"Za Hrvatsku kao tigar". Pod tim motom u borbama za obranu Republike Hrvatske od velikosrpske agresije i u oslobodilačkim vojnim operacijama nastupali su pripadnici 1. gardijske brigade "Tigrovi". Ova brigada, kojoj su embrij bili pripadnici Prvog hrvatskog redarstvenika iz Rakitja, smatra se jednom od najvažnijih, najelitnijih i najbolje opremljenih postrojbi HV-a u tijeku Domovinskog rata, a svojom hrabrošću i pregorenošću za Hrvatsku ova je brigada često atribuirana sinonimom hrvatske obrane i pobjede.
"Tigrovi" su se kao posebna postrojba u sastavu MUP-a prvi put postrojili 5. studenoga 1990. godine, na čelu sa svojim zapovjednikom Josipom Lucićem, danas generalom zbora koji je u dva navrata bio načelnik GS OS RH, posljednji put od 2008. do 2011. godine, kada je umirovljen. Brigada je osnovana kao Specijalna jedinica policije Rakitje.
Kada je Hrvatski sabor izmjenama Zakona o unutarnjim poslovima omogućio u sastavu policije formiranje Zbora narodne garde "Tigrovi" su 15. svibnja 1991. godine i formalno postali 1. brigada ZNG-a, zapravo prva profesionalna postrojba Hrvatske vojske. Poslije formalnog osnivanja HV-a "Tigrovi" su postali 1. gardijska brigada pri čemu su zadržali svoj već prepoznatljivi naziv po imenu opasne divlje mačke.
Prepoznatljivu oznaku, odnosno amblem 1. gardijske brigade koji su koristili od polovice 1992. godine stilizirao je diplomirani arhitekt i bojnik HV-a u miru Bože Kokan iz Dicma. Evo što nam je Kokan oko toga ispričao:
- Saznao sam da je neposredno poslije formiranja 1. brigade ZNG-a njen zapovjednik Josip Lucić došao u radionicu gdje su se izrađivala vojna znakovlja s dječjom slikovnicom u kojoj je, uz ostale slike životinja, bila i glava tigra. U to vrijeme ja sam bio na bojištu u svojoj postrojbi. U slobodno vrijeme na bojištu sam radio vojno znakovlje. Kada sam uobličio znak za svoju brigadu poslali su me u Glavni stožer. Osim znaka svoje brigade ja sam ponio i druge radove koje sam nacrtao za vrijeme provedeno na bojišnici. Kada su vidjeli te moje radove u vojnom vrhu su ostali zatečeni. Ubrzo sam dobio poziv iz ureda predsjednika dr. Franje Tuđmana.
On me pozvao na razgovor. Pita što radim i gdje. Ja sam mu rekao da sam prije dolaska u HV radio kao arhitekt, a trenutno sam na ratištu u svojoj vojnoj postrojbi. Predsjednik mi je na to rekao da sam potrebniji Hrvatskoj na ovim poslovima nego kao jedan od vojnika na bojišnici. Tako sam ja u Ministarstvu obrane dobio zadaću da nastavim sa započetim poslovima oblikovanja vojnog znakovlja. U lipnju 1992. godine prihvaćeni su moji radovi standardiziranih amblema svih gardijskih brigada. Među njima je bila i oznaka koja je od tada označava 1. gardijsku brigadu "Tigrove" – kaže Kokan.
Nastupajući sa svojim ratnim pokličem "Za Hrvatsku kao tigar" 1. gardijska brigada sudjelovala je u svim ključnim operacijama diljem Hrvatske, od onih obrambenih kada su zaustavljali napredak agresorskih snaga, u to vrijeme još pod krinkom JNA, do oslobodilačkih napadnih operacija i konačnog sloma srpske agresije i oslobođenja zemlje, ali i susjedne BiH. Ratni put 1. gardijske brigade ispisalo je 11 tisuća pripadnika te elitne postrojbe od kojih je 367 dalo svoje živote za samostalnu, suverenu i međunarodno priznatu Republiku Hrvatsku, a šest ih se još uvijek vode kao nestali.
Ratni put 1. gardijske brigade "Tigrovi" obuhvaća ključne bitke, bojišnice i operacije tijekom Domovinskog rata diljem Hrvatske. Sudjelovali su u obrani i oslobađanju Zagreba, istočne i zapadne Slavonije, Banovine, Korduna te Dubrovnika i i drugih dijelova južnog bojišta. Na samom osnutku "Tigrovi" su bili pješačka brigada jer osim osobnih naoružanja njenih pripadnika nisu imali potrebne opreme. Ubrzo su se solidno opremili pa su od rujna 1991. godine, kada su počele veće obrambene vojne operacije, postali motorizirano-pješačka brigada.
Na početku rata "Tigrovi" su dobili borbene zadaće u istočnoj Slavoniji koju su srpski agresori najžešće napadali. Sudjelovali su u vitalnim bitkama 1. faze rata u Vukovaru, a i kasnije sve do njegova pada. Prije samog pada dio pripadnika "Tigrova" uspio se probiti. U to vrijeme pripadnici brigade bili su raspoređeni na mnogim bojištima. Tijekom studenoga i prosinca 1991. godine okupljena je cijela postrojba pa su tada uspješno potiskivali neprijateljske snage i oslobađali do tada okupirane dijelove zapadne Slavonije. Kako je u to vrijeme 1991. godine završila bitka za vojarne ex JNA, pri čemu je zarobljeno podosta teške vojne opreme, "Tigrovi" su opremljeni tenkovima i oklopnim vozilima te su formirali 1. tenkovski bataljun.
Do kraja 1992. godine "Tigrovi" su preimenovani u 1. mehaniziranu gardijsku brigadu. Sredinom 1992. godine 1. gardijska brigada dobila je zadaću deblokirati opkoljeni Dubrovnik. Zadatak je uspješno obavljen, a do kraja te 1992. godine najjužniji dio Hrvatske potpuno je oslobođen. U siječnju 1993. godine dijelovi brigade sudjelovali su u bitci u zadarskom zaleđu, poznatoj kao Operacija Maslenica. Sljedećih mjeseci i posebno 1994. godine bojišnica je više – manje mirovala jer su se vukli diplomatski potezi. Stoga su to vrijeme prividnog mira i "Tigrovi" proveli u treningu i nabavci dodatne opreme.
Najveći angažman 1. gardijska imala je u završnim oslobodilačkim operacijama 1995. godine, od Bljeska do uspješnog sudjelovanja u oslobađanju zapadne Bosne, zajedno sa snagama Armije Bosne i Hercegovine.
U operaciji Bljesak "Tigrovi" su bili zaduženi za jedan od dvaju glavnih napadnih pravaca. Boreći se za slobodu Hrvatske upravo kao tigrovi, kako to i kazuje njihov ratni poklič, pripadnici 1. gardijske brigade tijekom "Bljeska" uspjeli su razdijeliti i uništiti srpske snage u zapadnoj Slavoniji. Tijekom akcije Ljeto‘95. "Tigrovi" su na području BiH odradili glavni posao u razbijanju srpskih snaga, zauzimajući planinski teren istočno od pobunjeničkih snaga Republike Srpske krajine čime su smanjili veliki pritisak prema Bihaću, onemogućili uspostavu koridora Knin – Banja Luka - Beograd i osigurali vitalne polazne točke za konačnu oslobodilačku operaciju Oluja.
Tijekom Oluje 1. gardijska brigada raspoređena je u zapadnom sektoru kretanja hrvatskih snaga, sjeverno od Gospića. "Tigrovi" su bili odgovorni da kao glavna udarna snaga dosegnu granicu s Bosnom i Hercegovinom. Ne samo da su obavili tu zadaću, spojivši se s postrojbama Armije BiH, nego su "Tigrovi" na tom istom potezu oslobodili i Plitvice na kojima je njihov kolega Josip Jović pao kao prva žrtva velikosrpskih agresora na Hrvatsku u poznatom Krvavom Uskrsu na Plitvicama. Spajajući se s Armijom BiH i pritom razbijajući srpske snage, "Tigrovi" su na ovom dijelu bojišta za vrijeme Oluje oslobodili opkoljene pripadnike Petog korpusa Armije BiH i deblokirali Bihać koji je bio pred padom i kojemu su zločinačke snage vojnog vođe bosanskih Srba zločinca Ratka Mladića namijenile reprizu Srebrenice.
Poslije Oluje u protuofanzivi hrvatskih i bosanskih snaga, Prva gardijska brigada sudjelovala je u oslobađanju zapadne Bosne okupirane od bosanskih Srba još od 1992. godine. Uspjesi u toj protuofanzivi, čemu su "Tigrovi" dali glavni doprinos, uz kombinaciju s operacijom Namjerna sila, odnosno bombardiranje od strane NATO-a, prisilila je bosanske Srbe da pristanu na mirovne pregovore.
Poslije rata "Tigrovi" su bili prva postrojba HV-a koja je reorganizirana prema NATO standardima. Njeni su pripadnici, uz ostalo, sudjelovali i u misiji ISAF-a u Afganistanu.
Danas su "Tigrovi", u okviru procesa preustroja OS RH, ukomponirani u sastav novostvorene Gardijske motorizirane brigade, zajedno s 2. brigadom "Gromovi", 4. brigadom "Pauci" i 9. brigadom "Vukovi". U toj postrojbi amblem 1. gardijske brigade danas ponosno nose pripadnici iz sastava 1. mehanizirane bojne "Tigrovi" Gardijske motorizirane brigade.
OVO JE SAMO DIO POGINULIH TIGROVA:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....