Igra se balun... Deset, dvadeset godina, kako tko. Nakupi se tu novca, tijelo ne može više pratiti i dođe vrijeme za kraj. A što onda s tim silnim kapitalom? Jasno, ovo vrijedi za vrhunske nogometaše koji su u karijerama zgrnuli milijune, a ne za entuzijaste koji se za svoj gušt zlopate po niželigaškim travnjacima.
Najmudrije je u nešto investirati. Nije to velika pamet, najgore je kad pare „miruju”. A nogometaši za svoje poduzetničke pothvate često biraju ugostiteljstvo. Koliko smo ih samo pobrojali za potrebe ovog teksta to se gotovo čini i kao pravilo... Za neke sigurno znate. U Splitu, na primjer, ne trebamo ići dalje od Gripa. Tamo je Marko Livaja preuzeo poznati restoran Duje od prijašnjeg vlasnika Marija Matijaševića.
Kaštelanin se tako dao u ugostitelje, a poslovanje dobro znanog mjesta nastavilo se pod budnim okom njegove supruge Iris. Splićani znaju kako se u Duje već tradicionalno dobro jede i pije. Zadržimo se još na friškim slučajevima ulaganja u ugostiteljstvo i dolazimo tako do Dominika Livakovića. On je preuzeo svojedobno popularni zadarski klub The Garden.
Jasno je kako se „jedinica” hrvatske reprezentacije i turskog Fenerbahčea nema puno vremena baviti ovim biznisom, ali njegovo ime „zvoni”. Zadranin je odlučio uložiti u rodni kraj i očito na tom mjestu otvoriti nešto po svom guštu. Možda će i u njegovom slučaju „glavna i odgovorna” biti supruga - Helena.
U velikom ugostiteljskom pothvatu udružile su se obitelji Šimić i Đolonga. Dario i Vlatko pokrenuli su lanac kafića Vivas. Više ih je u Zagrebu i jedan u Splitu na Pjaci kojemu je vlasnik upravo Đolonga. Šimić se inače profilirao kao jedan od najuspješnijih poduzetnik među (bivšim) nogometašima. Tome u prilog govori i partnerstvo s Atlantic grupom, kao i vlastiti brend kave.
Veliki izbor
Zvonimir Boban također je poznati nogometaš – ugostitelj. Prije sedam godina otvorio je lokal na šibenskoj rivi, a potom i u Vodicama. Otprije još posluje njegov restoran Boban u Zagrebu nedaleko Trga bana Josipa Jelačića. Mjesto je to na dobrom glasu, kako pišu, s tradicijom od 1995. godine, a njeguju mediteransku kuhinju s naglaskom na talijanskoj. Pohvalili su se kako su već sedmu godinu zaredom u Michelin Guide preporuci.
Cijene? Tu negdje, ni niske, ni visoke. Rižoto s kozicama i špinatom platit ćete 18 eura. Za linguine u umaku od bijelog tartufa s naribanim crnim tartufom izdvojit ćete 24 eura. Ako ste, pak, više za dobar komad mesa, biftek s konfitiranim krumpirom, kremom od Taleggio sira i shiitake gljivama košta 34 eura. Ako za kraj sve želite zasladiti, za desert se nude razni kolači i slastice, a cijene su od šest do osam eura.
Dražen Ladić otvorio je u Zagrebu u blizini Dinamovog stadiona restoran Tajer koji uglavnom nudi međimursku kuhinju. Svašta se nađe u ponudi, od međimurskih specijaliteta do dnevnih jela. A kad smo već kod stožera reprezentacije ne možemo ne spomenuti izbornika Zlatka Dalića. On je u Varaždinu otvorio restoran The Family.
Štošta se nudi u izbornikovoj kužini. Tjestenine i rižota se mogu pojesti za cijenu od desetak eura. Pronaći možete i desetak vrsta pizza za sličnu cijenu s naglaskom kako se radi o napoletani. Ako ste ipak za nešto „konkretno”, u meniju su razni komadi mesa koji se cijenom kreću od 10 za pileći file, pa sve do 32 eura za Wellington biftek. Objavljenim recenzijama zajedničko je da se slažu kako je restoran najčešće dobro popunjen, pa ćete stol teško pronaći bez prethodne rezervacije.
Razni pokušaji
U to smo se uvjerili i mi iz prve ruke. Na prošlogodišnjem gostovanju Hajduka u Varaždinu svratili smo na okrjepu u The Family. Gužva je bila prilična, gotovo svi stolovi puni, ali nismo se prevarili i na vrijeme smo rezervirali svoje mjesto. Zidove restorana krase uokvireni dresovi brojnih sadašnjih i bivših reprezentativaca. A kako nam je ispričao ljubazni konobar, u lokalu često boravi i sam izbornik Dalić.
Nastavljamo u izborničkom tonu i dolazimo do Igora Štimca. On je nakon nogometne karijere imao brojne poduzetničke pothvate, a okušao se i u ugostiteljstvu. Otvorio je restoran u sklopu svog nekadašnjeg hotela Therapija u Crikvenici. Bio je i vlasnik disko kluba Faces u Bolu na Braču.
Robert Prosinečki imao je neuspješan izlet u ovu branšu s otvaranjem pizzerije u Zagrebu koja nije „živjela” dugo. Ali zato živi Bulldog, kafić u centru metropole kojeg je otvorio Zvonimir Soldo. I danas je popularan, posebno među mladima.
Sada već bivši reprezentativac Marcelo Brozović vlasnik je kafića Epic Brozo u Velikoj Gorici. Nismo zaboravili ni Davora Šukera koji je otvorio hrvatski restoran u SAD-u, točnije u Las Vegasu pod nazivom The Top. S radom je počeo ove godine, a posjetili su ga predsjednik HNS-a Marijan Kustić, izbornik Zlatko Dalić i prvi čovjek Rijeke Damir Mišković. Lokal je zamišljen kao sportski bar s postavljenih 12 televizora. Jedini je hrvatski restoran u Las Vegasu, a u njemu je nastupao i Petar Grašo.
U ugostiteljstvo se djelomično dao i Dejan Lovren. On je u Novalji otvorio hotel Noel s pripadajućim restoranom. Hajdukov Ivan Rakitić na Pagu je izgradio hotel Kaneo s 80 soba, a tu je dakako i restoran. Milan Badelj novac je uložio u tvrtku Fargo Capital Partners koja je investirala u pivovaru Garden Brewery.
Od dinamovaca spomenimo i aktualnog predsjednika Velimira Zajeca koji je svojevremeno bio vlasnik kafića Z na početku Tkalčićeve ulice. Lokal je otišao u povijest, a tamo je danas smještena pivnica Zagrebačke pivovare. Mihael Mikić je sa suprugom Ljupkom prije nekoliko godina otvorio slastičarnicu, a sada na zagrebačkoj Knežiji uređuju novi lokal.
Od susjeda spomenimo Edina Džeku koji se ugostiteljstvom „bavi” u Hrvatskoj, točnije u Dubrovniku. Vlasnik je lokala pod imenom Ezza Steak & Cocktail Bar.
Hajdučki ugostitelji
The last, but not least. Zadnji, ali ne i manje važni su hajdučki pokušaji ugostiteljstva i to igrača iz davnih i slavnih vremena. Puno ih se okušalo s druge strane šanka. Golem se novac uložio i izgubio u splitskim lokalima.
Simbolično, Hajduk je kao ideja i klub nastao baš u kafiću, restoranu, pivnici, kako vam drago. U Fleku. U Pragu. I danas hajdukovci rado pohode to kultno mjesto zauvijek zapisano u bogatoj povijesti kluba. U pomoć za ovo „pobrojavanje” priskočio nam je iskusni kolega Slaven Alfirević, hajdučka enciklopedija. Pa krenimo...
Ivica Šurjak vlasnik je kafića na marjanskoj Vidilici. Dražen Mužinić Frfa bio je vlasnik lokala na Braču. Dragan Holcer davno je držao kafić Bili as. Ivan Buljan izlet u ugostiteljstvo imao je u inozemstvu. U Pinnebergu, nedaleko Hamburga imao je restoran Adria. Jurica Jerković bio je vlasnik kafića Grand slam na splitskim Firulama.
Kod Marija Boljata nekoć ste mogli jesti u pizzeriji 13. Baš kao i kod braće Vujović, Zlatka i Zorana koji su otvorili pizzeriju na Mertojaku. U ugostiteljstvo se dao i legendarni Blaž Slišković Baka. U Mostaru je otvoren njegov lokal pod imenom Vlanebari. Naziv je smišljen po prvim slovima imena članova njegove obitelji.
Kad smo kod legendi, ne preskačemo ni Tomislava Ivića. On je svojevremeno držao restoran Koralj, ali i kafić Nostradamus koji živi i dan danas. U vlasništvu je njegove obitelji koja vodi poslovanje. Spomenimo i kako je Alen Bokšić bio vlasnik Petra Pana, diskoteke u Makarskoj.
Familija Bradarić u Splitu je „pod svoje” imala štošta, od Vanille do Opatije i Šumice... Goran Vučević otvorio je lokal Stellon kojeg je kasnije dao u najam Igoru Tudoru. Obojica su davno izašla iz tog biznisa. Košarkaš Željko Jerkov davno je otvorio pizzeriju Jerkov (Galija). Aljoša Asanović imao je lanac kafića i restoran Le Mond.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....