Kada je o elektrifikaciji pogona u nautici riječ, posve je izvjesno da će se najbrže i najmasovnije širenje dogoditi u segmentu malih električnih penti snage 1-2 kilovata. Još je izvjesnije da će upravo ti strujni mališani izboriti i prvu pobjedu u teškoj bitci s fosilnim konkurentima čija je dominacija bila neupitna i nedodirljiva dulje od stoljeća.
Zapravo, to se već i počelo događati, jer pente male snage na struju posljednjih dvije-tri godine izlaze jedna po jedna na svjetsko tržište s raznih meridijana. Torqeedo, Epropulsion, Remigo,Temo, Haswing ..., a nedavno i Avator tvrtke Mercury dio su toga desanta, s tim da je potonja promocija ključni dokaz činjenice da je strujna utrka u malim pentama podignuta na višu razinu i da slijedi njezino dodatno ubrzanje.
Mercury je, naime, desetljećima jedan o vodećih svjetskih brendova u segmentu proizvodnje standardnih izvanbrodskih motora svih snaga i veličina, pa je njegov iskorak u električne vode definitivno početak nove ere. One u kojoj će u igru ubrzano svojim električnim adutima ulaziti i drugi najugledniji svjetski brendovi. Poput Yamahe, Honde, Suzukija, Tohatsua, Evinrudea... Nitko više ne smije predugo oklijevati, jer oklijevanje će značiti jedino siguran put na začelje kolone. Što bi se pučki reklo, tek sad je stvarno počelo!
Početno omalovažavanje
Naravno, bilo bi nekorektno previdjeti činjenicu da su minulih nekoliko godina praktički sve iskorake u segmentu izvanbrodskog elektropogona redom ostvarivale nove i inovativne tvrtke, nerijetko start-up projekti, koje su u tom segmentu vidjele buduću tržišnu nišu za čije se osvajanje vrijedi potruditi. Uložiti novac, znanje, veliki trud, eksperimentiranje... I to u vremenu kada su njihovi prvi iskoraci dočekivani u najmanju ruku s velikom skepsom, nerijetko i omalovažavanjem, pa i podsmijehom. Kako od fosilnog motornog lobija, tako i najvećeg dijela nautičara i ljudi od mora na koje su računali kao na svoje buduće kupce. Argumenti što su se pritom isticali zvučali su logično i nepovoljno za strujnu opciju:
- Penta na benzin radi satima, a nakon brze i jednostavne dopune spremnika goriva, taj se ciklus može nastavljati unedogled. Vaša penta na struju može lijepo i tiho raditi sat-dva, a onda sve postaje loše i ružno. Gdje na moru naći strujni izvor za punjenje, tko može čekati par sati da se baterija napuni, koliki domet plovidbe će se moći postići...
Svi ti komentari umnogome su bili istiniti, pa zato i široko prihvaćani, što je stvaralo u najmanju ruku nepovoljnu klimu za tvrtke koje su krenule u projekte izvanbrodskog strujnog pogona. Na sreću, one nisu odustale nego su tvrdoglavo nastavile dalje vjerujući u svoju viziju. Usavršavale su sklopove i dizajn, poboljšavale baterije i izbacivale na tržište sve bolje i naprednije verzije električnih penti.
U tome im je jako pomoglo i snažno ubrzanje trenda elektrifikacije pogona u automobilskoj industriji, praćeno brojnim inovacijama i sve većom potporom država i javnog mnijenja zelenim energetskim opcijama. Na koncu, tvrdoglavost i trud su se isplatili i počeli donositi rezultate i prva tržišna priznanja. Ponajprije, u segmentu malih električnih penti. Zašto baš u njemu, zašto će baš on biti prvi koji će postati masovan?
Logičan slijed
Odgovor na ovo pitanje zapravo je vrlo jednostavan – zato što su u upravo tom segmentu male pente na struju već danas bolja, praktičnija, ekološki superiorna i na dulji rok jeftinija opcija od klasičnih na benzin. Stoga nimalo ne čudi što moćni Mercury nije na tržište prvo izbacio elektropentu snage 30 kilovata, nego Avatora snage 1000 vati, što je ekvivalent benzinskoj penti od oko 3,5 KS. Shvatili su da će im novi proizvođači prvo preoteti upravo to tržište i odlučili taj scenarij spriječiti vlastitim adutom. No, krenimo redom.
Kada smo spominjali glavne kritike kojima se u početcima željelo diskvalificirati elektropente i njihove proizvođače, one umnogome i danas stoje. Tehnologija jest otišla naprijed, ali kad su u pitanju izvanbrodski električni motori veće i velike snage, a postoje i oni od 180 KS, problemi ostaju aktualni. Za rad im treba osigurati velike i skupe baterijske sklopove, te snažne i dostupne obalne punionice kako bi punjenje baterija bilo što kraće, što nije nimalo jednostavan zadatak.
On se već pomalo počeo ostvarivati, ali samo u najbogatijim zemljama. I to doslovno – pomalo. Trebat će proći još dosta vremena dok elektrifikacija u tom segmentu ne uhvati više maha i postane masovna. Stoga će s jakim električnim pentama na krmi svojih glisera s foil krilima uglavnom ploviti samo bogati, odnosno brodice što se koriste za različite turističke i poslovne svrhe.
Kada je, pak, riječ o malim električnim pentama, cijela priča je bitno drukčija. I tržišno i tehnološki. Ti se motori najčešće koriste za pogon pomoćnih čamaca, uglavnom gumenjaka, pa su dio standardne opreme gotovo svake brodice dulje 7-8 metara namijenjene đitavanju ili iole duljem boravku na moru. To je i glavni razlog što se masovno prodaju i kupuju. Uz to su pogodni i za pogon manjih barki za odlazak u priobalni ribolov ili lignjolov, a to je također vrlo velik tržišni segment. Što se, pak, tehnoloških prednosti pred benzincima tiče, ima ih nekoliko.
Sve bolje odlike
Prva je kapacitet njihovih baterija koji je postao dovoljan za sat do dva plovidbe pod punim gasom, te više od 4 sata na pola gasa, što je više nego dovoljno za namjene kojima služe. Druga je zamjenjivost baterija, mogućnost da jednu potrošenu samo izvučete i na njezino mjesto stavite punu, što je postala standardna opcija. Treća prednost je mogućnost punjenja baterija na više načina: putem solarnog panela, električne mreže u marini, pa čak i samopunjenja dok brod plovi glavnim motorom ili jedri, a u more uronjena propela male električne pente vrteći se zbog kretanja stvara struju za punjenje ugrađenim malim generatorom. Pritom, zbog kapaciteta baterija ovih motora od 1000-1500 vati, nije ih teško napuniti.
Opisane mogućnosti stvaraju energetsku sigurnost gotovo jednaku onoj kada je riječ o benzinu, pa i veću. A bogme i jeftiniju. Jer punjenje baterija solarnim panelom je besplatno, kao i samopunjenje kretanjem. Da i ne spominjemo kako benzin treba donositi na brod u kanisterima, prelijevati, kontrolirati ulje u karteru male pente, čistiti svjećice, tražiti trun u karburatoru kad se motor zaguši ili trokira..., što nisu nimalo čisti, a ni zanimljivi poslovi. O ekologiji na moru, smrdljivom ispuhu i sličnim stvarima da i ne govorimo.
I još nešto. Godišnji servis. Za male benzinske pente, kao i za velike, on je obaveza ako želite da ispravno rade. I valja ga platiti. Električne pente treba, pak, jedino dobro oprati slatkom vodom na kraju sezone, malo podmazati dva-tri okretna dijela i - spremiti. Ako želite i naopako, jer nema curenja ulja i benzina. Do iduće sezone mirno će spavati i nastaviti raditi kad ih montirate na krmu.
Početak trenda
Spomenuti tehnološki aduti su vrlo uvjerljivi, a ekološki toliko čisti da će trend elektro-tranzicije u segmentu malih penti biti doista brz. Ostaje otvoreno još pitanje cijene, jer male električne pente danas su od pedeset do 100 posto skuplje od benzinskih iste snage (stoje od 1700 do 3500 eura). To je u startu nedvojbeno odbijajući faktor.
No, kad u računicu uvrstite višegodišnji trošak goriva i redovnih servisa, računica se počinje pomalo izjednačavati, a taj će trend izjednačavanja vremenom postajati sve brži i povoljniji za kupce elektropenti, osobito nakon uskakanja Mercuryja u vlak. Masovnija i sve šira proizvodnja u kojoj će biti sve više igrača, po logici tržišta vodit će sve bržem izjednačavanju cijena benzinskih i električnih malih penti. A svaki korak naprijed, stvarat će novi val rasta potražnje.
Uglavnom, možemo biti sigurni da već bliska budućnost pripada malim elektropentama. To više, što je samo pitanje vremena kada će prva vlada zabraniti korištenje malih izvanbrodskih motora na fosilna goriva. Baš kao što su svojedobno zabranjene dvotaktne pente zbog šporkoga ispuha. Tipujemo na Skandinavce!
Komentari
0