‘Ruke su mi u ranama, radim duplo više nego prije. Ne mogu više!‘: škole kasne sa zapošljavanjem spremačica

Nikoga nije briga za nas, kao da je dojam da sve to možemo jer moramo. Ja ne stignem na nikakvu pauzu, a kada odmaram pet minuta nakon duplog čišćenja ulaza u školu, dezinfekcija i kuhinje, tada imam osjećaj da svi misle kako samo sjedim. Osjećam bijes i plače mi se. Ne mogu više! Kičma me nekad toliko boli da se ne mogu dići iz kreveta, a znam da ako ostanem kod kuće da neću dobiti zamjenu pa će kolegice morati raditi i moj posao...

Piše to ovih dana u mailu Sindikatu hrvatskih učitelja (SHU) spremačica jedne osnovne škole koja se, zajedno s tisućama svojih kolegica i kolega, našla u još težoj poziciji nakon što su pred njih stavljeni novi zahtjevni poslovi u skladu s provođenjem epidemioloških mjera.

I prije covid krize školske su ustanove, zbog dugogodišnje zabrane zapošljavanja, "padale" pod teretom nedostatka spremačica i ostalog pomoćno-tehničkog osoblja, a istraživanje koje je lani proveo SHU pokazalo je da gotovo polovica spremačica u osnovnim školama (48,4 posto) čiste više od maksimalnih 750 četvornih metara unutrašnjeg prostora škole po osobi, koliko je propisano Državnim pedagoškim standardom.

Činilo se da bi se stvari mogle, barem privremeno, promijeniti u vrijeme epidemije. Podsjetimo, škole su početkom ove nastavne godine u rujnu iz resornog Ministarstva znanosti i obrazovanja dobile dopis da zbog nove organizacije rada (primjerice, prelaska na dvosmjenski rad) te provođenja svih propisanih epidemioloških mjera i uputa mogu podnijeti zahtjev Ministarstvu za izdavanjem suglasnosti za dodatno zapošljavanje spremačica.

Zapošljavanje je predviđeno na određeno vrijeme do šest mjeseci (uz natječaj) ili 60 dana bez raspisivanja natječaja.

Međutim, iz Sindikata hrvatskih učitelja tvrde kako do danas mnogi takvi zahtjevi i dalje "leže negdje na dnu nečije ladice“ a škole postojeći kadar preraspoređuju na sve načine kako bi se ispunili stroge epidemiološke standarde.

Koliko je problem ozbiljan, svjedoči i podatak koji smo u utorak dobili iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, a prema kojemu su samo od početka nove školske godine zaprimili zahtjeve za novim zapošljavanjem više od tisuću spremačica i drugih pomoćno-tehničkih radnika u školama: njih 791 u osnovnima i 330 u srednjim školama.

- Stanje je bilo kritično i prije korone. Spremačica je i onda bilo premalo, a sada ponovno dobivamo informacije kako se suglasnosti za zapošljavanjem ne odobravaju čak ni kada netko ode u mirovinu. Neki su ravnatelji potvrdili kako zahtjeve šalju već deset godina, i sada ponovno, međutim, iz Ministarstva nisu još uvijek dobili nikakav odgovor. Spremačice sada rade još više, neke u mailovima navode kako traže čak i pomoć članova kućanstva – prepričava Ana Tuškan, glavna tajnica SHU, apelirajući na Ministarstvo da ubrza izdavanje suglasnosti za zapošljavanjem tog kadra.

{embed_photo}1671322{/embed_photo}

Sindikat je dosad proveo prvu od tri online akcije među zaposlenicima škola "Zajedno do boljih uvjeta rada“, koje su planirane sve do kraja godine. Prva je anketa, završena ovih dana, bila vezana upravo za probleme rada u školama u covid uvjetima, a tete spremačice "otvorile su dušu“ i plastično opisale:

- Osjećaj nemoći! Ne stižemo sve obaviti jer imamo previše dodanog posla osim čišćenja svojih kvadrata. Dezinfekcija mora biti više nego prije, ruke mi su mi u ranama, sve se radi najmanje duplo, provjetravanje, višestruko čišćenje, različito vrijeme ulaska u školu, podovi se čiste tri do četiri puta više, u maskama se teže diše još kad radimo fizički posao – kaže jedna od njih. Druga opisuje:

- Zaposlenica sam osnovne škole. Već su nam dvije spremačice otišle u mirovinu i nitko nije primljen na ista radna mjesta. Ja trenutno čistim oko 1200 metara kvadratnih unutarnjeg prostora a vanjski ne znam ni koliko ima točno. Što se tiče zdravstvenog stanja, nas par je dosta bolesno, problemi s kičmom, štitnjača. Mi spremačice smo u školi vratari, zaštitari, čistačice…

- Čekamo odobrenja. Ravnateljica više ne vjeruje u to da će ono doći, sve je po starom. Bili smo sretni kad smo čuli za dodatno zapošljavanje ali još nema ništa. Slali su u kolovozu, i nedavno opet. Meni je rečeno da mi ne mogu platiti prekovremene i da se snađemo koliko možemo u svom radnom vremenu. Neugodno mi je ići na pauzu jer imam osjećaj da će svi misliti da je škola zmazana a ja se odmaram, a svi pucamo po šavovima. Djeca nisu kriva, ali krivi su ti koji štede na nama jer naši životi očito ne vrijede dovoljno da nam se pomogne. Čim prođe korona, idem iz ove zemlje – sažima uvjete u kojima trenutačno rade kao i nadanja da će se nešto promijeniti jedna od teta spremačica.

{infobox-gray_full}217412{/infobox-gray_full}

{embed_photo}1671330{/embed_photo}