Preživi li izbore u travnju, mađarski despot i Putinov saveznik Viktor Orban mogao bi lako postati najmoćniji energetski igrač u našemu dijelu svijeta. Ulazak mađarske kompanije MOL u završnu fazu preuzimanja Naftne industrije Srbije iz temelja mijenja odnose snaga u cijelom energetskom sektoru jugoistočne Europe.
Za Hrvatsku, koja je voljom nekadašnje vlade Ive Sanadera prodala većinski paket u INA-i istim tim Mađarima (u zamjenu za 10 milijuna eura mita bivšemu HDZ-ovu premijeru), to nisu nimalo dobre vijesti. Naša zemlja će u slučaju MOL-ove kupnje NIS-a sasvim sigurno postati u energetskom smislu još znatno slabija, ranjivija i beznačajnija, puka igračka u rukama velikih i moćnih predatora.
Nisu nezanemarive ni procjene da bi u slučaju MOL-ove akvizicije u Srbiji postojeće hrvatske rafinerije mogle ostati bez dijela sadašnjih poslova. Potencijalna kupnja MOL-a u Srbiji će, prođe li onako kako je zamišljena, po sudu brojnih analitičara naposljetku stvoriti besprimjerno moćnu regionalnu naftnu grupaciju, mrežu kakve ovdje nije bilo još od raspada bivše Jugoslavije.
Da je transakcija očito ušla u završnu fazu, govore zadnje vijesti da su predstavnici MOL-a doputovali u Srbiju i započeli obilazak rafinerije u Pančevu, maloprodajne mreže i ključnih proizvodnih kapaciteta NIS-a. To zapravo znači da su Mađari započeli dubinsku analizu (due diligence), standardnu analitičku proceduru uoči konačnoga zaključenja akvizicije.
Ruski Gazprom očito je više nego voljan prodati MOL-u svoj većinski udjel u Naftnoj industriji Srbije. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je 2. siječnja kako očekuje da će cijeli proces biti završen do 23. siječnja. Dodao je i kako će pančevačka rafinerija NIS-a u punoj funkciji biti već 17. ili 18. siječnja, nakon što je izvan pogona bila punih 36 dana. NIS bi krajem siječnja također trebao ponovno dobiti i pristup 85.000 tona sirove nafte koja sada stoji u JANAF-ovim spremnicima u Omišlju.
Mađarsko preuzimanje NIS-a odvija se u iznimno osjetljivom geopolitičkom trenutku, dramatično prožetom američkim sankcijama zbog većinskog ruskog vlasništva u NIS-u, ali i snažnim interesom Srbije da njihova nacionalna kompanija dobije stabilnog i zapadno orijentiranog strateškog partnera. U tom kontekstu, MOL im se prirodno nametnuo kao najpoželjniji i najrealniji kupac, premda u javnim izjavama Vučić i suradnici uglavnom hine kako će srbijanska država otkupiti ruski portfelj. Naime, i Vučićevoj Srbiji i Putinovoj Rusiji očito paše da, ako već zbog nesmetanog poslovanja mora biti predano Zapadu, njihovo dojučerašnje strateško vlasništvo barem prijeđe u mađarske ruke. Rusko-srpski prijatelj Viktor Orban barem će još neko vrijeme stajati na braniku interesa protivnih tendencijama službenoga Bruxellesa.
Da je posao mađarskog otkupa ruskog udjela u vlasništvu Naftne industrije Srbije doista pri kraju, svjedoči još jedna vijest: državna srbijanska tvrtka Transnafta raspisala je tender za izgradnju naftovoda od Novog Sada prema mađarskoj granici. U pozivu se navodi da je gradnja naftovoda od vitalnog nacionalnog interesa te mu je cilj osigurati diverzifikaciju uvoza i veću sigurnost opskrbe energentima srbijanskog tržišta s obzirom na to da se sada Srbija sirovom naftom može opskrbljivati jedino kroz Jadranski naftovod. Novi naftovod omogućio bi Srbiji izravnu opskrbu sirovom naftom iz Mađarske, kroz čiji teritorij prolazi naftovod Družba, kojim se MOL-ove rafinerije opskrbljuju ruskom naftom. JANAF će očito u doglednoj budućnosti Srbiji postati energetski irelevantan.
Mađarska MOL Grupa već je sad pravi energetski div i jedna od najvećih integriranih naftno-plinskih kompanija u cijeloj srednjoj i istočnoj Europi. Posluje u više od 30 zemalja, zapošljava na desetke tisuća radnika i kontrolira čitav lanac tržišnih vrijednosti – od istraživanja i proizvodnje, preko prerade pa do maloprodaje goriva i petrokemije. Nekad je i hrvatska INA sanjala slične snove o jačanju i izgradnji svoga regionalnog utjecaja, sve dok ih nepovratno nisu uništili srebroljubi i neprijeporni izdajnici nacionalnih interesa.
Ključna stvar za sadašnji MOL-ov regionalni kontekst, koji mu trenutno i omogućava stratešku nadgradnju aktualnom kupnjom u Srbiji, upravo je činjenica da su davno postali najveći dioničari hrvatske naftne kompanije, INA-e. Kupnja INA-e im je najprije omogućila most prema snažnoj prisutnosti u Bosni i Hercegovini, gdje su portfelj ojačali i preuzimanjem Energopetrola, jedne od najvećih naftnih kompanija u BiH, s desetljetnom tradicijom i razvijenom maloprodajnom mrežom. Naknadno su postali i dioničari Krajinapetrola, vodeće kompanije u sektoru naftnih derivata u Republici Srpskoj. MOL-ova sarajevska kompanija Holdina najveći je uvoznik nafte i naftnih derivata u BiH.
Osim što već nadziru sve strateške točke energetskog sustava Hrvatske i BiH kroz maloprodaju, veleprodaju i uvoz, MOL i INA su i među vodećim igračima na energetskome tržištu susjedne Slovenije. MOL Grupa je, naime, prije tri godine preuzela slovensku podružnicu OMV-a. Naftna industrija Srbije u Bosni i Hercegovini trenutno upravlja s više od 40 benzinskih postaja, uglavnom kroz mrežu brendova NIS Petrol i Gazprom.
Spajanjem NIS-a s postojećim sustavom MOL-INA nastat će i vertikalno i horizontalno integrirana regionalna energetska sila, s rafinerijama, logističkim pravcima i maloprodajnim mrežama koje pokrivaju gotovo cijeli prostor bivše Jugoslavije, ali i širu regiju jugoistočne Europe, uključujući Rumunjsku i Bugarsku.
Akvizicija Naftne industrije Srbije, ako do nje uskoro definitivno dođe, Mađarima kao strateški najznačajniji zgoditak donosi i rafineriju nafte Pančevo, jednu od tehnološki najnaprednijih u regiji. Ona je po svojim kapacitetima oko 20 posto veća od riječke rafinerije, što će MOL-u omogućiti status srednjoeuropske naftne kompanije sa značajnim rafinerijskim kapacitetima od preko 25 milijuna tona prerađene nafte.
Bude li se MOL u svojemu budućemu poslovanju strateški više oslanjao na rusku naftu, riječka rafinerija bi u takvoj poslovnoj arhitekturi lako mogla postati MOL-u znatno manje važna od one pančevačke. Na to su već javno upozorili upućeni energetski stručnjaci poput Davora Šterna.
Ako se akvizicija u Srbiji uskoro realizira, MOL bi postao naftni lider bez presedana na području bivše Jugoslavije, kompanija s presudnim utjecajem na regionalnu energetsku sigurnost. Takva koncentracija tržišne moći ovdje nije viđena još od vremena zajedničkoga jugoslavenskog energetskog sustava, a možda ni tada.
S jednom bitnom razlikom: svi energetski tokovi "na ovim prostorima" ovaj put bi bili pod kontrolom privatne i tržišno orijentirane multinacionalne kompanije. Mađarski energetski gigant ujedinio bi sve ključne naftne tokove Balkana, s potecijalnim dugoročnim utjecajem na sve: od kretanja cijena goriva, preko investicija u energetsku sigurnost pa do strukture političke ekonomije čitave jugoistočne Europe.
Nakon Beča, Beograda i Bruxellesa, Hrvatima bi četvrti glavni grad opet počinjao s istim fatalnim slovom "B". Budimpešta će uskoro postati gospodar svih zbirnih "ex-SFRJ" naftnih sloboda, ne usprotivi li se takvom scenariju neki iznenadni "crni labud" u liku globalnih gospodara svjetskog kaosa: Vladimira Putina ili Donalda Trumpa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....