Jerko Rošin, splitski i hrvatski arhitekt, na sceni je preko šezdeset godina, pa smo tim povodom s njim napravili veliki životni razgovor u tri dijela. U današnjem posljednjem pričali smo o, a može li se bez toga, politici.
Politički ste se aktivirali dosta kasno, tek 2007. godine kad postajete član HDZ-a i ubrzo saborski zastupnik; u vašoj biografiji samo je politika nedostajala?
- Politika nije nikada bila moj izbor, ali kad je postao premijer, Ivo Sanader kojeg poznajem od devedesetih godina, uvukao me u nju bacivši mi pravu ješku: "Jerko, evo ti šansa da nešto dobro učiniš za hrvatski prostor, pa ako odbiješ nemoj mi se sutra žaliti." Tako sam postao predsjednik Vladinog savjeta za prostorno uređenje države.
Nije se nimalo miješao u izbor članova Savjeta, pa sam u dogovoru s tadašnjom ministricom Marinom Matulović Dropulić formirao tijelo eksperata za prostorne problematike. Te 2004. godine ni ja nisam bio član HDZ-a, a ni članovi Vijeća osim jednog.
Sanaderovom potporom uspjeli smo postići puno toga, a dovoljno je da izdvojim zakonsko definiranje bespravne izgradnje kao krivičnog djela, Uredbu o zaštićenom obalnom pojasu, Smjernice za razvoj turizma i donošenje obveze da sve jedinice lokalne samouprave moraju donijeti prostorne planove.
Kako je Savjet od medija bio prepoznat u pozitivnom smislu, uvjerio me je da taj posao moram nastaviti na višoj razini kao predsjednik saborskog odbora za prostorno uređenje, naravno, ako on ponovno dobije izbore i ako se kandidiram za Hrvatski sabor.
A onda se dogodio "buć"
Tako je i bilo?
- Član HDZ-a postao sam 2007. da mogu doći na listu, a on se opoštenio stavivši me na treće mjesto odmah iza sebe i Luke Bebića. Sanader je dobio izbore, ja sam postao ono što je obećao, u saborskom odboru sam stekao povjerenje i oporbenih zastupnika, i sve je godinu i pol dana teklo na opće dobro, dok premijer nije dao ostavku.
Kad se početkom 2010. godine dogodio njegov tobožnji "buć", ja sam smijenjen, a bespravna gradnja je postala pravna. Stalo mi je reći da sam za svoj mandat primao samo dio saborske plaće dopunjujući je iz mog redovnog radnog odnosa u Studio R-u, te da sam živio u svom stanu i da se nisam koristio povlasticom odvojenog života od supruge.
Sjećam se i razočaranja kad smo ručali u saborskom restoranu: spiza je tamo, blago rečeno, skromna?
- Da, recimo, na razini kvalitete i cijene studentske menze.
Tih godina vezuju vas za uspon, a posebno za pad premijera Ive Sanadera: rijedak ste njegov prijatelj i suradnik koji je to ostao i nakon njegova pada.
- Sanader meni u mom poslu nije nimalo pomagao, čak bih rekao da mi je veza s njim poslovno štetila. Naprosto nisam mogao uzimati neke poslove, da se ne bi govorilo o sukobu interesa ili zloupotrebi utjecaja.
Međutim, "padom" Sanadera zloupotrebe utjecaja itekako su se očitovale, ali od drugih u odnosu na mene, i to najviše od ljudi iz nekadašnje njegove neposredne blizine. U godinama koje su slijedile izgubio sam brojne "prijatelje", ali prijatelji su mi ostali prijatelji. Ni moja djeca nisu prošla lišo.
Jeste li u kontaktu? Od njega ni traga ni glasa?
- Ivu smo nedavno posjetili u kaznionici "Lipovica", fizički izgleda dobro, jak je u glavi, a kakvo je zdravlje čovjeka zatvorenog deset godina i sami prosudite.
Još ću spomenuti kako svakodnevno predvodi molitvu krunice u zatvorskoj kapeli, radi u knjižnici, uređuje novine. Nemojte se ljutiti, ali nerado govorim o "slučaju Sanader".
Ovo je samo ukratko, jer o svemu skupa bi se mogla napisati knjiga, ali ja joj ipak neću biti autor. Iz svega sam naučio ono bitno: ako želiš biti miran stoj daleko od politike. A da me veseli ovo što gledamo u sabornici, ne bi se moglo reći.
Vesele me dobro sročene pjesmice
Pišete puno, knjiga za knjigom...
- Pisanje me sve više zaokuplja, a rečenice mi teku relativno lako. Imam veliki broj tema o kojima bih pisao, od pjesmica do dramskih tekstova, ali tko će dati za sve vremena. Temeljem do sada napisanog postao sam i član Društva književnika.
Velikim dijelom okvir mog pisanja čini arhitektonska struka, ali rado se bavim satirom i tekstovima s dozom humora. Mislim da je besmisleno nabrajati naslove mojih knjiga i knjižica, ali bih ipak izdvojio pisanje za djecu - pjesmica i priča.
Nemate pojma koliko sreće mi donose dobro sročene pjesmice, a dodatno se hranim dječjim odjekom na moje stihove i zaplete. U tome nema novaca, sretan sam kad se približim pokriću troškova pripreme i tiskanja. Specifičnost mog pisanja za djecu je u tome što sam mnoge pjesmice i uglazbio, a na nosačima zvuka pojavljuju se renomirana imena hrvatske estrade i glumaca.
I vaša obitelj prilično je kreativna!
- Moja obitelj je ključni oslonac moga života, a u njoj moja supruga Đanka, odnosno moja Đ, glavni je sadržaj, pogotovo u ovim godinama. Zajedno smo 62 godine, a od toga već jedemo 59. bračnu. Imam grižnju savjesti što sam joj svojim brojnim angažmanima uskratio veliki dio sebe, ali sam pomalo počeo nadoknađivati. Ima pred nama u Boga dana. Ona je zapravo i danas stup obitelji. Da ona nije brinula o našem domu sigurno ne bih stigao napraviti sve ovo o čemu govorimo.
Preko nje je više ili manje prošlo desetoro naše djece, troje iz prve ruke, a sedmero iz druge - unučadi. Svi su vrlo kreativni, posebno u likovnom pogledu. Ne bih nikoga od njih desetero htio posebno isticati, a osim toga i oni sami svojim radom pomalo postaju poznati javnosti.
Bojim se da im svima skupa nisam uspio pokazati dovoljno svoje ljubavi, ali sam siguran da oni za nju znaju. Nisam siguran da će ikome biti drago da ih poimence spominjem, ali ne mogu odoljeti a da ih ne nabrojim redoslijedom rađanja: Anamaria, Dijana, Stjepko, Roko, Kaja, Korina, Luka, Dharma, Marita i Franko. Mali doprinos demografiji Hrvatske.
Ne bi se reklo da ste u penziji?
- U penziji sam, ali nisam umirovljen. Još uvijek radim i imam posla. Imam i brojne literarne i glazbene planove, a doma sam gotovo posve preuzeo kuhanje. Kako će se stvari odvijati kad me počnu hvatati godine ne znam, ali do tada ima još puno vremena. Ja sam zadovoljan s dragim Bogom, a koliko je on zadovoljan sa mnom nadam se da ću saznati što kasnije.
Svake godine me posramite čestitkom za rođendan, mi smo u dva dana razlike, priznajte, imate li neku tekicu s rođendanima osoba?
- Imam popis brojnih Vaga u kompjuteru, pa kad su rođendani čestitam. Osnovao sam i Klub Vaga, naravno neformalno, ali imamo i članske iskaznice. Članarina se ne plaća. Vage su dobar horoskopski znak, vrlo su kreativne, ali zbog osjećaja za pravdu mogu biti komplicirane. Nas dvojica se razumijemo!
(KRAJ)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....