Toni Kukoč napokon je, 16. svibnja, primljen u košarkašku Kuću slavnih, koja se nalazi u Springfieldu u američkoj saveznoj državi Massachusetts.
Kako su naglasili u "Hall of Fameu", Kukoč je trostruki NBA prvak, tri puta je proglašen za najboljeg igrača Eurolige (dvaput u dresu Jugoplastike, jednom u dresu Benettona), a jednom je osvojio i Svjetsko prvenstvo na kojem je također dobio nagradu za najkorisnijeg igrača.
O tome, ali i o djetinjstvu i sportskim počecima košarkaškog velikana, u stanu na Pazdigradu razgovarali smo s Tonijevim roditeljima, majkom Radojkom i ocem Antom...
'Muzej' pokraj balkona
– Toni nam je ove godine kazao: "Volio bih da me prime u Kuću slavnih u Springfieldu još dok mi je otac živ." Tako da smo svi mi sada uprti u Antu, mater nitko i ne spominje, ha-ha... – kazala nam je Radojka Kukoč, u dijelu stana uređenom pokraj balkona poput košarkaškog muzeja.
I to ste nedavno dočekali...
– Da, Toni nas je zvao u 22 sata navečer, mi smo već otišli spavati. Nakon poziva na fiksni telefon, javio se Ante, ali Toni mu nije odmah htio reći jer mi suprug Ante ima problema sa srcem pa nije znao kako će reagirati. Zato je Toni meni telefonski rekao: "Sad su mi javili iz Amerike da sam primljen u Kuću slavnih, a ti sad tati reci, kako ti znaš. I nemoj nikome kazati dok oni službeno ne objave." E, sad, trebalo je to izdržati, nikome ne kazati. Razlika je od SAD-a osam sati, u Americi su vijest objavili u podne, naši su sve to javili navečer na vijestima – govori nam Radojka Kukoč.
– Svi smo bili prezadovoljni, jer je ova vijest odjeknula ne samo košarkaškim, nego i sportskim svijetom općenito. Dakako da smo i obitelj, i prijatelji, i sam Toni ovo priznanje već prije očekivali. Ali, prezadovoljni smo i sada, i sestra Sandra, i supruga Renata, djeca..., jer je i ovim Toni još jednom ušao u povijest – radosno će otac Ante.
– Znate šta, još otkad je Toni išao u vrtić, sve što je napravio, od malih nogu, sve je to bio veliki rad – kazuje nam Ante Kukoč.
– Još se sjećam kad je trener njemu i mladim suigračima rekao: "Bacite balun pedeset put u koš." Toni bi ubacio svih pedeset puta, dok bi drugi ubacili balun u koš 25 puta. I onda su vidjeli da je Toni momak koji zna, od kojega će nešto biti – govori nam otac Ante.
Volio se šaliti
Otac Ante i majka Radojka skupljali su sinove fotografije već od rane mladosti te ih lijepili u albume. U početku ih je bilo nekoliko manjih, a sada ih ima četiri-pet velikog, A3 formata. U njima su i fotografije i isječci iz raznih novina i stručnih publikacija...
– Jedno vrijeme ljubomorni pojedinci su mi govorili da ja svoga sina hoću i medijski gurnuti na sportskome, u ovom slučaju, košarkaškome planu. Jer, bilo je i ljudi koji su htjeli da on ne zaigra u momčadi Jugoplastike. Ali, Toni je od početka bio takav, da se cijeli davao gdje god je išao, i čime god se bavio – govori nam Ante Kukoč.
– Išao bi loviti špare, znao bi ih uloviti po šezdeset komada, pa bi ih donosio doma. Onda se počeo baviti sportom, prvo stolnim tenisom, pa nogometom u Hajduka, ali se ipak najviše, kao što svi znamo, zadržao u košarci, za početak u tada slavnoj Jugoplastici – s ponosom će Ante.
Majka Radojka dodaje kako su koordinacija pokreta i radna navika koje je stekao u stolnom tenisu bili ogroman Tonijev dobitak u košarci.
– To mu je nedavno priznao i Slavko Trninić – veli Radojka, na što će suprug Ante:
– Najviše što je Toni, rođeni ljevak, dobio igrajući stolni tenis jest koordinacija pokreta, koju je stekao na ping-pongu. On se zato na košarci mogao okrenuti i lijevo-desno, za razliku od brojnih drugih igrača.
Ipak, slava mu nikada nije udarila u glavu – kazuje nam Tonijev otac, te ističe kako mu se sin stalno volio šaliti. Te da su ga, među ostalim, zato i voljeli suigrači, prvo iz Eurolige, a potom iz NBA, a danas golferi, jer se golfu maksimalno posvetio otkad je otišao u košarkašku mirovinu. Zato, kada je u Splitu, stalno odlazi na golferske terene u Stobreču, gdje provodi sate igrajući.
Lijekovi i sestra Sandra
– Kad su Tonija jednom pitali, voliš li više ženu ili golf, on je odgovorio: "Žena ima jednu rupu, a golf osamnaest" – sa smijehom će Ante. Te dodaje:
– Stavljao sam u albume i izvješća s utakmica, uključujući i statistiku čitave momčadi. Sve sam to spremao. Još sam toga i više mogao skupiti, ali sam radio i druge stvari...
Primjerice?
– S Tonijevom sestrom Sandrom, našom kćerkom, nosio sam lijekove u Sinj, koje je svojim utjecajem i novcem u ratu Toni osigurao. U skupljanju mi je pomogla Sandra, koja bi često na prazne papire u albumima napisala svoje legende, odnosno zabilješke uz određene fotografije. Evo, pogledajte, uz fotografiju malog Tonija iz privatnog albuma tako je napisala: "Prvi koraci bili su teški i nesigurni, ali kada se jednom krene..." A vidite i ovu fotografiju (dječačić Toni gol na plahti), Sandra je napisala: "Ovo je bio prvi dokaz njegove muškosti. Sreća za čitavu obitelj."
Sandra, koja je diplomirana farmaceutkinja, sada ima dvije ljekarne u Solinu. Pomažu joj i naše unuke, njezine kćeri Karla i Dora. Karla, magistra farmacije, radi za "Mediku", sada vozi lijekove od Zadra do Dubrovnika, dali su joj novo auto i svu potrebnu opremu, dok starija Dora već 15 godina pomaže mami i radi u njezinoj ljekarni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....