SDP-ovac zapalio internet stavom o Thompsonu: ‘Hrvatska nema pola milijuna ustaškog puka! No, on konačno mora...‘

"Kakav bih ja bio čovjek kad bih se borio protiv zabrane koncerata srpskim folk zvijezdama u Hrvatskoj, a borio se rukama i nogama protiv koncerta čovjeka s kojim će pjevati pola milijuna ljudi?

Hrvata. Građana ove zemlje. Ne pada mi na pamet. Poštujem." - napisao je, među ostalim, Erol Gaši u četvrtak na Facebooku komentirajući subotnji Thompsonov megakoncert u Zagrebu i - zapalio internet.

Gaši, naime, nije bilo tko, na zadnjim lokalnim izborima u Zadru izabran je u Gradsko vijeće iz redova SDP-a, potpredsjednik je gradskog ogranka te član Glavnog odbora stranke. Njegov status dobio je stotinjak uglavnom pozitivnih reakcija i komentara...

- Moram priznati da sam ugodno iznenađen komentarima. Kad to kažem mislim da je bilo puno pozitivnih komentara i reakcija od ljudi koji pripadaju lijevom centru, što znači da su se svi oni pronašli u mojoj objavi.

Jedan od razloga je i taj što se nas esdepeovce konstantno doživljava kao neke postjugoslavene, ljude koji ne vole našu državu, iako smo milijun puta dokazali da to nije točno, jer esdepeovci su veliki domoljubi. Ono što mi stalno osuđujemo, i od toga ne bježimo, ustaška je ikonografija i sve što ima veze s tim, ali protiv domoljublja nemamo apsolutno ništa - kaže naš sugovornik.

Zar je Thompson za vas test domoljublja?

- U svom statusu sam napisao da mi neke stvari oko Thompsona smetaju i to poglavito mislim na njegovo okruženje, na ikonografiju koja je u prošlosti bila totalno neprimjerena kao i njegovo koketiranje s ustaštvom, pogotovo tijekom 90-ih godina. I to je nešto od čega on ne bi smio bježati i, ako je domoljub, prvi bi se trebao od toga ograditi, što ja do sada nisam čuo.

To je ono što mi smeta, što će mi smetat, i što mi je oduvijek kod njega smetalo. Ograđivanje o takvih stvari u stilu nisam ja to pjevao, jednostavno nisu točne.

Thompson je to pjevao i to jako dobro zna, a znam i ja, jer sam prije nekih dvadesetak godina, kad je pokojni Račan bio premijer, bio na događaju u Škabrnji kada je Thompson pjevao ustaške pjesme. On se od toga treba ograditi.

S druge strane, ne mogu pola milijuna ljudi koji će sutra biti na koncertu smatrati da su kanibali i da su nepismeni krezubi ljudi. U mom okruženju poznajem puno ljudi koji vole Thompsona, koji idu na njegove koncerte, koji su visokoobrazovani i koji su, na kraju krajeva, politički centar ili čak lijevi centar.

To me posebno iziritiralo jer ne mogu stavljati u isti koš one koji nose ustaške zastave i koji trebaju biti sankcionirati i one visokoobrazovane ljude koji Thompsonove pjesme vole.

‘On sam mora podvući crtu‘

Može li se oko kontroverzija koje izaziva Thompson postići "nacionalna pomirba", pod uvjetom da se on ispriča za ono što je radio i da prestane koketirati s ustaštvom, ili bi priznanjem izgubio popularnost, odnosno status kontroverzne zvijezde koju uvijek prate neki profašistički incidenti?

- On je taj koji prvi mora podvući crtu i koji mora reći: Ljudi, ja sam radio to i to, danas se sramim toga, ali oni koji slušaju moju glazbu su domoljubi i ja sam domoljub. Nakon toga ja problem s Thompsonom više neću imati.

Svi griješimo, ja prvi, možda ne u tom smislu, ali griješim. Imam na svom FB statusu citat "čovjek koji ne radi greške ne radi ništa".

Međutim, on mora biti taj koji će priznati svoju grešku, koji neće to negirati i reći: "Jesam, napravio sam gluposti, ali ova moja današnja publika iz svih krajeva Hrvatske i svih svjetonazora je poruka da su mi oprostili. Ja sam domoljub koji voli sve građane ove zemlje bez obzira s koje strane dolazili." I onda mi neće više smetati dio za koje sam u statusu naveo da mi smeta.

Govorite o grešci, no što ako se ne radi o grešci, nego o uvjerenju i namjeri? Thompson baš i ne pokazuje volju da se ikome ispriča, da se ogradi ili da osudi svoje i tuđe ustašluke koji ga prate cijelu karijeru?

- On to nakon ovog koncerta mora učiniti. Mora se prestati skrivati iza crnih zastava, odbaciti ih u potpunosti i prigrliti isključivo zastavu s hrvatskim grbom i krunom.

Kao čovjek mogu i pokušati razumjeti okvir ratnog vremena o kojemu je svojedobno govorio i bivši predsjednik Mesić, ali danas, 30 godina od Oluje, Thompson mora reći da osuđuje ustaški režim i da nije dio toga. Ovo je njegov test i nadam se da je spreman konačno ga položiti, jer Thompsonu nitko ne sudi zato što svoje voli, nego zbog one druge, ružnije strane oko njega.

Je li vaš status komentirao netko iz vrha stranke?

- Negativnih reakcija od nekoga iz stranke nisam imao. Kod svake napisane riječi stojim, bez obzira tko reagirao pozitivno, a tko negativno. Nisam taj status napisao da prikupljam političke poene. Vjerovao sam da će izazvati određene reakcije, ali ne u ovom smislu, toliko pozitivnih komentara i sa ljevice, desnice i centra.

Imam osjećaj da je ljudima puna kapa toga da vas se, ako imate neki svoj stav, automatski svrstava u "naše" ili "njihove". Mislim da je to problem današnjeg društva kojeg konačno treba riješiti. Ako izraziš svoj stav, ako imaš svoje mišljenje, automatski si protivnik druge polovice! Ne.

Smatram da nas ima jako malo, i sve nas je manje, naša mlada pamet odlazi, a neka istraživanja su pokazala da velikim dijelom odlaze ne zato što su im ovdje niže plaće nego zato što nisu zadovoljni stanjem u društvu. Smatram da su jedan od stupova tog nezadovoljstva stalne podjele na "naše" i "njihove", da čim izraziš neki stav druga te polovica napada i etiketira.

‘Smatram se većim domoljubom od mnogih desničara, pogotovo radikala. Znam jako dobro pisati i govoriti hrvatski jezik, znam gramatiku, himnu i tko ju je napisao, a mnogi desničari iz našeg okruženja, koji se busaju, to ne znaju‘, izravno će Gaši

Jure Mišković/Cropix

Vaš status nije ostrašćeni crno-bijeli komentar, više pokušaj nekog "srednjeg puta" koji kod nas ima malo zagovornika, ne samo u odnosu na Thompsona, nego na sve teme oko kojih se dijelimo?

- Zato što je kod nas sve uvijek crno-bijelo, a ne može sve jednostavno biti crno-bijelo. Isto kao što ljevičari nisu Jugoslaveni tako smatram da svi desničari nisu ustaše. I to je minimum minimuma koji očekujem od svih u javnom prostoru. Da ako sam lijevo, esedpeovac, ne znači automatski da sam Jugoslaven.

Dapače, bez imalo lažne skromnosti, smatram se većim domoljubom od mnogih desničara, pogotovo desničarskih radikala. Za početak znam jako dobro pisati i govoriti hrvatski jezik, znam gramatiku, himnu i tko ju je napisao, a mnogi desničari iz našeg okruženja, koji se busaju, to ne znaju.

Ako je moj grijeh da sam za neke Jugosloven zato što sam u SDP-u, neka bude, ali s druge strane ne smatram da je svaki desničar ustaša. Jer nije.

Hrvatska nikad nije pokazala da ima pola milijuna ustaškog puka

U statusu ste naglasili riječ kanibalizam koju je u kontekstu Thompsonovog koncerta uveo Marko Vučetić u razgovoru za Index. Vučetić je bio nestranački kandidat SDP-a za gradonačelnika Zadra na pretprošlim izborima, a predzadnje izbore se povukao iz politike...

- Marko Vučetić je veliki intelektualac, ali nije SDP-ovac i ne može zastupati SDP-ove ideje. Vučetić je bio SDP-ov eksperiment koji nije uspio i mi idemo dalje. Njegova izjava, po meni, samo produbljuje podjele.

Najlakše je filozofski optužiti i reći da je ovo koncert kanibala pa tko shvati, shvati, ali ovdje se obraća pola milijuna ljudi različitih profila koji nisu filozofi nego većinom obični građani koji rečenice tumače onako kako su izrečene i koji su se tom izjavom osjetili itekako osramoćenima.

Nema teoretske šanse da se na hipodromu održava koncert nepismenog ustaškog puka. Uz dužno poštovanje prema svima, uz sve zamjerke koje imam, mislim da Hrvatska nikad nije pokazala da ima pola milijuna ustaškog puka.

Jeste li bili u napasti da kupite kartu i idete na koncert?

- Nisam bio u toj napasti. Thompson nije moja glazbena niša, znam nekoliko njegovih pjesma, kao i 99 posto ljudi, ali to vam neće svi priznati. I onda ga slušaju u autu, kao što desničari slučaju Cecu. Nemam potrebe ići na njegov koncert.

Sanjao sam nekada da idem na koncert Guns‘n‘Roses ili AC/DC, volio sam ići na koncert pokojnog Olivera, volim Gibonnija... Ali moj glazbeni fah nije ni Aleksandra Prijović, no onog trenutka kada je HDZ-ova vlast htjela spriječiti njen koncert u Zadru, napravio sam sve što sam mogao da u javni prostor ode slika o tome kako je Zadar otvoren grad i da Prijović mora moći nastupiti u dvorani na Višnjiku ako postoji potreba za njezinim koncertom.

Višnjik je bio pun, koncert je završio uspješno, i je li netko nakon toga pisao o Zadru u negativnom smislu? To je ono zbog čega sam ušao u politiku. Na kraju krajeva i zbog moje djece koja odrastaju.

Želim sutra pomirljivu Hrvatsku, želim da Hrvatska raščisti sa svojom prošlosti, želim da konačno ostavimo iza sebe ustaše i partizane i da se okrenemo budućnosti. Ispada da kopiram Antu Gotovinu, ali doista to mislim.

Vrijeme je da našu djecu odgajamo da ne rastu u mržnji, u podjelama, nego da im sutra, bez obzira kojoj opciji pripadali, zajednička nazivnik bude da vole svoju domovinu. Kao što je pokojni Račan bio rekao: to je Hrvatska kakvu želim vidjeti.