Ljuti su Cetinjani na provokacije kojima su izloženi ovih dana. Dragan Pejaković misli da je Joanikijevim ustoličenjem "pod neprobojnim policijskim ćebetom", Srpska pravoslavna crkva sama sebi zabila gol.
- Znaš što ću da ti reknem: oni su s ovime napravili kontraefekat. Ja više ne volim da idem na svetinje. Vidiš da patroliraju da se ne napadne manastir. Oni govore da je materijal za njegovu gradnju doša iz Srbije, a ovaj je manastir radio splitski cimenat – uvjeren je Dragan, koji kaže da su Hrvati ovih dana najveći crnogorski prijatelji. I ne laže.
Na svakom koraku nas časte, grle, ljube, a mladi, centrom Cetinja, hodaju u "kockastim" nogometnim dresovima.
Taksist Veselin Vujović zapalio je cigaršpic i čeka mušterije. Veli trpko, "cio vijek sam proveo kao vozač drumskog saobraćaja, a sramota me da ti kažem kolika mi je penzija". Kako on vidi njegovo malo, a ovih dana uzavrelo Cetinje?
- Situacija se sad smirila. Bit će posljedica po turizam i ovo nikome nije trebalo. Ovo je neko sa strane uradio. Cetinje je nekada bilo poznato po gostoprimstvu, a ovo ne liči ničemu. To su tuđi interesi mada, trebalo je ovako odgovoriti, iako nije vrijeme da se ovo radi. Davno je trebalo Crnogorsku pravoslavnu crkvu pravit. Ako smo se osamostalili, trebalo je odmah 2006. autokefalnost proglasiti. I to bi mirno prošlo – mudro zbori Veselin, pa nas zagleda, nešto bi pitao, a opet...
- Nego, imam ja rodbinu u Splitu. Iako ste vi mladi, sigurno ste čuli za Zlatka i Zorana Vujovića? To su moja braća od ujaka. Meni je ujak na Lovrincu sahranjen. Bio je tamo vojno lice. Civilno. Pri vojnoj štampariji je radio. Njihov otac i moja majka su brat i sestra.
- Sa Zoranom sam nekidan na prijateljevom rođendanu bio. Slavili smo ga u golf klubu u Stobreču – odgovaram.
- Života ti kako je svijet mali – razvukao osmijeh Veselin – daj reci da ga puno pozdravlja Veso.
Interesantno, i prijatelj mu Zoran Adžić ima veze sa Splitom. Njegov je stric godinama bio scenograf u splitskom HNK. Kaže da je sličan scenarij crnogorskom, proživjela i Makedonska pravoslavna crkva
- Srpska crkva nije ni njih priznala – konstatira.
- A ovi drugi?
- Kako ko – rastegao je posljednje "o" po crnogorski Zoran. – U pravoslavlju, za razliku od Katoličke crkve, podijeljenost je velika. I oće svako da ima svoju Crkvu. I svoju kuću. Pa hoću i ja svoju. Naša je crkva bila autokefalna do 1921., dok je ukazom kralj Aleksandar Karađorđević nije ukinuo. A koliko je tek Crnogoraca stradalo zbog toga što nisu bili za bezuslovno ujedinjenje. Nisu oni bili protiv ujedinjenja. To je razlika velika.
- Ni Hrvati nisu bili. Ono Radićevo "ne idite kao guske u maglu", znači da je upozorio da se prije buduće južnoslavenske zajednice treba postići dogovor o njenom ustrojstvu – domećem.
- Viđe kako znaš! A znaš li i to da je Cetinje jedini grad u kojem Milošević nikad nije ima miting. I da je ovo je jedini grad u Crnu Goru u kojem su svi bili protiv rata.
- I da se pjevalo se "Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče" – raširio je ponosno ruke Veselin. Ni u njemu, ni u Draganu, nema mržnje.
- Inače sam podignut u Srbiji. Osnovnu školu sam završio u Beograd, srednju i fakultet. Moji su podrijetlom odavde, ja sam se oženio odavde, brat živi tamo. Otac i majka su mi pravoslavci. Sad ovo rade političari jer vi sada da prošetate kroz Srbiju, znate li vi koliko Srbina interesuje ovo? Ništa. On ne zna ni da se ovo događa. On zna samo za svoju kravu. I nemoj mu pare uzet. To je najvažnije – kima glavom Zoran kao da sam sebi odobrava.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....