- Moja zemlja je započela rat s mojom drugom voljenom zemljom, s Ukrajinom. Bila je to posljednja kap koja je prelila čašu u Rusiji. Ali još ranije, svake godine tamo je bilo sve teže i teže živjeti. Naše je kazalište počeo proganjati politički režim. Policija me napala 2019. godine kad sam htio postaviti predstavu “Na dlanu’ Aleksandra Železcova. U njoj su policajci opisani kao kriminalci. Napadnut sam prije nego što sam uopće počeo s pripremama - kaže nam redatelj Alexey Zhiryakov koji u Moskvi živi od 2000. godine.
Rođen je 1974. u ruskom gradu Buguruslanu u zapadnom dijelu Orenburške oblasti. Studirao je kazališnu režiju na Ruskoj akademiji kazališne umjetnosti u Moskvi (2000. - 2005.) i sve donedavno radio kao kazališni i filmski redatelj u Moskvi.
U svojoj prvoj ispovijesti za medije priznaje kako je nedavno u strahu za vlastiti život morao napustiti Rusiju, a zbog rata u Ukrajini preko noći mu se narušilo psihičko zdravlje. Ne može, kaže, još vjerovati što ukrajinski narod proživljava. Da je toliko nevinih ljudi nastradalo... Sram ga je zbog svega što se trenutno tamo događa i samo se moli za što skoriji prestanak rata.
- Moj drugi otac, istaknuti redatelj Leonid Kheifets koji je nedavno preminuo, rekao je: ‘Nisam mislio da će se vaša generacija suočiti s ratom. Činilo se nemogućim!’ I sam je kao dijete bježao od rata, u Kazan, ako se ne varam - govori Alexey.
U Moskvi ste strahovali da će vam se nešto ružno dogoditi? Zato ste pobjegli iz zemlje?
- Da, morao sam pobjeći iz Rusije i tamošnjeg režima. To je već dugo policijska država. Tamo je nemoguće živjeti. Sada se za vlast dogodio najvažniji rat. Još 2010. sam shvatio da se u Moskvi političari i policija ponašaju kao okupatori. Ostatak Rusije još je gori! Dat ću vam samo jedan primjer. Novine Novaya Gazeta i radio Eho Moskve su preko noći ugašeni jer su izvještavali o ratu. U medijima vlada totalna cenzura!
Kako ste pobjegli?
- Bilo mi je jako teško odletjeti, jedva sam uspio kupiti avionsku kartu, a kad sam došao na aerodrom mislio sam da me možda neće pustiti iz zemlje. Kupio sam avionsku kartu kao turist, prvo do Antalyje u Turskoj, odakle sam imao let za Atenu.
Gdje se sada nalazite?
- U Ateni. Imam stan u Grčkoj, ali ne mogu živjeti ovdje više od 90 dana, takva su pravila što se tiče vize. Više od svega želim dobiti grčku D vizu da mogu živjeti u svojoj kući i ne bježati dalje u nepoznato. Ova tri mjeseca bila su mi jako teška.
Narušilo vam se i psihičko stanje?
- Nažalost. Ni sam nisam očekivao da će moja psiha tako reagirati na rat. U Ukrajini žive meni jako dragi ljudi. Tri mjeseca skoro pa nemam apetita, nekad znam dva dana uopće ništa ne staviti u usta, ne mogu spavati… A onda kad uspijem znam spavati više od 12 sati. Probudim se i shvaćam da moram pojesti bananu koju sam jučer kupio, ali je ne mogu jesti.
Kako rat komentiraju vaši sugrađani?
- Mnogi Rusi su protiv rata. Ali onima koji gledaju televizijske programe propaganda je isprala mozak.
Biste li se voljeli opet vratiti u rodnu zemlju?
- U ovom trenutku ne želim ići u Rusiju. Uopće! Ne mogu tamo disati. Niti mi dopuštaju raditi. Ruska vlada ne želi u kazalištu vidjeti istinu o tome što se danas događa u zemlji, a i u strahu sam za svoj život. To nije sloboda! Rat u Ukrajini je katastrofa i treba odmah stati!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....