Viktor Orban ostaje glavni 'pain in assholes' Europske unije, kako bi to formulirao rječiti Kazahstanac Borat Sagdijev. Nakon 12 traumatičnih godina s ovom Putinovom reinkarnacijom u srcu EU-a, slijede im, avaj, još četiri.
Samozvani neliberalni demokrat i nesputani politički agitator protiv najuzvišenijih europskih načela – korupcije, vladavine prava, slobode medija, ljudskih i migrantskih, te prava seksualnih manjina - Viktor Orban već godinama zapravo aktivno izvrgava ruglu temeljnu ideju EU-a: iz nje komforno i bez ikakvog zazora muze golem novac, no svemu što se 'ne može ukrasti ili pojesti' (M. Krleža) besprizorno se ruga, a sve što nije odraz sirove sile brutalno i bez milosti gazi.
Promovirajući među primitivcima svih boja i nacija takav svoj model kao nekakvu 'suverenističku' ideologiju, Orbanu nije strano čak ni otvoreno paktiranje s Putinom, jer je to u mađarskom 'nacionalnom interesu', baš kao što je i jeftiniji plin njima znatno ispred masovnih grobnica. I prije ovih izbora je, poput Zorana Milanovića, zagovarao neutralnost prema agresiji na Ukrajinu, minorizirajući tamošnje ruske žrtve i brutalne Putinove zločine. Jedini je EU čelnik koji je oštro kritizirao vođu napadnute i teško ranjene zemlje, Volodimira Zelenskog. Nominalno je Mađarska poduprla europske sankcije Rusiji, no tamošnji su mediji istodobno masovno širili putinovske propagandne laži.
U svakoj zemlji s kultiviranim društvom premijer bi bio za takve ispade brutalno izborno sankcioniran, no ne i u Mađarskoj: naši sjeverni susjedi su, uz one istočne, očito društva koja se mogu otvoreno nazvati demokraturama. Ako nekoj naciji treba docirati o nedopustivosti masovnih oružanih zločina protiv civila, kao i o potrebi da se takve pojave bez ikakvih ograda odmah osudi, ne treba posebno dokazivati njezinu moralnu nezrelost i političku imbecilnost. Orban je nesumnjiv politički kreten, no oni koji ga uporno biraju na vlast još su i gori: njega barem donekle eskulpira manipulativna i interesna namjera.
Orban, baš poput Putina, godinama uspješno proizvodi svoje oligarhe, svemoćne političke kapitaliste. Ne postaju bogataši ni kreativnošću ni pameću, nego čistom ljubavlju diktatora i glavnog kontrolora svih životnih sokova. Večinu državnih i privatnih medija u Mađarskoj drže Orbanovi prijatelji i saveznici, baš kao i u Rusiji. Orbanovi lojalisti vode i ključne institucije biznisa, akademske zajednice, nevladine organizacije i sve druge relevantne ustanove u zemlji. Njegov sustav političkog sponzorstva iznjedrio je čitave elite bogatih mu konzervativnih prijatelja. Istodobno, neumorno proizvodeći u javnosti dežurne fantomske neprijatelje, od Georga Sorosa pa do seksualnih manjina, već desetljećima uspješno lobotomizira svoju naciju i preživljava u srcu EU-a kao najdugovječniji čelnik neke zemlje-članice.
Mađari ga, baš kao ni Srbi Vučića, sigurno neće sami srušiti s trona, jer im očito predstavlja utjelovljenje najnakaznijih kolektivnih impulsa i očekivanja. Projiciraju se, jadni, u autokratovu kožu, pa barem tako sanjaju ideal slobode krda. No, umjesto njiih, Orbana bi na smetište historije ubrzo mogle otpraviti nove europske okolnosti: raskol između krvave ruske despocije i Europe sve je dublji i nepomirljiviji. Mnogi rat u Ukrajini već nazivaju proxy ratom između Putina i Zapada, a u ratnim okolnostima u svojim redovima nitko baš ne voli izdajnike i petu kolonu.
Ono što je do jučer izgledalo nemoguće – izbacivanje neke države poput Orbanove proputinovske gubernije iz Europske unije – sve manje skaredno i nemoguće zvuči.
Komentari
0