Hrvatska se, i to ne prvi put, suočila sa zahtjevom, ali ne i malim pritiskom, da privatizira svoj današnji model prikupljanja krvi zasnovan na modelu dobrovoljnog davanja.
Sve to isplivalo je tijekom savjetovanja o Nacrtu nacionalnog programa opskrbe RH lijekovima proizvedenima iz ljudske plazme, koji bi trebao biti na snazi do 2026. godine. Iz samog naziva programa očito je da je od svih krvnih sastojaka upravo plazma označena kao najvažnija.
Domaće zdravstvene vlasti i u popratnim je dokumentima označavaju "ograničenim resursom i strateškim materijalom, usporedivim s drugim prirodnim materijalima koji se smatraju važnima za nacionalnu neovisnost i sigurnost opskrbe".
Potražnja će rasti
U Hrvatskoj se danas kroz transfuzijske centre i u akcijama koje oni zajedno organiziraju s Crvenim križem godišnje od 90 tisuća registriranih darivatelja prikupi oko 190 tisuća sukladnih doza krvi. Sa stajališta krvnih preparata, Hrvatska je u tom pogledu samodostatna, ali problem je upravo plazma, točnije proizvodnja najvažnijih lijekova koji se dobivaju iz nje – albumina i polivalentnog imunoglobulina.
U tom segmentu zadovoljava se tek oko 40 posto domaćih potreba i osuđeni smo, kao i u mnogo toga, na uvoz. Službene procjene govore da će se potražnja za lijekovima iz plazme kod nas samo još povećati.
Situacija ni u većini Europske unije, odnosno njezinih članica, nije puno bolja. Na razini cijele Unije godišnje se na tisuću stanovnika prikupi 14 litara plazme (u Hrvatskoj 6) i ona sama također zadovoljava samo 40 posto svojih potreba.
Za ostatak se mora okrenuti uvozu, i to iz SAD-a, koji ima neusporedivo više prikupljenih litara plazme na isti broj stanovnika – čak 113. SAD je od toga napravio vrlo unosan biznis, čija se vrijednost na mjesečnoj razini još prije nekoliko godina procjenjivala na dvije milijarde dolara i to je plazmu činilo tamošnjim 12. najvrjednijim izvoznim proizvodom.
Jedina iznimka u Europi su zemlje koje su u međuvremenu uvele kombinirani javni i privatni model prikupljanja plazme. To su Njemačka (36 litara), Češka (45 l), Mađarska (41 l) i Austrija (čak 75 l). Usporedbe radi, u ove četiri zemlje prikuplja se polovina europske plazme ili četiri puta više u usporedbi sa svim drugim članicama.
Taj je podatak sada glavni argument zagovarateljima privatizacije darivanja krvi u RH. Predvodi ih međunarodna organizacija PPTA (Plasma Protein Therapeutics Association), koja okuplja više od tisuću privatnih centara za prikupljanje ljudske plazme u Sjevernoj Americi i Europi, kao i proizvođače terapija proteinima plazme. Uz nju su u Hrvatskoj stale neke liječničke i udruge pacijenata, kao i poznate osobe iz svijeta medicine, dok im stavove u javnosti artikulira lobistička tvrtka "Vlahović grupa".
– Primjeri i iskustva zemalja EU-a u kojima i javni i privatni sektor djeluju u prikupljanju plazme pokazali su da je moguće osigurati znatno povećanje razine prikupljanja plazme bez ugrožavanja sustava davanja pune krvi.
Na primjer, Češka je 2007. uvela model koegzistencije javnog i privatnog sektora, omogućivši otvaranje privatnih centara za plazmaferezu. Od tada darivatelji plazme primaju kompenzaciju ili u obliku odbitka od poreza na dohodak ili u obliku paušalnog iznosa, koji je ograničen na 12 eura po donaciji i namijenjen je pokrivanju troškova darivatelja (vezano uz minimalnu plaću).
Manje oscilacije
Dok su razine prikupljanja plazme znatno porasle u idućim godinama, to nije ugrozilo darivanje pune krvi.
Nadalje, objavljeni godišnji izvještaji češkog Ministarstva zdravstva o aktivnostima transfuzijske službe i banaka krvi dodatno potvrđuju samo manje oscilacije u darivanjima pune krvi, dok darivanja plazme stalno rastu – jedan je od komentara koji je u sklopu e-savjetovanja u ime PPTA-e naveo njihov hrvatski lobist.
Prognoza im je kako će se uz stalno rastuću potražnju za lijekovima iz plazme, otprilike 7-9 posto godišnje, europske zemlje suočiti s povećanom potrebom za ovim lijekovima nužnim za liječenje svojih pacijenata od niza rijetkih bolesti i kritičnih zdravstvenih stanja.
Zato pozivaju Ministarstvo zdravstva RH da razmotri nove pristupe darivanju plazme koji bi se, kako navode, trebali temeljiti na primjerima najbolje prakse iz drugih europskih zemalja i fokusirati se na prelazak s isključivo javnog sustava darivanja plazme na model koegzistencije javne i privatne mreže darivanja plazme.
Iako očito ima prilično zainteresiranih, dosadašnja rasprava oko ovako važne teme nekako prolazi ispod radara javnosti. Kako doznajemo, Ministarstvo zdravstva Vilija Beroša, kao ni cijela vertikala institucija pod njim, za sada nije sklona radikalnije dirati u postojeći sustav darivanja krvi. Glavna je bojazan kako parirati novcu privatnog sektora, odnosno što bi značilo jedan strateški, nacionalno važan resurs prepustiti u ruke stranaca.
Mediji su, među kojima i BBC, prije nekoliko godina pisali o američkom studentu Scottyju Hearronu na Sveučilištu u Oregonu. On je jedva krpao kraj s krajem i onda je "otkrio" da mu zakoni dopuštaju da plazmu donira osam puta u razdoblju od četiri tjedna i na taj način svaki mjesec zaradi 280 dolara. Kad je on iznosio svoju priču, a bilo je to 2016. godine, svjetsko tržište plazme bilo je vrijedno 23,6 milijardi dolara, a predviđanja su govorila da će do 2023. godine biti udvostručeno.
Hrvatska, primjerice, darivatelje krvi trenutačno ne plaća u gotovini, ali oni imaju povlastice poput jednog ili dva dana plaćenog dopusta (ovisno o kolektivnom ugovoru), odnosno oslobođeni su plaćanja premije dopunskog zdravstvenog osiguranja. Ovakvim se primjerima vode više-manje i ostale članice Unije.
Ranoranioci profitiraju
Nasuprot tome, Njemačka je još prije nekoliko godina svakom darivatelju plaćala i do 25 eura, a svakom ranoraniocu između 8 i 11 sati i dodatna dva eura. Novi donatori dobivali su nakon petog darivanja ekstra 20 eura, a svi nakon odrađenih 10 još 50 eura. No svaki donator dobije i određeni džeparac, odnosno honorar. U Njemačkoj to iznosi od 15 do 25 eura, dok je u Austriji od ove godine 25 eura.
I to nije sve. Za ranoranioce od 8 do 11 sati dobiva se dva eura više te za nove donatore nakon petog darivanja dodatnih 20 eura. U jednoj godini svatko stariji od 18 godina može plazmu darovati i do 50 puta i za to zaraditi ne baš zanemarivih 1350 eura.
– Za ostvarenje načela samodostatnosti za lijekovima iz ljudske plazme u Republici Hrvatskoj potrebno je prikupiti više od 50.000 litara plazme za frakcioniranje na godišnjoj razini, što je najmanje dvostruko više od današnjih raspoloživih količina i nije ju lako prikupiti s obzirom na mali broj dobrovoljnih davatelja krvi (oko dva posto u odnosu na ukupnu populaciju) – dio je rečenice iz Nacionalnog programa koji ocrtava sve bojazni službenih institucija u Hrvatskoj.
U javnoj raspravi zagovornici dosadašnje prakse dobrovoljnog davanja ostali su prilično samozatajni. Jedan od njih, naš poznati menadžer u zdravstvu koji je želio ostati anoniman, kaže nam da ni on nema ništa protiv plaćanja za darovanu plazmu, ali da se to omogući i domaćim institucijama.
Uvjeren je da bi onda među građanima proradio domoljubni instinkt, ali i da bi to, što je još važnije, bio uvod u revitalizaciju Imunološkog zavoda (IZ), koji je nekada i sam proizvodio lijekove od plazme. IZ se, istina, navodi u Nacionalnom programu opskrbe RH lijekovima proizvedenima iz ljudske plazme, ali rokovi njegova oživljavanja i dalje su vrlo magloviti, što znači da će se do daljnjeg i ove postojeće, nedovoljne količine plazme slati na obradu inozemnim farmaceutskim kućama.
– PPTA manipulira utoliko što tu uspješnost Njemačke, Austrije, Češke i Mađarske pripisuje profitnom pristupu, odnosno privatnom vlasništvu onih koji prikupljaju, a ne činjenici da oni plaćaju ljudima donacije plazme.
Poanta je u tom plaćanju. Ljudi doniraju jer dobiju novac. To je pak u suprotnosti sa stavom Svjetske zdravstvene organizacije, koja preporučuje dobrovoljno i davalaštvo bez plaćanja.
Drugim riječima, i ostale bi zemlje po istoj formuli, uvođenjem plaćanja, mogle povećati davalaštvo, a da se to prikupljanje ne obavlja preko privatnika koji na plazmi profitiraju i kompromitiraju načela humanosti i besplatnog davalaštva – kaže ovaj naš sugovornik iz drugog tabora.
Zdrava i čista krv
Po njegovu mišljenju, stvar je u tome da je od privatnika unutar PPTA-e posebno za Hrvatsku zainteresirana Octapharma. Ona sada, kaže, dok nema proizvodnje u Imunološkom, kupuje hrvatsku plazmu, inače prilično traženu zbog vrlo niske pojavnosti biljega za krvlju prenosive zarazne bolesti. Ta se ista plazma poslije u prilično skupim lijekovima ponovno vraća na hrvatsko tržište. Uvoz je vrijedan više od 13 milijuna eura.
O tome kako Imunološki otkupljuje litru plazme od transfuzijskih centara po 200 kuna, a onda je prodaje švicarskoj Octapharmi za 300 kuna, Slobodna Dalmacija pisala je još prije dvije godine. Menadžment IZ-a to je nevješto pokušao demantirati
– Ta se činjenica ne govori građanima jer bi to ugrozilo davalaštvo. Teško je vjerovati da bi ljudi htjeli donirati, a da onda netko na tome profitira – upozorava naš sugovornik, dobro upućen u poslove s krvlju i njezinim preparatima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....