Jedan od onih koji je proveo nekoliko dana liječenja u KBC-u Split na Križinama zbog komplikacija s koronavirusom je i ronilac Vlade Stipetić, nekadašnji pripadnik 40. inženjerske bojne HV-a, "ko od stijene odvaljen".
On je u Domovinskom ratu proveo oko godinu i pol dana i, kako kaže, mislio je da nikad više u životu neće vidjeti zajedništvo kao u Domovinskom ratu niti heroje kao tamo.
No, vidio ih je, reći će, u KBC-u Split, odnosno u COVID-bolnici na Križinama.
– Ja sam na bivšoj Ortopediji, koja je pripremljena za primanje COVID-bolesnika, proveo nekoliko dana jer mi je bio potreban kisik. I ono što sam tamo doživio ogromna je količina zajedništva, požrtvovnosti, brige za druge ljude. To se samo da usporediti s Domovinskim ratom – kazuje Vlade Stipetić.
Čovjek koji nikad u životu nije bio teže bolestan niti je imao potrebe za liječnikom, zarazio se koronavirusom negdje početkom listopada.
Kostobolja pa temperatura
– U početku su me malo boljele kosti, a nakon toga sam dobio temperaturu. Ta temperatura bi bila povišena, pa bi pala i sve tako u krug. Nekoliko puta sam išao kontrolirati krv ispred bolnice Križine, gdje su mi gledali zasićenost kisikom. I jedan dan, peti ili šesti od početka zaraze, rekli su mi da moram ići na kisik u bolnicu. Primljen sam na Križine i bio sam u sobi s još dvojicom ljudi sa Šolte. Budući da su i oni ljudi od mora, slagali smo se odlično, čak smo poznavali iste ljude i bili smo podrška jedan drugome – kazuje Vlade.
{embed_photo}1692680{/embed_photo}
U bolesničkoj sobi nije bila dozvoljena depresija, samo pozitivne misli.
– Ma, kakva depresija! Samo pozitiva, smijeh i ništa drugo. A ljudi koji tamo rade, oni su posebna priča. To su moji, naši heroji, svatko od njih zaslužuje sve pohvale ovog svijeta. Oni su nama bili 24 sata dostupni, ulazili su u sobu tko zna koliko puta da bi nas prekontrolirali i upitali treba li nam što. Radi se sve o mladim ljudima, liječnicima, medicinskim sestrama, čistačicama. Oni su vrh svijeta.
Da osmijeh liječi govore mnogi, a u Vladinoj sobi bilo je upravo tako:
– Ma, nije bilo nijednog dana da u našu sobu nisu ušli nasmiješeni, dobro raspoloženi, iako su radili bez prestanka. Ako netko misli da mu je u životu nešto teško raditi, neka samo pomisli na njih, koji rade kao pčelice, bez prestanka i nastoje svima koji dođu u bolnicu olakšati život. Kako bi se nama poboljšavala zdravstvena situacija, tako bi se i njima raspoloženje popravljalo. Vidio bih osmijeh ispod onih njihovih zamagljenih vizira kada bi nam donosili dobre vijesti o našem zdravstvenom stanju. Nema tih novaca kojim ti ljudi mogu biti nagrađeni. Oni zaslužuju sve, oni su splitski i hrvatski heroji – svjedoči Vlade.
Sad je skroz 'fit'
Nakon izlaska iz bolnice ne osjeća nikakve posljedice koje bi ukazivale da je prebolio COVID-19.
– Ma, ja bih bio i u još boljoj formi da u srpnju ove godine nisam operirao perforaciju slijepog crijeva. To je za mene bilo gore nego korona i to mi je malo odnijelo snagu. Još uvijek ne smijem u more, zaroniti i uživati u morskim dubinama, iako ronjenje sanjam svaku noć. No, doći će i to, moram slušati liječnike. Ali, u ovoj priči nisam bitan ja, bitni su ljudi koji rade u bolnici na Križinama i koji se bore protiv korone. Njima naklon do poda i počast kakvu trebaju i moraju dobiti svi heroji – zaključuje Vlade Stipetić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....