economista, vjerojatno ima zadatak “ubiti medvjeda”, odnosno ruski imperijalizam koji već tri stoljeća dominira širokim područjem od istočne Europe do srednje Azije.
Da bi to spriječio, Putin je spreman proliti mnogo ruske i ukrajinske krvi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....